Predrasude još uvijek “sude” ženama!

Ako se osvrnemo na broj nezaposlenih, u ukupnoj strukturi žene nažalost čine vrlo visok udio. Naime, situacija je takva da kada se zbog recesije ili nekih drugih ekonomskih razloga zatvaraju se radna mjesta, upravo žene su te koje prve ostaju bez posla. Istovremeno, na lošije plaćenim poslovima također rade žene, primjerice u tekstilnoj industriji i trgovačkim lancima. Žene u Hrvatskoj imaju manju plaću od muškaraca i to do 25 posto, kaže Nevena Petani
Iako je vidljiv značajan pomak u našem društvu su još prisutne predrasude, te se muškarcima pripisuju razumnost, jakost, postojanost, smisao za tehniku, odlučnost…, a ženama intuicija, osjećajnost, požrtvovanost, naivnost, nesamostalnost…, kaže Nevenka Marinović

Međunarodni Dan  žena, čiji začetak  datira još s početka prošlog stoljeća, u vrijeme velikoga industrijskog napretka, ali i  rađanja radikalnih ideologija,  nosio je u sebi korijene protesta i političkog aktivizma koji će postati nezaobilazni oblici  društvenoga života. Ideju obilježavanja dana žena potaknule su same žene, u doba brze  industrijalizacije i ekonomske  ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših  radnih uvjeta, niskih plaća i  odsustva prava glasa. Te godine obilježene su snažnom  spolnom segregacijom i malim  postotkom zaposlenih žena u  industrijski razvijenim zemljama. Žene su radile su u vrlo  lošim uvjetima i za iznimno  male nadnice. Tada, u Europi i  Americi žene se udružuju u  sindikate koji sve više  više  jačaju i sve više lobiraju za  pravo glasa.
Dan žena počeo se obilježavati u svijetu u spomen na  8. ožujka 1908. godine  kada je  15.000 žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u New Yorku  prosvjedovalo tražeći kraće  radno vrijeme, bolju plaću,  pravo glasa i zabranu rada za  djecu. Policija je rastjerala sudionice prosvjeda, ali dva mjeseca poslije te iste žene osnovale su sindikat. 
Povijest borbe za  ženska prava
Godinu dana poslije, dakle  1909., radnice zaposlene u tekstilnoj industriji, gdje su u najvećem broju radile žene, organizirale su generalni štrajk.  Oko 30.000 radnica trinaest je  tjedana štrajkalo za bolju  plaću i bolje uvjete rada. Iste  godine održana je i prva  Međunarodna socijalistička  konferencija žena. Povijesna  godina bila je 1910. kada izaslanstvo Sindikata američkih  žena prisustvuje Drugoj  međunarodnoj konferenciji  socijalistkinja u Kopenhagenu  s namjerom da predloži Dan  žena kao međunarodni praznik. U to je vrijeme Njemačka  socijalistička partija, koja je  snažno zagovarala pravo glasa  za žene, imala veliki utjecaj na  međunarodni socijalistički pokret. Vrlo aktivna socijalistkinja Klara Zetkin, potaknuta  događanjima i akcijama američkih radnica, zahtijevala je  obilježavanje jednog dana u  godini kada bi žene lobirale za  svoje interese.
Na Konferenciji je sudjelovalo više od stotinu žena iz  sedamnaest zemalja. Prijedlog  Klare Zetkin jednoglasno je  usvojen. Na konferenciji je zatraženo i univerzalno pravo  glasa – za sve odrasle žene i  muškarce. Jedna od odluka  konferencije je i da se noćni  rad proglasi štetnim za zdravlje žena. Tomu su se usprotivile radnice iz Švedske i Danske kojima je, kako su tvrdile,  upravo noćni rad nužan izvor  prihoda. Zatraženo je i da se  prava udanih majki izjednače s  pravima samohranih, za što se  žestoko borila Aleksandra Kolontaj, boljševička feministkinja, ali njezini napori nisu urodili plodom. Nagovarala je  Lenjina da 8. ožujak postane  državni praznik, na što je on i  pristao 1921. godine.
