Rukometaši i malonogometaši bi uskoro trebali biti sigurniji

Za cijelu dužinu terena (40 m) dvorane Mocire, i to s obje strane, između linije igrališta i zida je svega jedan metar, a negdje i poneki centimetar manje. Zid nema nikakvu zaštitu (!), isključivo beton obojan u bijelo
Treći travnja 2008. na najteži mogući način pokazao je koliko treba posvetiti veću pažnju zaštiti sudionika sportskih događanja. Odlazak u vječnost Hrvoja Ćustića ostavio je otvorenim brojna pitanja o (ne)sigurnosti igrača i gledatelja na stadionu na Stanovima, ali i uopće na zadarskim sportskim terenima. Što je napravljeno osam godina kasnije? Malo, vrlo malo. Kad je riječ o Stanovima srušena je zapadna tribina, koja je također bila prijetnja igračima i uklonjena je visoka ograda s istočne tribine čiji je zid obložen u stiropor. Ako govorimo o sigurnosti linija igrališta od prve prepreke sada je znatno udaljenija. I to je praktično sve, jer postavljanje reflektora nema puno veze sa sigurnosti sudionika nekog sportskog događaja. Ukratko, rušilo se, ali se malo toga izgradilo. Stanovi su takvi kakvi jesu, stari, oronuli, a ovih dana i posebno tužni. No, što je s drugim sportskim borilištima?
Igralište Arbanasa
U susjedstvu je igralište Arbanasa, poznatije kao pomoćno igralište na Stanovima. Hvalevrijedno uređenje tog dugo vremena zapuštenog prostora pokazalo je brojne slabosti. Tek što je teren otvoren i predan korisnicima uočen je niz propusta. Tako su veliki rasvjetni stupovi umjesto na nogostup uz igralište postavljeni između linije igrališta i ogradnog zida, a da stvar bude gora u prvoj varijanti na sebi su, odmah u visini glave, imali velike razvodne kutije. Iza golova je postavljena željezna ograda i to na udaljenosti od svega metar i pol do dva metra od linije. Da ne govorimo o zidovima koji su prijetili sa sve četiri strane. Propusti, koji se vjerojatno nisu ni trebali dogoditi prilikom uređenja igrališta, počeli su se rješavati kad se vidjelo da je puno toga loše napravljeno u startu. Najprije su obloženi rasvjetni stupovi, pa su uklonjene famozne kutije, a onda se krenulo u oblog zidova. Igralište je danas znatno sigurnije u odnosu na stanje od prije nekoliko godina. Međutim, daleko od toga da problema nema. Posebno je to primjetno iza zapadnog gola gdje je potrgana zaštita na bridovima zida koji je otprilike metar i pol od linije. Kad smo kod udaljenosti linije od ograde, ona od solidnih početnih tri metra u pravcu istok – zapad pada na svega 145 cm na suprotnoj korner zastavici. Osim toga, samo su dva stupa obložena spužvom kao daleko najkvalitetnijim rješenjem, a ostali materijalom sličnim tartanu koji se koristi kod zaštite dječjih igrališta. Stiropor na zidovima je bolje rješenje od golog betona, ali je i to prilično čvrsta prepreka. Igralište Arbanasa osim brojnih kategorija istoimenog kluba koriste i veterani, nogometašice, povremeno i prva momčad Zadra…
– Jasno je da bi sigurnost mogla biti bolja, ali je po tom pitanju dosta napravljeno. Obložili smo zidove, skinuli žičanu ogradu, zaštitili stupove. Nedostaje nam nekoliko metara terena sa svake strane, na što ne možemo utjecati. Teren najviše koriste djeca koja ima nemaju toliku brzinu i agresivnosti u igri kao seniori tako da možemo reći da se utakmice i treninzi relativno sigurno mogu održavati – kaže Siniša Paunović, trener najmlađih kategorija Arbanasa. Paunović ističe da igralište koriste i građani koji se tu igraju s djecom, ili samo šetaju…
– Ovakvo igralište je nemoguće zatvoriti tako da nismo skloni zabranama njegovog korištenja izvan termina koji su dogovoreni. Bez obzira na to sve je dobro usklađeno, a i igralište je nakon toliko godina i tolikih korisnika u dosta dobrom stanju.
Mocire veliko breme
Problema nema samo na otvorenim terenima već i u dvoranama, s posebnim naglaskom na Mocire. Za cijelu dužinu terena (40 m), i to s obje strane, između linije igrališta i zida je svega jedan metar, a negdje i poneki centimetar manje. Zid nema nikakvu zaštitu (!), isključivo beton obojan u bijelo. Mocire su danas, slobodni smo to napisati, plutajuća mina zadarskog sporta jer se u toj dvorani igraju seniorski rukomet i mali nogomet, sportovi u kojima se postiže velika brzina, a ne treba zaboraviti ni da je rukomet sport kontakta. Jedino s čime nema problema je udaljenost prve prepreke iza oba gola. No, zato opasnost prijeti sa svih drugih strana, od željeznih stuba, koje su sada ipak zaštićene drvom do bridova zidova pored klupe za rezervne igrače. U gradskoj tvrtki Zadarski sport koja upravlja dvoranom, ističu da su svjesni ovog problema.
– Zidovi u Mocirama, odnosno njihova blizina terenu, veliki su problem koji želimo što prije riješiti. Nažalost kao javna ustanova, koja je do kraja prošle godine bila trgovačko društvo, ne znamo s kolikim novcem možemo raspolagati i to nas usporava u želji za trajnim rješenjem ovog problema. Plan je obložiti zidove spužvom, što je prilično skupo jer je riječ o velikoj površini. Međutim, to je prioritet u Mocirama – kaže Mario Paleka, voditelj sportskih programa i objekata Zadarskog sporta.
Četiri male dvorane ŠC Višnjik imaju odlično zaštićene zidove sa svih strana. Nečem sličnom nadaju se i u Mocirama.
– Pretpostavljam da je zaštita malih dvorana na Višnjiku bila predviđena projektom tako da je za to i osiguran novac. Mocire su dvorana stara 27 godina za koju se prilikom izgradnje o tome nije vodilo računa. Zato svaki zahvat dosta košta, a moramo voditi računa i o tome da ne bismo značajnije smanjili udaljenost prepreke od linije terena jer bi to moglo ugroziti odigravanje službenih utakmica. To bi posebno pogodilo rukomet i mali nogomet koji nemaju odgovarajuću zamjensku dvoranu.
Konačno, pitanje je do kada će zidovi biti prijetnja u Mocirama?
– Ne možemo obećati, ali nadam se da ćemo to do 1. rujna ove godine, odnosno do početka natjecateljske sezone, uspjeti riješiti. U planu je i brušenje parketa, koji je inače u odličnom stanju, premda se vizualno ne čini tako. Napravljen je i energetski certifikat dvorane koji je preduvjet energetskom projektu nužnom za apliciranje prema fondovima Europske unije kako bi se riješio problem grijanja i hlađenja dvorane u kojoj je ljeti jako vruće, a zimi hladno.
Paleka je za kraj naglasio još nešto:
– Nedavno smo uredili Park radosti na Ravnicama, dječje igralište gdje su sprave, ali i cijeli taj prostor odlično zaštićeni. To govori u prilog tome koliko pažnje dajemo sigurnosti korisnika naših objekata i na tome ćemo raditi još više u budućnosti.