Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Mogle bismo pješice i do Haaga

Autor: Ivan Stagličić

04.05.2008. 22:00
Mogle bismo pješice i do Haaga


Akcija je u potpunosti uspjela, s obzirom da nas u udruzi ima dvadeset članica, a nas je ovdje preko pedeset posto, pogotovo kad se uzme u obzir da je među članstvom i dosta starijih žena koje ne bi ni fizički mogle izdržati ovu hodnju, kazala nam je predsjednica udruge Ivana Haberle
Članice udruge “Žene u Domovinskom ratu” ogranak Zadar, njih desetak, kojima se pridružila i saborska zastupnica Nevenka Marinović te predsjednica zagrebačkog ogranka ove udruge, Marija Slišković, otpješačile su u subotu put od Škabrnje do Pakoštana, dug oko trideset kilometara pod geslom Koracima nade u istinu. Riječ je o simboličnoj hodnji kojom su žene željele izraziti potporu hrvatskim generalima koji su optuženi pred Haškim sudom, kao i svim majkama i udovicama te svima onima koji su u Domovinskome ratu izgubili svoje najmilije.– Akcija je u potpunosti uspjela, s obzirom da nas u udruzi ima dvadeset članica, a nas je ovdje preko pedeset posto, pogotovo kad se uzme u obzir da je među članstvom i dosta starijih žena koje ne bi ni fizički mogle izdržati ovu hodnju, kazala nam je predsjednica udruge Ivana Haberle.
Poljska uz generale Hodnja je počela u sedam ujutro blagoslovom ispred župne crkve u Škabrnji i molitvom na spomen-obilježjima u tom mjestu koje je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Dalje je skupina krenula prema Prkosu gdje su se također pomolili na spomen-obilježju poginulog branitelja Stanka Bilavera Duje.– Kad smo došli u Galovac dočekao nas je tamošnji župnik koji je Poljak te je istaknuo hrvatsku i poljsku zastavu i poručio nam je da je i Poljska uz naše generale, kazala nam je Vesna Matešić.Svečani doček priređen je ženama i u Gorici gdje su ih dočekali članovi KUD-a, Mjesnoga odbora i mnogobrojni mještani i djeca s bogatom okrjepom i prigodnim programom, i molitvom na groblju kod crkve Sv. Ivana Krstitelja. Žene su zapalile svijeće na grobovima poginulih branitelja Nade Rogića i Tihomira Mitrovića, i nastavile hodočastiti prema Gornjim Raštanima i nogometnom igralištu koje također nosi ime po hrvatskom branitelju Tihomiru Mitroviću.– U Gornjim Raštanima su nas također dočekali brojni mještani i članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca općine Sv. Filip i Jakov, kazala nam je Matešić.Put je dalje išao preko Kakme, poljskim putovima preko Jankolovice i Poljoprpivrednog dobra “Vrana” do molitvene zajednice Cenacolo gdje su žene dočekali tamošnji štićenici s okrjepom.– Imali smo zajedničku molitvu u njihovoj kapelici i oni su molili za nas, za uspjeh ovoga našega pothvata i za podršku našim ciljevima, a mi smo se također pomolili za njih da im uspije duhovna preobrazba i da započnu novi život, rekla je Vesna Matešić i istaknula kako su ih cijelim putom mještani iz sela kojima su prolazili dočekivali i prolazili komad puta s njima, dajući im stalnu podršku, a također su putem mobitela imali stalnu potporu žena iz svih krajeva Hrvatske. Posebno je bio dirljiv poziv jedne žene koja se nalazi na kemoterapiji u Baškoj Vodi i koja im je kazala kako je ova njihova akcija i njoj pomoć i duhovna podrška u borbi protiv opake bolesti. Nakon Cenacola, žene su se uputile preko Vranskoga jezera u Pakoštane gdje su posjetile i tetku generala Ante Gotovine, Mariju Miočev koja je s njima stigla do cilja hodnje, crkve u Pakoštanima gdje je potom služena misa.
Akcija se nastavlja Malo pocrvenjele od sunca ali nimalo umorne, pjevajući “Oj hrvatska mati nemoj tugovati” i “Ante, Ante svi smo za te”, skupina žena stigla je na svoj cilj gdje im je svečani doček priredila TZ općine Pakoštane koja je organizirala i prijevoz kućama za sudionice hodnje. Na pitanje o umoru nakon 30-kilometarskog puta, Vesna Matešić nam je rekla:– Nakon blagoslova škabrnjskog župnika don Borisa Pedića, koji nam je udijelio blagoslov svakoj posebno, bile smo ispunjene tolikom duhovnom snagom i poletom da smo mogle hodati i do Haaga!Branitelji iz Raštana su cjelim putom s kolima pratili sudionice puta i brinuli se da im ne nestane vode i drugih potrepština, a cijeli put je i snimljen videokamerom, a žene će nastojati da ta snimka stigne i do generala Gotovine u Haagu. Također se tijekom puta rodila ideja da ova akcija postane tradicionalna, to jest da se provodi jedanput mjesečno dok god traje suđenje hrvatskim generalima.