Kao rezultat odluka u Kopenhagenu i prijedloga Klare  Zetkin, 1911.  godine, Dan  žena obilježen je prvi put u  Austriji, Danskoj, Njemačkoj i  Švicarskoj. Obilježilo ga je više  od milijun ljudi, a pridružile su  im se i žene iz Francuske, Nizozemske, Rusije i Švedske.  No, datum nije bio strogo  određen sve do posljednje  nedjelje u veljači 1917. godine,  kada se veliki prosvjed žena  održan u Sankt Petersburgu  nije mogao spriječiti. Četiri  dana poslije ruski car je abdicirao, a privremena vlada je  zajamčila ženama pravo glasa.
Dan, 8. ožujka 1917. godine,  uzet je kao dan kada će se u  cijelom svijetu obilježavati  međunarodni praznik – Dan  žena. Na Zapadu se Dan žena  uglavnom prestao obilježavati  tridesetih godina prošlog stoljeća, dijelom i zbog toga što ga  se povezivalo s komunizmom.  Međutim, u mnogim komunističkim državama taj praznik  izgubio je svoju ideološku osnovu i postao prilika za dobru  zabavu uglavnom pripadnicima muškog spola, a žene su se  morale zadovoljiti karanfilom  i eventualno bombonjerom.
No, Dan žena nije nikako  nevažan praznik. To je dan za  prisjećanje na sve žene koje su  sudjelovale u ženskim pokretima diljem svijeta i ustrajale u  ostvarivanju ženskih prava te  simbolizira dugu povijest borbe za ta prava. Ujedinjeni narodi su 1975. godine, koja je  proglašena Međunarodnom  godinom žena, službeno  počeli obilježavati Međunarodni dan žena, a 1977. prihvatili  su rezoluciju kojom se proglašava “Dan ženskih prava i  međunarodnog mira”, s tim da  su ostavili zemljama članicama slobodu da biraju na koji  će datum, u skladu sa svojim  nacionalnim i povijesnim  običajima, taj dan obilježavati.  Europa je shvatila da nema  nikakvog razloga da se taj dan  ne obilježava 8. ožujka.
Borba za ženska prava usko  je povezana s razvojem feminizma, koji je kao pokret nastao u zapadnim zemljama u  19. stoljeću kao jedna od posljedica industrijske revolucije. U Americi, žene prvi put  demonstriraju 1857. godine  tražeći pravo glasa. Bio je to  prvi val feminizma i te su feministkinje poznate kao sufražetkinje. Američke su žene  izborile pravo glasa 26. kolovoza 1920. godine, kada je  19. amandman na ustavu  SAD-a postao zakonom kojim  se ženi daje pravo glasa. Taj  dan slavi se kao Dan ravnopravnosti žena.
Rade lošije poslove
Hrvatska je, barem kako se  čini, zemlja koja u nekim stvarima ne želi zaostajati za svijetom. Prema istraživanju  Svjetskoga gospodarskog foruma “The Global Gender  Gap 2007” o ravnopravnosti  spolova u području ekonomije, politike i obrazovanja, prva  mjesta očekivano su pripala  Švedskoj, Norveškoj, Finskoj i  Islandu. Hrvatska se nalazila  na visokom 16. mjestu, ispred  SAD-a, Švicarske, Austrije,  Francuske i Italije.
Prema podacima “Hrvatskih sindikata” u 2007., u Hrvatskoj je 58 posto žena sudjelovalo na tržištu rada, nasuprot 71 posto muškaraca.  Žene su činile 23 posto rukovodećeg kadra, a muškarci  77 posto. Pristup obrazovanju  žena i muškarca gotovo je izjednačen s 97 posto za žene i  99 posto za muškarce. U  zdravstvenom sektoru odnos  muškaraca i žena u Hrvatskoj  je 91 posto naprama 49 posto,  a u kategoriji sudjelovanja u  politici 22 posto žena sjedi u  Saboru, nasuprot 78 posto  muškaraca.
Kako se Međunarodni dan  žena tradicionalno vezuje uz  ravnopravnost spolova, dakle  žena i muškaraca, razgovarali  smo s Nevenom Petani, predsjednicom Odbora za ravnopravnost spolova u Zadarskoj  županiji. Petani podsjeća kako  se ove godine obilježava stota  godišnjica pogiblje više od 140  žena koje su izgorjele u požaru  u New Yorku zbog slabih mjera sigurnosti na radu.
