Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Guru zdravog razuma

Autor: Mario Padelin

03.09.2008. 22:00


POČETAK ŠKOLSKE GODINE
Kao i svake godine u ovo doba, u informativnim emisijama sve tri televizije, novinari su opsjednuti početkom školske godine. U svim su vijestima prikazivana dječica koja su prvi put krenula u školu. Bili smo prisiljeni gledati krezube (mliječni zubi, naravno), zbunjene i dezorijentirane mališane kojima su novinari gurali mikrofone pod nos postavljajući im vrlo originalna pitanja tipa “jeste li sretni što ste krenuli u školu?” i “što očekujete u školi?” A što nesretnici mogu očekivati, čemu se mogu radovati? nadovezat ću se ja. Nasilje, nepotizam, pola tone teške torbe pune suvišnih knjiga koje će im dodatno iskriviti kičme, nepristojnu djecu koju su roditelji odgajali da budu njihova slika i prilika (to je posebna tema)… Sve u svemu, da imam dijete koje u današnje vrijeme kreće u prvi razred, obukao bi duboku crninu, zatvorio se u smočnicu i proveo nekoliko sati u plaču, naricanju i zapomaganju.
URBANA LEGENDA
Znate li vi, dragi čitatelji, što je to “urbana legenda”? Odmah Vam na pamet padaju neki umjetnici, glazbenici, intelektualci… Ne! Urbana legenda je Zvonimir Boban koji se gol šeće po palubi svoje jahtice. Tako nam je objasnila neka dama koja je urednica jedne od onih trivijalnih tiskovina u kojima se objavljuju fotografije takvih važnih događaja. On je, navodno, platio neke velike novce za neutralizirati nekoga koji je slikao njega i obitelj mu kako se goli kupaju i sada se o tome priča u javnosti. Mene osobno taj čovjek blago iritira svojom kvaziintelektualnom pojavom, ali, činjenica je da je usvojio nekoliko nezbrinute djece, da je jahta na kojoj se vozi pošteno zarađena, i treba ga ostaviti na miru, i njega i njegovu djecu. Nebitno je kada se secira nekoga tko se namjerno gura u medije i pravi budalu od sebe, ali ovo nije u redu. Neki ljudi zbilja nemaju mjere.
OMILJENA KOBASICA ĐURE GAVRILOVIĆA
U Red carpetu očigledno ponestaje tema o hrvatskim ridikulima pa smo ove nedjelje vidjeli prilog o Đuri Gavriloviću i njegovoj gospođi, kulturno najavljen riječima: “vidjet ćemo koja je omiljena kobasica vlasnika Gavrilovića”. A prilog je baš bio dobar. Čovjek izgleda pristojan, a osobito njegova žena koja je super, duhovita i jednostavna bez prenemaganja kakvog smo navikli gledati kada su u pitanju hrvatski bogatuni. Osim toga, gospođa hrani i tridesetak mačaka beskućnica. Svaka joj čast na volji i dobroti. Ja i sa svoje tri jedva izlazim na kraj.
BAJKE O DIONICAMA
U HRT-ovu Dnevniku jedna od glavnih vijesti je privatizacija INA-e. Te će je kupiti, te neće, te je cijena ovolika, te onolika, te je postotak (??) ovoliki, te je onoliki. U biti, prosječnom čovjeku ništa nije jasno, osim jedne stvari. Opet će netko omastiti brke, a mali će čovjek nadrljati. Zanimljivo je koliko su novinari u stanju o tome govoriti i govoriti, a da ništa suvislo ne kažu. Tako sam i ja onomad kupio one dionice koje je osim mene kupila cijela Hrvatska. Ljudi koji su do jučer od Vas žicali 100 kuna “do plaće”, odjednom su odnekle izvlačili desetke tisuća i kupovali dionice. A ja nesretnik nisam znao ni što kupujem, a bogami ni zašto. Pa su mi smanjili na pola, pa je padala vrijednost, pa opet padala… A možda ja ne spadam u onih 200 odabranih obitelji koje smiju biti bogate?
FOLK GURU I OSTALE GLUPOSTI
U slobodnoj, neovisnoj Hrvatskoj zadnjih su se godina namnožili mnogi zgubidani i ridikuli koji su kooristeći nisku inteligenciju jednog dijela pučanstva postali popularni. Oni sebe zovu “gurui”. Tako smo dobili modnog gurua, gastro, a bogami i seksualnog. U jednoj od izrazito gadljivih emisija otkrivena nam je nova zvijezda, a radi se o “folk” guruu. Ne treba biti posebno pametan za shvatiti čime se taj čovjek bavi. Ne, ne bavi se folk glazbom. Ne sluša on makedonsku, međimursku, bosansku (sevdah, naravno), američku ili irsku glazbu. Ne, njegov je specijalitet novokomponovani narodnjački smrad još poznat pod nazivom “turbo-folk”. Zabava za retardirane. Po logici stvari, on bi se sada kao “guru” trebao prikazivati u javnosti govoreći o onome za što je majstor, a to je ovo što sam sad s gađenjem naveo pa ne bih ponavljao da ne povratim ručak.
Ono što je u svemu tome uznemiravajuće jest činjenica da postoje ljudi (ljudi?) koji žele kroz mala vrata dovesti to smeće na male ekrane. Prije neki dan na Poljudu se skupilo dvadesetak tisuća ljudi zbog jedne teškometalne grupe. Ta se gomila ponašala kao da idu na hodočašće u Fatimu ili Lourdes. Za razliku od njih, na svakom drugom narodnjačkom koncertu pred 200 gledatelja lete boce i noževi, a da i ne govorimo o oneme što se na licima događa poslije fajronta. Pa vi to tolerirajte. A lijepo Vam govori Mario – Guru zdravog razuma.