Mali stočari bez zemlje osuđeni na propast

Moja i sudbina drugih malih mljekara je teška. Nemamo riješenu zemlju. I da je imamo, teško bismo opstali, a bez nje je nemoguće. Pod broj dva, nisu nam riješene ni lokacijske i građevinske dozvole za objekte. Sve se to odrazilo da se nismo mogli natjecati ni na SAPARD ni na IPARD programu. Svima sada kažu da seljaci ne znaju, ali to je laž. Znamo mi što treba, kao da smo mi ludi pa ne bismo uzeli novac, ali država nije ništa sredila, kaže Pave Jusup, farmer i proizvođač mlijeka iz Briševa

Nakon što  su suzbijene glasine s terena kako stočari  koji nemaju zemlju neće ostati bez državnih  poticaja, mnogi mali stočari  okrenuli su se oko sebe i postavili logično pitanje: gdje je  njihova zemlje. Naime, isto kako  je podizanje trajnih nasada, povrtlarstvo, ratarstvo nemoguće  bez zemlje, tako ni stočarska  proizvodnja ne može bez nje.  Ipak zadnjih se godina veća pozornost (medijska, politička,  stručna) davala podizanju trajnih nasada, govorilo se o  udruživanju voćara, maslinara,  vinara, dok su stočari ostali na  margini, na razini na kojoj su bili  prije nekoliko desetljeća i još  uvijek bez zemlje, bilo u njihovu  vlasništvu ili u zakupu.
Iskustvo Pave Jusupa  iz Briševa
Dok se oni stočari koji se  primarno bave proizvodnjom  mesa još nekako snalaze,  plaćaju pašarinu ili dogovaraju  s rođacima, susjedima, prijateljima, mali koji se bave proizvodnjom mlijeka polagano  odumiru.
– Žalostan sam kad dođem  ovdje u štalu i vidim kakva je  situacija. Ovo bi sve trebalo  urediti, obnoviti, razvijati, a ja  sam prisiljen prodavati osnovno stado da bih preživio. Otkupna cijena mlijeka pada, a  troškovi rastu, pogotovo hrane  za krave. Drugačije bi bilo kada  bih imao vlastitu zemlju za  proizvodnju hrane, ali nje nemam, priča Pave Jusup iz  Briševa.
Do prije dvije godine Jusup  je na svojoj obiteljskoj farmi u  Briševu imao dvadeset i sedam  krava, a danas ima samo sedam. Njegova obitelj proizvodnjom mlijeka počela se baviti  još 1974. godine, preživjela je  rat i nakon njega proizvodnju  postavila na europsku razinu  od 170.000 litara mlijeka godišnje. Lani je ona pala na svega 40.000, pad od preko četiri  stotine posto.
– Kad morate prodavati osnovno stado da biste preživjeli,  znači da se gasite. Ono ne može  dovijeka trajati, prije ili kasnije  nećete imati što prodavati.  Umjesto da svake godine mijenjam stado, povećavam ga,  moram ga smanjivati. Cijena  mlijeka je pala s pet kuna prije  tri godine na sadašnjih 3,50 kuna. Pad od trideset posto. S  druge strane, ulazni troškovi su  išli gore 100 posto. Moja sudbina i drugih mljekara je teška.  I da imamo zemlju teško bismo  opstali, a bez nje je nemoguće.  Stavljeni smo u utrku s europskim seljakom, a mi tek sada  moramo rješavati neke stvari  koje on ima riješene već pedeset godina, kaže Jusup i nastavlja:
– Meni i drugim malim  stočarima pod broj jedan nije  riješena zemlja. Nju je trebalo  riješiti još 1995. godine, a ne  2011. kad treba ući u EU. Pod  broj dva, nisu nam riješena ni  lokacijske i građevinske dozvole za objekte. Sve se to odrazilo da se nismo mogli natjecati  ni na SAPARD ni na IPARD  programu. Svima sada kažu da  seljaci ne znaju, ali to je laž.  Znamo mi što treba, kao da  smo mi ludi pa ne bismo uzeli  novac, ali država nije ništa sredila. Međutim, nama nije ništa  riješeno. Loša državna politika  i sve izgleda kao da je ona  vođena namjerno da se nas male upropasti. Uvozi se sve iz  svašta izvana, nekvalitetno, a  mi naše kvalitetno ne možemo  prodati.
Za hektar pašnjaka  4.160 kuna
Optimizam ne dolazi ni od  stočara koji se bave proizvodnjom mesa te ih muče slični  problemi. Blago treba hraniti, a  vlastite zemlje nema. A na nju  se čeka kao ozebli na sunce.  Nije samo ona izvor proizvodnje hrane, nego i izvor budućih  poticaja koji će maksimalno iznositi 702 kune po hektaru. I  oni su stavljeni pred zid. Svjetlo  na kraju tunela vidi se u budućim potezima koje planira  povući Grad Benkovac. Administrativno područje grada Benkovca obuhvaća 516 kilometara  četvornih, a stočarima je posebno zanimljiva Bukovica.  Podsjetimo kako je Grad Benkovac već dao u zakup 93 posto  poljoprivrednih površina koje  su obuhvaćene programom raspolaganja poljoprivrednog zemljišta i kako se sad priprema  natječaj za prodaji najvećeg dijela. U budućnosti će se krenuti  u nadopunu programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem kojim će se obuhvatiti  pašnjaci, što je na nedavnom  potpisivanju ugovora s osamnaest zakupnika najavio gradonačelnik Branko Kutija. Daljnje  poteze Grada objašnjava  pročelnik Upravnog odjela za   gospodarstvo i društvene djelatnosti Željko Katuša:
– Kada smo radili program  raspolaganja poljoprivrednim  zemljištem, prioritet su nam bile obradive površine koje su  sada najvećim dijelom dane u  zakup. Sada ćemo se pozabaviti  problematikom pašnjaka. Prvo  će se napraviti inventura kako  bismo vidjeli s kojim to površinama raspolažemo, zatim  ćemo krenuti s nadopunom  programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem te na  kraju raspisivanje natječaja.
Katuša dodaje da je to obaveza Grada Benkovca prvenstveno zbog stočara na području Bukovice koji se ozbiljno  bave stočarskom proizvodnjom. U budućnosti bi se i njima  moglo omogućiti da po vrlo povoljnim cijenama kupe zemlju  kao što se sada priprema raspisivanje natječaja za prodaju  740 hektara koje je dano u zakup prije šest godina. Početna  cijena jednog hektara pašnjaka  bila bi 4.160 kuna, a maksimalna ponuda ne bi smjela bit  veća od 8.320 kuna.