– Sto je godina prošlo od  pogiblje više od 140 žena koje  su izgorjele u požaru u New  Yorku zbog slabih mjera sigurnosti na radu. Demonstrirajući na ulicama i trgovima  Austrije, Danske, Njemačke i  Švicarske žene su tražile bolje  ekonomske, političke i  društvene uvjete. Od tada do  danas, svake se godine, u znak  sjećanja na te žene obilježava  8. ožujak, Međunarodni dan  žena, kaže Nevena Petani, ističući kako i danas, sto godina  poslije, ukoliko se osvrnemo  na položaj žena u društvu,  možemo zaključiti da ta borba  još uvijek traje.
Petani, nadalje, ističe kako  su žene upornim zalaganjem u  pojedinim društvenim segmentima postigle zavidne rezultate. Tu, prije svega, Petani  misli na obrazovanje, gdje  žene nižu velike i značajne  uspjehe. Danas, kako ističe  Petani, broj žena koje završe  visoko obrazovanje je iznad 55  posto. Istovremeno, veliki broj  žena danas je bez posla, ne  radi.
– Ako se osvrnemo na broj  nezaposlenih, u ukupnoj  strukturi žene nažalost čine  vrlo visok udio. Naime, situacija je takva da kada se zbog  recesije ili nekih drugih ekonomskih razloga zatvaraju se  radna mjesta, upravo žene su  te koje prve ostaju bez posla.  Istovremeno, na lošije  plaćenim poslovima također  rade žene, primjerice u tekstilnoj industriji i trgovačkim  lancima. Žene u Hrvatskoj  imaju manju plaću od muškaraca i to do 25 posto, govori  Nevena Petani, dodajući kako  u Hrvatskoj, na rukovodećim  mjestima, radi svega šest posto  žena.
Što se tiče politike odnosno  sudjelovanja u općinskim i  gradskim vijećima te županijskim skupštinama ili mjesta u  Hrvatskom saboru, Petani navodi kako je tu postotak žena  još vrlo nizak.
– Na mjestima odlučivanja,  poput vijećnica u općinama,  gradovima i županijama te  zastupnica u Saboru RH, žene  sudjeluju u vrlo malom broju,  njihov postotak je jako, jako  nizak. Trebat će još mnogo  vremena da se dostigne zastupljenost žena od 40 posto,  što je predviđeno Zakonom o  ravnopravnosti spolova, zaključuje Nevena Petani.
Ekonomska  podijeljenost  društva
Muškaraci i žene imaju ista  prava – jednostavna rečenica i  potraga za njenim ispunjenjem, to je misao koju Milijana Urošević, predsjednica  Županijskog foruma žena  SDP-a Zadarske županije vezuje uz Međunarodni dan  žena.
– Osvrnemo li se na promjene koje su se dogodile u  posljednja dva desetljeća,  uočavamo da je jedna od najznačajnijih promjena izuzetna  ekonomska podijeljenost  društva. Tijekom tranzicije iz  socijalizma u hrvatsku inačicu  kapitalizma, značajna bogatstva u rukama pojedinaca suprotstavila su se osiromašenoj  većini, kaže Urošević.
Tu Urošević podrazumijeva  urušavanje sustava zdravstva i  socijalne skrbi, pogoršavanje  školstva i visokog obrazovanja. Ekonomska kriza, kako  smatra Urošević, započeta  2008. godine tek je vidljiva  činjenica tog procesa. Kako  kaže Urošević, novac nije nestao – samo je završio u rukama  superbogatih, izgubljen za mirovinske fondove, za naše lokalne potrebe, za sitne štediše…
– Što to znači za rodnu ravnopravnost? Žene su u većoj  mjeri ovisne o javnim uslugama nego muškarci. To nije  samo kod nas već i u svim  europskim zemljama. Žene su  ravnopravnije u društvima s  više javnih usluga i manje podijeljenim školskim sustavom.  Siromaštvo je više nego ikad  problem žena, govori  Urošević, dodajući da novi izazovi poput migracija, klimatskih promjena, pandemija, itekako utječu na život žena.
