Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

S Polančecom na karte

03.04.2011. 22:00


Prije nekoliko dana mi je bio inkasator na vrata. Inače ne otvaram vrata kad mi netko zvoni nenajavljen, ali mislila sam da je susjeda došla s kolačima, a ono umjesto kolača – frajer koji me upozorava da ne plaćam teve pretplatu na vrijeme. I još kaže da će mi nekakvi reketari, koje on u finjak zove utjerivačima dugova, sjesti na račun. Mislim se, neka sjednu, ne bi se previše okoristili. Pitam ga, onako posprdno, tko je političarima sjesti za vrat i na račune.
Da, red je red, a zakon je zakon. Ali prekardašilo, nemam bagremovu šumu tamo dolje prema drumu, ali ako će me tužiti što ne plaćam državi šugavi program koji je negledljiv – neka me tuže. Pa ću i ja u Hag, u Austriju, u Remetinec, nema veze. Bar ću se družiti s čunkama i pričati jednog dana nećacima kako smo Polančec, ekipa i ja igrali na karte. A možda i ja kao Ezel upoznam nekog ujaka koji će me uvesti u posao. Mada me i taj Ezel razočarao maksimalno. Em je postao plačipizda, em je preslab na ženu koja mu je sjebala život, em ga nemam volje gledati više zbog toga.
Pokušala sam gledati i one kuhare koji biraju Masteršefa Hrvatske, u nadi daću naučiti nešto skuhati. Ali. Kad sam shvatila da za obični faking temeljac treba provesti deset sati za špakerom, odustala sam. Koliko se na to samo potroši plina ili struje, jeftinije je zaleti se ili do restorana na ručak, ili još bolje kod babe ili matere na domaću spizu. I uštediti lovu za obojati kilometarski izdajnički izrast koji mi već mjesec dana vrišti da sam prividna plavuša.
A u četvrtak sam radila jutarnju, pa me prijateljica natjerala da s njom idem u šparoge. Koje, baj de vej uopće ne volim. Ali, kao fora je jer svi idu u šparoge, pa moram i ja. Još me putem, u autu gnjavila s Jelenom Rozgom. Zamolila sam je vrlo uljudno da pogasi i cede i sve radijske stanice na kojima se dotična vrti jer ako još jednom čujem: Jaaaaaaaaa sam ti bila prilikaaaaaa, da ću se strmopizdit kad satanemo u prvu provaliju. E, što tu ženu ne mogu čuti i amen. Jednostavno na prve taktove bilo koje njene stvari, u mom mozgu se izazoveneka čudna kemijska reakcija da bih potaracala sve oko sebe. Gore mi je nju čuti nego kad netko preda mnom struže stiroporom. Brrrr.
I bome sam se skoro strmopizdila u provaliju, nevezano za Rozgu. Ne znam je li to zbog pitiespija od nje, ili sam jednostavno prećorava i presmotana, ali izokrenula sam nogom tako da sam sve zvijezde prebrojala. Pa sam morala pod hitno doma leć i obložit zglobić rakijom. I drmnut nekoliko žestica da mi na oči ne frcaju bolne iskrice. I ne znam je li zbog rakije na zglobiću ili zbog žestice na kraju sam i ja počela tuliti po kući ni manje ni više nego – dotičnu Rozgu. Što je dokaz da sam defešto dejure bila u totalnoj komi, jer normalna nikad to ne bi. Pa sutradan što od boli što od pijanstva nisam mogla na posao. A ni kod kozmetičarke na čupkanje dlaka. A možda sam to tebala i odraditi, pa da svu bol odradim u cugu.
Mater mi je donila ručak. Pašticadu. Koju je kuhala cijeli dan prije i taj dan kad je donila za poisti. I još mi je mrvicu sredila stan, kao ja jadna s takvom nogom ne mogu. A onda mi je došla i dugoiščekivana susjeda s kolačima. Pa frendica od šparoga bez šparoga da vidi kako sam. Pa sam se i tu večer zapila. Neplanirano, ofkors. One su ovaj put zapjevale Rozgu, a ja sam išla spavati. Vikend sam dočekala na bolovanju. Evo i sad su me zvali da će mi donijeti isti i piti. Mogla bih se ja i naviknuti, pa cijeli život provesti na bolovanju. Baš mi se nekako omililo. Dok ne dođe onaj utjerivač dugova s posla u posjet vidjeti je li se ja to doma zajebavam ili stvarno bolujem.
Mare
([email protected])