Valčić: Jednom ću opet igrati u Zadru

Drugo mjesto je odličan rezultat i nemamo razloga biti nezadovoljni. Opet, uvijek će nas pratiti taj poraz od Francuske – kaže Valčić

Vlado Šola bio je jasan komentirajući prijenose utakmica hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Nekadašnji vratar novoimenovanih “kauboja” rekao je otprilike ovo: Tonči Valčić je naš najbolji obrambeni igrač. I ne misli to samo Šola, jer većina domaće rukometne javnosti složila bi se s ovom tvrdnjom. U hrvatskoj inačici obrambene varijante 3-2-1 Valčić je često igrao na najisturenijem mjestu, na prvoj liniji obrane. Kao takav imao je i najveću odgovornost.
– Zadovoljan sam obrambenim dijelom koji sam odigrao. I do sada sam u reprezentaciji uglavnom igrao u obrani, dok sam u napadu bio dosta suzdržan, čak i kad mi se otvarao prostor za realizaciju. Na ovom Svjetskom prvenstvu obrambeno sam ostao na istoj razni, a u napadu sam se malo popravio, iako mogu i bolje. Znam na čemu još moram raditi u napadu – rekao je Tonči, koji je jučer sa suprugom Anelom bio na primanju kod Živka Kolege, gradonačelnika. Anela je u viskom stupnju trudnoće i po završetku susreta u Gradskoj vijećnici mladi bračni par Valčić odmah se zaputio prema Zagrebu, odakle je i došao neposredno pred susret s gradonačelnikom.
Početni manjak samopouzdanja
– Raduje me da smo pozvani kod gradonačelnika. Znamo da se u Zadru voli i rukomet, a posebno hrvatska reprezentacija. Ne možemo zaboraviti podršku koju je Hrvatska imala na Višnjiku na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Pekingu.
Iako će za hrvatsko srebro mnogi reći da sjaji poput zlata, tuga igrača, pa i navijača, nakon poraza u finalu od Francuske nije se mogla sakriti.
– Nadali smo se medalji prije SP-a i prije da me netko pitao o srebrnoj medalji odmah bih prihvatio srebro. Drugo mjesto je odličan rezultat i nemamo razloga biti nezadovoljni. Opet, uvijek će nas pratiti taj poraz od Francuske. Bilo bi sjajno da smo u svojoj domovini postali svjetski prvaci. To se nije dogodilo, ali naš je narod pokazao da cijeni i drugo mjesto, tako da smo i mi kao igrači odmah zadovoljniji.
Hrvatska je u lovu na medalju krenula dosta suzdržano i jedva pobijedila Južnu Koreju. Bilo je onih koji su nakon te utakmice posumnjali da Hrvatska uopće može do polufinala.
– Možda smo u natjecanje krenuli malo bojažljivo, nismo imali dovoljno samopouzdanja i nismo zapravo znali koja je naša stvarna vrijednost. Bilo je i još nekih manjih problema s ozljedama poput one s kojom se mučio Ivano Balić i sve je to utjecalo na tijek priprema. Kad su počele utakmice vidjeli smo da možemo, igrali smo sve bolje i zato ostaje mala tuga što medalja na kraju nije bila zlatna.
Nosila nas je publika
Hrvatska je igrala pred punom Spaladium i Arenom Zagreb. Čast koju nijedna hrvatska nacionalna selekcija do sada nije imala, a pitanje je kad će i imati.
– To je sjajan osjećaj. Navijači su bili fenomenalni. Igrali smo na njihovim krilima, igrači i navijači su bili kao jedno od početka u Splitu do finala u Zagrebu.
Hrvati se i danas pitaju, a pitat će se još dugo; kako je moguće da su Francuzi u posljednjih 15 minuta potpuno blokirali hrvatski napad.
– Prije utakmice o Francuskoj smo znali sve. Nije ništa novo da oni igraju čvrsto u obrani. Zašto ih u posljednjih 15 minuta nismo uspjeli probiti? Pokušali smo ići na silu s njima i to nije prošlo, dijelom i zbog toga što nam je u svemu tome ponestalo i malo snage.
Hrvatska je u tim trenucima izgledala potpuno bezidejno, kao da je na terenu jedna momčad bila prvih 45 minuta, a preostalo vrijeme neka druga momčad.
– Francuska moć u obrani dovela je do značajnog pada naše koncentracije ne samo u napadu nego i u obrani, gdje smo napravili nekoliko grešaka. Bilo je to dovoljno da odu na razliku koju više nismo mogli stići. Francuska je presnažna da bi se protiv njih u tako kratkom razdoblju mogao nadokanditi zaostatak od tri gola.
Iako se prvotno očekivalo da će nakon SP-a doći do potpune smjene generacija u reprezentaciji to se po svemu sudeći neće dogoditi. Najveći dio igrača ostaje na raspolaganju Linu Červaru.
– Dobra je stvar s ovog SP-a, osim medalje, i ta da je izbornik dobio još nekoliko mlađih igrača na kojem može ozbiljno računati već u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo sljedeće godine u Austriji. Tko god ostao ili otišao za našu reprezentaciju nema straha u budućnosti jer se mladi igrači konstantno ubacuju i bez obzira na to stalno smo u svjetskom vrhu već šestu godinu zaredom.
Zadar za kraj karijere
Gradonačelnik Kolega na EP-u u Austriji očekuje zlato. Da bi do toga i došlo Hrvatska se tek treba kvalificirati na to veliko natjecanje u skupini s Mađarskom, Slovačkom, Grčkom i Finskom. Kvalifikacije nisu dobro počele, Mađari su Hrvatsku na svom terenu pobijedili dva razlike.
– Ne treba strijepiti od tih kvalifikacija. U Austriju idemo sigurno, a poraz od Mađara ćemo nadoknaditi na domaćem terenu.
Navodno bi se utakmica s Mađarima sredinom lipnja mogla igrati u Zadru.
– Nisam čuo za tu informaciju, ali svakako bilo bi sjajno da Hrvatska što prije u Zadru ponovno odigra jednu utakmicu.
Kada ćemo Tončija ponovno dočekati u zadarskom dresu kojeg ste umirovili još prije 12 godina.
– I Josip i ja želimo se jednog dana vratiti u Zadar i tu završiti karijeru. Kad vidim da karijera ide kraju, ali da još uvijek mogu dovoljno dati, nadam se da ću se vratiti u Zadar i pomoći klubu da popravi svoju poziciju u hrvatskom rukometu.