Osvrnemo li se unatrag 100  godina, od kada se po prvi put  počeo obilježavati Međunarodni dan žena, Urođević navodi  da su žene u središtu borbe za  promjene u svijetu. Nekad su  žene demonstrirale ulicama  tražeći pravo glasa, bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme, bolje plaće…, a u dvadesetprvom stoljeću, kako  kaže Urošević, traže pravo na  rad pozivajući se na odredbu  Ustava. 
– Tako su žene i dobile “pravo” da rade jednako dugo kao  muškarci kako bi stekle uvjete  za umirovljenje. Dokinuta im  je jedina smislena pozitivna  diskriminacija koja je ženama,  koje pored svog plaćenog posla obavljaju i niz obiteljskih i  kućanskih poslova, davala šansu da bar u jednom segmentu  svog života malo predahnu i  budu ponešto u prednosti  pred muškarcima, ističe  Urošević, dodajući da brojne  analize ukazuju na općenito  nedovoljno vrednovan i neiskorišten potencijal žena bilo u  sferi rada ili politike.
Urošević navodi kako se  raspolaže s podatkom da u  Republici Hrvatskoj ima više  žena koje su stekle akademsku  titulu nego muškarci i koje  čine veliki, obrazovni i radni  potencijal. Unatoč tome, one  danas pristaju raditi bilo kakav  posao, mahom čišćenje,  održavanje, čuvanje djece ili  starijih. Najveći dio takvih poslova, kako ističe Urošević, se  odvija u zoni sive ekonomije.  To je, kako ističe Urošević,  uhodana hrvatska svakodnevica. S druge strane imamo  brojne zakonske akte koji se  bave rodnom neravnopravnošću i diskriminacijom žena  na različitim razinama, ali im  nedostaje, kako kaže  Urošević, ono presudno –  stvarna implementacija.
– Stoga, socijaldemokratkinje smatraju da politika rodne  ravnopravnosti odnosno rodno osviještena politika mora  postati sastavnim dijelom svih  relevantnih strategija društvenog i gospodarskog razvoja, te  da treba razvijati sustav realnih i održivih poticajnih mjera  za zapošljavanje žena, prekvalifikaciju, usavršavanje i  obrazovanje u značajnijoj mjeri. Isto tako, treba osnažiti socijalne usluge, za djecu  predškolske i školske dobi,  cjelodnevnu skrb za starije  osobe… Također, nužno je  krenuti s izradom dugoročno  održive mirovinske strategije i  reforme, s naglaskom na razmatranje mogućnosti za primjerenije reguliranje prava za  mirovinu za žene, kaže  Urošević te nastavlja kako treba ulagati u  informiranje i  obrazovanje u izradi rodno osviještenih proračuna na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj  razini.
Utjecaj obitelji i  odgoja
U današnjoj, udruženoj Europi, čiji dio Hrvatska nastoji  postati, uspjeh u stvaranju  prostora ravnopravnosti, slobode i solidarnosti za sve  građanke i građane, kako zaključuje Urošević, mjerit će se  stupnjem sudjelovanja žena u  tim procesima i krajnjim rezultatom, bilo putem civilnog  društva ili političkog djelovanja.
Vezano za Međunarodni  dan žena, Nevenka Marinović,  dopredsjednica Zajednice  žena HDZ-a “Katarina Zrinski” Zadarske županije, navodi  da unatoč vidljivom pomaku  glede ravnopravnosti žena, u  našem društvu još uvijek su  prisutne predrasude.
– Iako je vidljiv značajan  pomak u našem društvu su još  prisutne predrasude, te se  muškarcima pripisuju razumnost, jakost, postojanost, smisao za tehniku, odlučnost…, a  ženama intuicija, osjećajnost,  požrtvovanost, naivnost, nesamostalnost… Posljedice takvih  predrasuda je i pitanje jesu li  žene, s takvim osobinama,  sposobne za politiku, znanost,  obrazovanje, poduzetništvo i  mnoga druga područja djelovanja, kaže Nevenka Marinović, dodajući kako su žene sposobne za sva područja društvenog djelovanja i kao takve  predstavljaju veliki potencija. 
