Vjerni Bebić i Milinović iskazima štitili Sanadera

Intenzivno protuispitivanje tužiteljice Željke Mostečak pokazalo je da su iskazi Milinovića i Bebića preopćeniti, a oni nedovoljno upućeni u detalje optužbi, te o njima ne mogu argumentirano govoriti

Prvoga dana ispitivanja svjedoka obrane na suđenju HDZ-u, Ivi Sanaderu i ostalima za izvlačenje državnoga i privatnog novca preko Fimi medije, Sanaderova je obrana nastojala odgovornost predsjednika HDZ-a za vođenje stranke proširiti i na stranačka tijela, te time i “razvodniti” njegovu moguću odgovornost za kaznena djela navedena u optužnici.
Bivšim članovima predsjedništva HDZ-a Darku Milinoviću i Luki Bebiću Sanaderovi su branitelji postavili gotovo ista pitanja: kako je funkcioniralo predsjedništvo HDZ-a, je li predsjedništvo Mladena Barišića imenovalo rizničarom, tko je bio nadležan za financijsko poslovanje, jesu li se objavljivali financijski izvještaji, je li isključivo Sanader upravljao strankom, te je li sa suoptuženicima Barišićem i Brankom Pavošević njegovao poseban odnos.
Milinovićevi i Bebićevi uvelike istovjetni odgovori koristili su Sanaderu: članovi predsjedništva imali su autonomiju u djelovanju i pravo predlaganja točaka dnevnog reda, posvjedočili su. Mladena Barišića rizničarom stranke imenovalo je stranačko predsjedništvo, i imalo u njega puno povjerenje. Sanader se s Barišićem nije posebno družio; štoviše, rizničar nije bio dio njegovoga kruga bliskih stranačkih prijatelja, kao što su primjerice bili Luka Bebić, Božo Biškupić, Jerko Rošin, Petar Selem i još neki. Nije, također, posebno štitio bivšu blagajnicu, a sada suoptuženicu Branku Pavošević; štoviše, kada se pokazalo da financijsko stanje u stranci ne valja, smijenio ju je, i na njezino mjesto doveo Splićanku Maricu Glavaš. U Sanaderovu je mandatu konsolidirano financijsko poslovanje stranke, zatvorene stotine računa podružnica, i uvedena jedinstvena riznica. Sanader, također, nije izravno upravljao financijama, nego glavno tajništvo i računovodstvo. Sanader nije čak ni mogao izravno naređivati financijske poteze, jer za to nije imao ovlasti, svjedočili su Milinović i Bebić. Sanader, riječju, nije uzurpirao upravljanje HDZ-om – to je ključna tvrdnja Milinovića i Bebića.
Milinović za Fimi mediju nije čuo dok nije pukla javna afera, dok Bebić jest, ali ništa više o toj agenciji nije mogao reći.
Suprotno od navoda u optužnici, Sanader je, preuzevši HDZ 2000., “okrenuo novu stranicu u stranačkoj politici”, europeizirao HDZ, otvorio ga i modernizirao, jer je bio svjestan da je to za stranku jedini put iz izolacionizma devedesetih. Bebić je dodao kako je Sanadera podržavao jer “nije bio uključen u pretvorbu i privatizaciju, što je u to vrijeme bio glavni prigovor HDZ-u”, ali i zato što je bio mlad, govorio jezike, i imao iskustvo života u inozemstvu. Sanader je osobno predložio usvajanje Zakona o financiranju političkih stranaka, jer je poštovao zahtjeve EU, pa je taj zakon financiranje stranaka učinio transparetnijim, svjedočili su Milinović i Bebić. No kratko, ali intenzivno protuispitivanje tužiteljice Željke Mostečak, pokazalo je da su iskazi Milinovića i Bebića preopćeniti, sami svjedoci nedovoljno upućeni u konkretne detalje optužbi, te da o njima ni ne mogu argumentirano govoriti. Tako su i Milinović i Bebić morali priznati da zapravo ne znaju je li moguće da je Sanader zapovijedao Barišiću i Pavošević. Barišić je imenovan na Sanaderov prijedlog, a Bebić je potvrdio da su i glavni tajnik i rizničar odgovarali predsjedniku stranke, ne isključujući mogućnost da je Sanader kršio propise.