Neka se drugi raduju

Na nogomet se ne dolazi da bi se slušali rezultati s drugih stadiona i onda slavili porazi konkurenata, kao što se u subotu tražilo zadovoljstvo u porazu Međimurja od Cibalije
Pet utakmica, jedan bod. Svejedno, nogometaši Zadar bliže su ostanku u ligi nego što su to bili u nekim prethodnim sezonama. Jest da još nisu sasvim sigurni, ali ako zaista ispadnu dva kluba (a prema najnovijoj teoriji tako bi trebalo biti), onda momčad sa Stanova može ispasti iz Prve HNL jedino ako Međimurje pobijedi Hajduk na Poljudu i Šibenik kod kuće, a Zadar protiv Varteksa i Zagreba ne osvoji više od jednog boda. Tada bi Zadar i Međimurje imali 32 boda, ali su igrači Dalibora Zebića lošiji u međusobnom omjeru (0:3, 2:0). Ova teorija pada u vodu ukoliko još neka momčad bude bodovno izjednačena s Čakovčanima i Zadranima jer se tada radi mini tablica u kojoj je sve moguće…
Nogomet i “nogomet”
Eto, tako matematički trenutačno izgleda borba Zadra za ostanak. Borba za povratak gledatelja na Stanove i, dakako, poboljšanje igre dobrim dijelom već je izgubljena. Lokomotiva je bila vrhunac Zadrove nemoći koju smo ove sezone mnogo puta gledali. Osim toga Zadar je još jednom upao u niz negativnih rezultata, a to je posljednih sezona Zebićevim igračima zapravo navika. Zadrani igraju na refule, malo vjetra, malo bonace. S tim da su razdoblja lošijih rezultata znatno duža i češća od pozitivnih serija.
Nakon Lokomotive svi su, od Zebića do igrača, ponavljali da su razočarani, da se ovako dalje ne može, da treba napraviti ovo ili ono… Dobro je biti samokritičan, nije sramota ni odigrati 1:1 s momčadi koja je bi po dobi većine svojih igrača mogla igrati u juniorskoj ligi, nekad je dobro imati i “pomoć” drugih, poput primjerice Cibalije koja je pobijedila u gostima Međimurje. Ali, priznali to na Stanovima ili, nekad treba igrati i nogomet. Ne “nogomet” nego nogomet. Jer Zadar godinama izgleda kao momčad koja se igra nogometa, kao momčad koja nikoga ne može nadigrati, kao momčad kojoj je maksimum preživljavanje u Prvoj ligi. Ako je cilj imati takvu momčad onda to sa Stanova jasno trebaju reći, ako ništa drugo dužni su to svakom navijaču koji plati 30 kuna za ulaznicu. Ne može se govoriti o nekoj sredini ljestvice, ili slučajno nečem iznad toga, a na terenu se ponašati kao da se momčad tek okupila nakon što je prethodno bila tko zna gdje. Slažemo se da bi se Čakovčani rado mijenjali za poziciju na kojoj je sada Zadar, vjerujemo i Sesvećani, ali ne znamo koji bi se klub mijenjao sa Zadrom za, primjerice, igru koju Zadrani trenutačno pokazuju. Protiv Lokomotive nam ništa nije bilo jasno niti zašto je obrana toliko gurnuta prema naprijed, ako nije uigrana (Šiklić je cijelu sezonu bio na klupi, Milin je također dugo bio među rezervama), niti koji je zadatak vezne linije, a još manje zašto su Piškor i Ćurjurić ostali na klupi u utakmici u kojoj su se pod obvezno tražila tri boda.
Bez pravog poteza
Teško je gledati momčad koja gol može postići samo iz prekida. Slažemo se, gol je gol, bio on iz slobodnog udarca, jedanaesterca ili kornera. Ali, gledatelji su željni nogometa, sporta u kojem lucidni igrači uvijek mogu napraviti potez za pljesak, bez obzira što se u konačnici ne broje potezi nego golovi (bodovi). Zadar svojim navijačima odavno nije priuštio utakmicu u kojoj bi se moglo uživati i to je u svemu i najtužnije. Jer na nogomet se ne dolazi da bi se slušali rezultati s drugih stadiona i onda slavili porazi konkurenata, kao što se u subotu tražilo zadovoljstvo u porazu Međimurja od Cibalije. A Zadar – Lokomotiva? Tko se sjeća nekog dobrog poteza s te utakmice. Mi ne.

Odličan travnjak

Igračima i Zebiću nakon Lokomotive podijeljeni su “kaktusi”, ali netko je zaslužio i pobjednički vijenac. Mi smo ga dodijelili Miru Pešutu, čovjeku koji vodi računa o održavanju travnjaka koji je u subotu izgledao odlično. Čak je i prostor u petercu, kojeg vratari brzo pretvore u “oranicu”, bio zelen. Pešut je tako u subotu bio najbolji domaći “igrač”. Šteta što među “plavima” nije imao raspoloženog – suigrača.

Zabija samo Mršić

U posljednjih pet utakmica Zadrani su postigli četiri gola i primili devet (Istra 0:2, Sl. Belupo 1:2, Inter 0:1, Rijeka 2:3, Lokomotiva 1:1). Jedini čovjek koji je zabio golove bio je Antonio Mršić, koji je dvaput pogodio iz jedanaesterca (Rijeka, Lokomotiva), jednom iz slobodnog udarca (Rijeka), a jednom iz igre (Slaven).