Nedavno istraživanje, kako  priča Marinović, pokazuje da  u znanosti žene stječu doktorate u jednakom broju kao i  muškarci, a magisterij ih stječe  55 posto, 50 posto je asistentica, 25 posto redovitih profesorica, 33 posto voditeljica  znanstvenih projekata, dekanica 13 posto, rektorica 17 posto i prorektorica 34 posto.  Unatoč tome, žene najteže  ulaze u Hrvatsku akademiju  znanosti i umjetnosti.
– U trgovačkim društvima,  žensko poduzetništvo i obrtništvo čini jednu četvrtinu u  ukupnom broju. Tu je i zbog  Vladinog programa poticanja  postignut pomak, a pozitivan  trend  zaustavila je gospodarska kriza, kaže Marinović, dodajući da unatoč postignutim  pomacima i na tom području  žene mnogo teže od muškaraca ulaze u upravne i nadzorne odbore.
Što se tiče politike, Marinović navodi, da su tu žene  ostvarile vidljiv i značajan napredak. Tako danas Hrvatska  ima premijerku, a u ovom sazivu Sabora, kako kaže Marinović je 25 posto zastupnica,  a 21 posto su članice tijela  lokalne i područne samouprave. Nažalost, vrlo malo žena je  na dužnosti gradonačelnica,  načelnica i županica.
– Državna politika Republike Hrvatske je u posljednjih  desetak godina svojim stavovima, odlukama, zakonskim  propisima omogućila ženama  da se značajnije uključe u  društveni život svoje države.  Ovdje ne treba zanemariti niti  utjecaj obitelji i odgoja na  oblikovanje osobnosti u stvaranju vrijednosti koji potiču  ženinu samosvijest koja će osloboditi njen potencijal i usmjeriti ga prema određenim  vrijednostima kao što je i rad  za opće dobro, govori Marinović te ističe kako su žene u  Hrvatskoj veliki potencijal, ali  i o njima ovisi koliko će i kada  taj potencijal iskoristiti.
Kao zaključak, odnosno poruku Marinović je citirala Tomislava Ivančića.
– Biti muškarac nije ni malo  savršenije nego biti žena, ali ni  biti žena nije uzvišenije ni vrijednije nego biti muškarac.  Oni su jednako čovjek, stoji u  Ivančićevom citatu.

Obilježavanje Dana žena

Međunarodni dan žena u zapadnom svijetu, uglavnom se  prestao obilježavati 30-ih godina prošlog stoljeća, dijelom i zbog  toga što ga se povezivalo s komunizmom. Majčin dan se kao  blagdan u čast majki i majčinstva obilježava u tim zemljama  druge nedjelje u svibnju.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji,  Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu,  a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga  ponovno počele slaviti feministice. 1975. Godine koja je  proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narodi su  službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni  dan žena, a neke, u kojima to još nije slučaj, se nastoje izboriti  da postane državnim praznikom.

PRAVO GLASA

Prve su svijetu pravo glasa dobile žene američke države  Wyoming – 1869. godine, a njihove sunarodnjakinje u ostatku  SAD-a morale su pričekati do 1920. godine. Sljedeća država  koja je omogućila svojim stanovnicama izlazak na izbore bio  je Novi Zeland 1893.godine.
U Europi su pravo glasa prve dobile Finkinje 1906. godine.  Zemlje hladnog europskog sjevera nastavile su s pozitivnim  pomacima: na izbore su zatim izašle Norvežanke  1913.godine, Dankinje 1915., pa Nizozemke i Ruskinje 1917.  godine. Do 1939. godine još 28 država priznalo je ženama  jednakopravnost s muškarcima.
Hrvatice su, kao i ostatak žena  tadašnje Jugoslavije pravo  izaći na izbore dobile 1945.godine. Kraj dugog svjetskog rata  morale su pričekati i stanovnice Francuske i Italije.
Za žene cijelog svijeta važna je 1952. godina, kada Ujedinjeni  narodi donose deklaraciju kojim se na političkim izborima  žene izjednačavaju s muškarcima.
Posljednje su pravo glasa dobile stanovnice Švicarske – tek  1971. godine.