Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

ZD DNEVNIK Prosinac prosi – što više potroši

03.12.2013. 23:00
ZD DNEVNIK Prosinac prosi – što više potroši


Počeo je prosinac, mjesec kojem se mnogi raduju, a drugi opet strepe od njega. Mjesec je to, kažu brojke, u kojem se najviše novaca ostavi u trgovinama. Sve krene s blagdanom Svetog Nikole, a završi s božićnim drvcem i poklonima ispod njega. No, da ne bi bilo sve samo u poklonima treba spomenuti ono gdje glavnina novca odlazi, a to je blagdanska hrana i piće. Treba pripremiti božićni ručak, novogodišnju večeru, ručak na prvi siječnja, netko sprema i za Sv. Stjepana… Uglavnom, treba pripremiti puno toga, a iz godine u godinu je financijski sve teže. Doduše, sve ovisi iz kojeg kuta promatramo, kakva nam je lista želja i zahtjeva, te mogućnosti. I onda, ruku na srce, moramo priznati kako su kod nas mogućnosti još uvijek velike. Jer, da nije tako, onda u Zadru ne bi radilo sedam velikih trgovačkih centara i nekoliko manjih. Svi oni još uvijek rade, i to dobro, a najviše očekuju upravo od prosinca.
Tada kreće prava potrošačka groznica. Kreneš u supermarket po nekoliko osnovnih stvari, a već na ulazu ti se smiješe djedice božićnjaci raznih oblika i veličina. Kao lutke i oni slatki – čokoladni.
Slatkiši su svake godine sve raznovrsniji, dekoracije sve bolje, tako da se jednostavno ne može izbjeći bar jedan djedica. Doduše, tome doprinosi još jedna činjenica. Velik dio trgovačkih centara svojim zaposlenicima daje božićnice u bonovima, a partnerima bonove za kompenzaciju, pa samim time kupci jedan dio istih potroše na božićno-novogodišnje svaštarije. Ali i na osnovne potrebe.
U svakom slučaju ispada kako se u Zadru i Hrvatskoj dobro živi. Kad ne bi bilo tako, onda bi prodaja išla sve gore, ali brojke neumoljivo pokazuju suprotno, svake godine se sve više potroši u ovo vrijeme. Velika većina na kartice koje se onda mjesecima otplaćuju. No, tko nam je kriv, kad nas trgovine mogu tako lako preveslati i natjerati da potrošimo toliko više iznad svog limita? Ili, jednostavno, znamo da još uvijek tako možemo, pa onda i hoćemo?