Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Vratari prolaze, Cota ostaje

04.01.2011. 23:00
Vratari prolaze, Cota ostaje


Možda će povratak na klupu Romana Perinovića, nekad vrhunskog vratara, oko ove problematike nešto promijeniti


U Rukometnom  klubu Zadar više od novaca  posljednjih godina nedostaje  razvojne strategije kojom bi se  odredilo u kojem bi smjeru  klub trebao ići, makar u bližoj  budućnosti. Perislav Zrilić,  predsjednik kluba, redovito je  ponavljao da se bez novaca ne  mogu ni tako lako određivati  ambicije, a očito ni donositi  dugoročni planovi. Može biti  da je tako, ali novac ne može  biti pokriće baš za svaki propust. Tako je zanimljiva situacijama s pozicijom vratara  na kojoj Zadar luta godinama.  Još od 2005. i ispadanja u  Drugu ligu, kada je na golu  bio Mate Torbarina, u Mocirama se nisu odlučili što s  vratarima. Jedina konstanta  od tada je Ivan Cota, no s  obzirom da svakih pola godine u klub dolaze novi vratari  upitno je koliko Coti u Zadru  onda uopće vjeruju. A Cota je  pokazao da može i jedan je od  malobrojnih mladih igrača  koji se unatrag pet, šest godina stabilizirao u prvoj  momčadi.
Počelo s Đikićem
Klara Magaš, tajnica kluba,  potvrdila je da će u nastavku  sezone za Zadar braniti Damir Bobanović, dosadašnji  član Crikvenice. Moguće je da  će Bobanović doista biti pojačanje i možda u Mocirama s  njim dobiju rješenje koje će  biti aktualno više od jedne  (polu)sezone. Istina je i to da  Zadru treba još jedan, koliko  toliko, iskusniji vratar. Ipak,  bez obzira na to Zadru bi  mnogo korisnije bilo da je s  vratarima razmišljao na duže  staze, pa kroz godine igranja u  kvalitetom skromnoj Drugoj  ligi i ne pretjerano jakoj Prvoj  HRL, uz Cotu pokušao afirmirati i makar još jednog vratara. Ovako, vratari dolaze i  odlaze, Cota je konstanta i  pritom je pokazao da, ako nije  bolji, nije ni lošiji od onih koji  su branili za Zadar. Sve je  počelo u ljeto 2008. kada je  Zadar ostao bez Mate Marače, koji je u sezoni 2007./08.  u Drugoj ligi branio vrlo solidno. Doveden je tada Frane  Đikić. Pokušao je Đikić, bio je  u Zadru pola sezone, ali nije  išlo i rastanak je bio neizbježan. U klubu kažu da je  Đikić cijelo vrijeme bio vrlo  korektan i da je sve završilo na  prijateljskom rastanku.
Meštrić i Balent
Onda je sljedećih pola godine doveden Siniša Meštrić,  osebujan vratar koji je imao  solidnih dionica. Meštrić nije  vrhunski vratar, ali je svoj posao odradio korektno. Znao je  vrlo emocionalno proživljavati utakmice i tako bio poticaj i  suigračima. Na taj je način  podsjetio na Tvrtka Kalu, koji  je za nogometaše Zadra branio u sezoni 2003./04. Meštrić  i Cota nerijetko su bili ravnopravni kada je riječ o minutaži koju su dobivali. Došlo  je ambiciozno ljeto 2009. ulazak tvrtke Slad u klub i, dakako, novi vratar. Meštrić je  otišao, a došao Tomislav Balent. Izdržao je Balent cijelu  sezonu, skupio dosta obrana,  iako u nekim ključnim utakmicama nije briljirao. Cota je  branio vrlo malo, bio je doslovce drugi vratar. U tom je  razdoblju ulogu trećeg vratara  preuzeo Jakov Svorcina, mladić koji je branio i za drugu  momčad u Trećoj ligi. Svorcina je imao malo prilike, a  ostat će upamćeno da je u  jesen 2008. obranio sedmerac  Areni u posljednjoj minuti nakon čega je Zadar osigurao  pobjedu. Onda ljeto 2010. i  novi problemi. Slad je otišao,  Zadar više nije htio plaćati  “strance”, pa je i Balent krenuo dalje. Zadar je ostao na  Coti, a Svorcina, baš kao i  mladi Matej Maruna, jesenas  praktički nije ni branio. Tako  je bilo pola godine, a sada je tu  i Bobanović. Možda će povratak na klupu Romana Perinovića, nekad vrhunskog  vratara, oko ove problematike  nešto promijeniti. Za Zadar bi  to značilo više od toga hoće li  na kraju sezone biti 11. (posljednja pozicija koja donosi  ostanak) ili, primjerice, na petom, šestom mjestu.


Torbarina rano otišao




Zadar je 2004. ušao u Prvu ligu s vratarskim dvojcem Mate Torbarina – Ivan Karabatić. Torbarina je po minutaži bio prvi vratar, no Karabatić, koji je sezonu ranije doveden iz Metkovića, svojim je ulascima u igru znao preokrenuti stvari u korist svoje momčadi. Oba vratara ostala su u Zadru i u Prvoj ligi u sezoni 2004./05. i s njima je mjesto vratara bilo možda i najbolje pokrivena pozicija u momčadi. Međutim, Torbarina je vrlo brzo otišao iz igračkih u sudačke vode i tako prestao igrati sa samo 26 godina. Karabatić nije ni dočekao kraj sezone u Zadru i kasnije je branio u nekoliko hrvatskih prvoligaša. Unatrag posljednjih deset godina Zadar je na golu imao i Petra Plazinu, Antu Pavlovića, Stipu Bjeliša, Marina Kneza…


Lijevo krilo


I na poziciji lijevog krila u Zadru su imali poteškoća uzrokovanih  nedostatkom jasn(ij)e vizije oko izgleda momčadi. Tako su lani u jednom  trenutku u klubu bili Ivan Ninčević i Natko Merhar, jedan hrvatski  reprezentativac, a drugi najtalentiraniji mladi igrač kojeg je Zadar tada imao.  U dva mjeseca otišla su obojica, pa je na krilu završio Šime Markić. I nije  Markić bio loš, ali je i on prošlo ljeto – otišao.