Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Omega alfa prerade i skladištenja

Autor: Ante Vidović

03.08.2012. 22:00
Omega alfa prerade i skladištenja


Pogon je zamišljen kao servis zadrugarima. Oni sada mogu ostvariti samo bolju otkupnu cijenu. Kroz pogon možemo dobiti proizvod koji udovoljava standardima zemalja EU kao na primjer Francuske, Španjolske. Ako imamo izvoz imamo i veću cijenu koja je i do dvadeset posto veća nego doma, kaže upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 Šime Kosor
Ribarska zadruge  Omega 3 u utorak  iz novog pogona  za skladištenje i  preradu sitne plave ribe šalje  prvi kamion s dvadeset tona  prerađenih srdela na zahtjevno francusko tržište. Ribari okupljeni u Omegu 3  nisu mogli poželjeti bolji  početak rada četrdeset milijuna kuna vrijednog objekta izgrađenog u benkovačkoj  poslovnoj zoni Šopot i za  koji im je odobreno potpora  u iznosu od 10,7 milijuna  kuna iz IPARD programa.  Poslali su jasan signal na  tržište da imaju pregovaračku moć u određivanju otkupne cijene ribe na domaćem tržištu i mogućnost  izvoza.
Prodaj ili baci
Centralni problem ribara  vezan uz sitnu plavu ribu je  podcijenjenost ulova. Tržište  se sastoji od ponude i potražnje. U ovom slučaju na  strani potražnje su krupniji  sudionici, riboprerađivači poput Osteree, Adrije, Sardine.  Oni znaju bolje i kvalitetnije  zaštititi svoju poziciju, a njima prije svega odgovara što  niža otkupna cijena. Ponudu,  ulovni sektor, čini puno razjedinjenih pojedinaca koji nemaju snagu tražiti odgovarajuću cijenu. Bez odgovarajuće  infrastrukture riba se treba što  prije prodati. U vremenskom  tjesnacu ribari su prisiljeni  prihvatiti niže otkupne cijene  jer je alternativa propadanje  ulova i poslovanje u minusu.  Početkom rada pogona za  prebiranje, sortiranje, obradu,  smrzavanje i skladištenje sitne plave ribe IQF tehnologijom stvari se mijenjaju. Dolazi novo razdoblje hrvatskog  ribarstva u kojem će se tržišni  položaj ribara koji se bave  ulovom sitne plave ribe drastično poboljšati.
Novca za kredit i  ribare
– Pogon je zamišljen kao  servis zadrugarima gdje će  oni moći prerađivati i skladištiti ribu te je prodavati  kada za to dođe vrijeme.  Naši zadrugari sada mogu  ostvariti samo bolju otkupnu cijenu. Kratkoročno oni  neće spektakularno zaraditi, ali dugoročno njihovi profiti će biti veći, kaže upravitelj Ribarske zadruge  Omega 3 Šime Kosor i pojašnjava:
– Rata kredita je velika i  nju treba plaćati. Ne  možemo sada očekivati od  ribara da se odriču dijela  svoje zarade zbog plaćanja  kreditnog anuiteta.  Međutim, kroz pogon  možemo dobiti proizvod koji udovoljava standardima  zemalja EU kao na primjer  Francuske, Španjolske. Ako  imamo izvoz imamo i veću  cijenu koja je i do dvadeset  posto veća nego doma. Stvorit će se razlika u cIjeni tako  da će se moći otplaćivati kredit i da će ribari imati veću  zaradu. Za to ćemo morati  zadovoljiti potrebe stranog  tržišta gdje su standardi  zahtjevniji i gdje se traži  kontinuitet njihovog zadržavanja.
Kosor kaže kako se očekuje da će do kraja godine kroz  pogon proći od 1.500 do  2.000 tona srdela. Time će se  u bolji položaj staviti i druge  hrvatske ribare. Naime, kada udruženi Kaljani počnu  izvoziti past će količina ribe  na otkupnom tržištu. Počet  će djelovati zakon ponude i  potražnje. Potražnje za riboprerađivačkim proizvodima ima i stalno raste. Kada  padne količina sirovine riboprerađivači će morati  početi razmišljati o dizanju  otkupne cijene kako bi privolili ribare i zadržali razinu  proizvodnje.
Čeka se država
Na taj način benkovački  pogon mijenja omjer snaga  u cijelom hrvatskom ribarstvu. Ipak, nije sve tako savršeno kako izgleda. Cijeli  lanac još uvijek nije upotpunjen, a kao po običaju  čeka se država da obavi svoje. Za to vrijeme ribari moraju ulagati dodatnu energiju da održe sustav na nogama. Problem su iskrcajna  mjesta.
– Da bi mi dobili kvalitetan  proizvod koji tržište zahtijeva, sirovina u cijelom procesu sirovina ne smije prijeći temperaturu od plus  četiri stupnja Celzijeva.  Većina brodova naše ribarske flote ima tehnologiju za  to i ribari je znaju upotrijebiti. I pogon je infrastrukturno opremljen tako kvalitetno da mislim da smo u  tom pogledu najbolji u Hrvatskoj. Za prebaciti ribu s  broda do pogona bitno je  iskrcajno mjesto što je nama  u Zadarskoj županiji najtanja karika. Bogatstvo europskih ribarskih nacija je upravo u njima. Nije isto hoće li  Gaženica biti osposobljena  kao ribarska luka za godinu  ili dvije ili da je već sada.  Ovaj problem ne može riješiti jedan ribar ili zadruga,  ali može Županija i država.  Opremanje iskrcajnih mjesta trebalo bi biti prepoznato  kao strateški cilj.