 NISAM UPUĆEN U ZADARSKI RUKOMET

Kad je Tonči počeo s rukometom matični mu je Zadar Gortan bio u punom zamahu. Klub iz Mocira bio je u ligi ravnopravan Badel Zagrebu, dvostrukom europskom prvaku. Danas je Zadar Gortan u Prvoj B ligi, a izgledi za povratak u viši rang, iako postoje, nisu na tako čvrstim temeljima. Klub koji je dao tri od 21 reprezentativca s popisa za SP u posljednjem desetljeću samo je jednu sezonu igrao u Prvoj ligi, a zanimljiv je podatak da od sedam hrvatskih gradova u kojima se igralo SP samo Zadar nema ni muškog ni ženskog prvoligaša.
– Nisam upućen u stanje u zadarskom rukometu i zato mi je teško dati nekakav komentar. Mogu reći da je šteta što je Zadar tu gdje jest jer se u posljednjih desetak i više godina pojavilo nekoliko kvalitetnih igrača koji su želeći napredovati u karijeri otišli iz Zadra. Mislim da je organizacija u klubu nekad bila bolja, a potvrda toga su upravo ti igrači koji danas igraju u drugim klubovima.

 OTAC DAVOR: SVE JE BOŽJA VOLJA

Otac Davor: Sve je Božja volja
Tonči je Valčić karijeru počeo prilično kasno, imao je već 14 godina kada je je otac Davor doveo u Mocire.
– Otac je rekreativno trenirao u Mocirama i čuo je da tamo postoji rukometni klub. Budući da smo mi sportska obitelj odlučio sam i ja pokušati u sportu i to rukometu. Bilo je dosta problema s treniranjem jer je to bilo vrijeme Domovinskog rata. Bez obzira na to vidio sam da mi ide i odlučio sam u potpunosti se posvetiti rukometu – kaže Tonči na što je otac Davor dodao:
– Kad smo Tončija, a kasnije i Josipa, upisali u rukometni klub, nikad nisam razmišljao o tome da će zaigrati u reprezentaciji i osvojiti svjetsku medalju. Moja je želja bila da se bave rekreacijom, a sve ostalo je Božje djelo. Bog je tako htio i njegova je zasluga za sve što su Tonči i Josip postigli.

 JEDAN OD “PORTUGALACA”

Na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. Hrvatska je s Tončijem Valčićem u momčadi osvojila zlatnu medalju, Od te momčadi na SP-u u Hrvatskoj nastupili su još Blaženko Lacković, Ivano Balić, Petar Metličić, Denis Špoljarić, Igor Vori i Vedran Zrnić, a Slavko Goluža i Vlado Šola su u stručnom stožeru reprezentacije. Jasno, poveznica je i izbornik Červar. Iako je u Portugalu te u Sloveniji 2004. na Europskom prvenstvu igrao značajnu ulogu Valčić stariji nakon tog propustio je čak tri velika natjecanja iako je bio redovno pozivan. Nije ga tako bilo na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni, potom na SP-u 2005. u Tunisu i Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj. Vratio se na SP-u u Njemačkoj 2007.
– Ni tada kada nisam igrao za reprezentcaiju, i to isključivo iz nekih osobnih razloga, kod mene želje za igranjem u reprezentaciji nije prestala. Igrati za Hrvatsku uvijek mi je bila velika čast i ponos. Sretan sam što sam ponovno u reprezentaciji. Igram s ponajboljim svjetskim igračima i to je velika stvar.