Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Glagoljica više nije mrtvo pismo

03.03.2011. 23:00
Glagoljica više nije mrtvo pismo


Knjiga sadrži kratak pregled nastanka i života glagoljice, a osobito prati njezin život u Hrvatskoj. Iako je glagoljsko pismo bilo prošireno u svim slavenskim zemljama, u 13. stoljeću napušteno je u ostalim zemljama, a u Hrvatskoj ne samo što nije napušteno nego je imalo svoj put


“Ja slovo znajući govorim” naziv je knjige akademkinje Anice Nazor koja je jučer, pred brojnim posjetiteljima, predstavljena u Arheološkom muzeju Zadar. Koliko je glagoljskih natpisa i grafita pronađeno u Hrvatskoj, koliko je ovaca bilo potrebno za izradbu pergamene za Brevijar Vida Omišljanina, Gdje se sve galogaljalo…samo su neka od pitanja na koje ova knjiga daje odgovor. Uz odgovore radi se i o prvoj knjizi koja riječju i slikom otvara sva područja na kojima je hrvatska glagoljica bila u uporabi dokumentirajući ih najvažnijim primjerima. Knjiga je nastala kao rezultat izložaba o glagoljici održavanih u pojedinim europskim metropolama.
– Knjiga sadrži kratak pregled nastanka i života glagoljice, a osobito prati njezin život u Hrvatskoj. Iako je glagoljsko pismo bilo prošireno u svim slavenskim zemljama, u 13. stoljeću napušteno je u ostalim zemljama, a u Hrvatskoj ne samo što nije napušteno nego je imalo svoj put, razvilo je svoju uglatu stilizaciju, te posebne tipove glagoljice, tako da je ona živjela, može se reći do početka 20. stoljeća. Kao pismo uvedena je i u tisak već u 15. stoljeću. 1483. godine imamo najstariju tiskanu liturgijsku knjigu, misal, i tiskalo se sve do 1905. godine. Međutim u samoj liturgiji čitala se misa iz glagoljskog, Parčićeva misala koji je također bio u Zadru i dugo se u zaleđu Zadra, primjerice u Ninu misilo upravo iz tog glagoljskog misala, a ne iz transliteriranog. Još 1961. godine vodila sam svoje zadarske studente na misu u Nin i tada nas je župnik nakon mise odveo u sakristiju i pokazao nam Parčićev misal iz kojeg je misio, rekla je nešto o knjizi i glagoljici autorica knjige Anica Nazor.
Na glagoljskom pismu nastalo je najviše hrvatskih srednjovjekovnih djela. Jedan od važnih centara glagoljice bio je upravo Zadar i njegova okolica. Upravo u Zadru i okolici u posljednje vrijeme javlja se sve više škola glagoljice te ona polako postaje prepoznatljiv hrvatski brend, a interes za ovo pomalo zaboravljeno pismo ponovno se rađa.
– Srećom pa je u posljednje vrijeme porastao interes za glagoljicu tako da se osnivaju male škole, pa čak i male akademije gdje dolaze učenici iz cijele Hrvatske, uglavnom dvanaestogodišnjaci, i uče glagoljicu, susreću se s tlom na kojem je dugo živjela i gdje su nastala važna djela. Čovjek ne bi rekao da dvanaestogošnjaci toliko mogu upamtiti o važnosti pisma koje smo imali i koje je zapravo jedan element našega kulturnoga identiteta, a time i nacionalnoga. Glagoljica više nije mrtvo pismo, dapače ona postaje nadahnuće u umjetnosti, glazbi, kulturi i svim drugim područjima, istaknula je autorica.
Na predstavljanju su uz Anicu Nazor govorili i ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar Smiljan Gluščević, iscrpan prikaz knjige dao je dr. sc. Ivica Vigato koji se i sam bavi proučavanjem glagoljice dok je Maja Kolman Maksimljanović iz naklade Erasmus uz knjigu predstavila razglednice i čestitke sa šesnaest motiva iz glagoljskih knjiga tiskanih u riječkoj tiskari Šimuna Kožičića Benje te kratak tekst o Š.K. Benji koji su tiskani kao prvi iz edicije Suveniri hrvatske baštine.
Knjiga Anice Nazor sastoji se od četiri dijela: Glagoljsko pismo, Glagoljica rukom pisana, Glagoljica tiskom objavljena te Glagoljica danas, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske preporuča ovu knjigu kao priručnik u nastavi.