Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Megalomanski projekti upitne budućnosti

Autor: Šime Ćurko

04.05.2010. 22:00
Megalomanski projekti upitne budućnosti

Foto: Vedran SITNICA



Nije se jednom dogodilo da u nekom klubu ulože zadnju lipu da bi ušli u viši rang, a onda kada tamo i uđu shvate da su pred zidom koji ne mogu preskočiti
Policija je pozvana na intervenciju nakon utakmice Hrvatski vitez – Krka (Četvrta HNL) i Pakoštane – Škabrnja (ŽNL), Galovčani nisu došli na utakmicu u Pridragu protiv Hajduka (Četvrta HNL), jednako tako ni Bibinjci nisu doputovali u Gračac na dvoboj protiv Velebita, Dalmatinac se Paklenici suprotstavio samo s deset igrača, u osam utakmica ŽNL-a naši su dopisnici izbrojili šest crvenih kartona… Bilanca je to vikenda na travnjacima Četvrte HNL – jug, podskupina A i Županijske nogometne lige. I nije to ništa čudno za ovo doba godine jer odavno je poznato da kako sezona ide kraju ambicije klubova kopne, a oni koji nisu ostvarili određene ciljeve često ne smatraju potrebnim ni doći na utakmicu što, u konačnici, nije ni sportski.
Sve se plaća
Ne želeći ulaziti u konkretne razloge zašto je policija smirivala strasti igrača ili zašto se neka momčad nije pojavila na utakmici na kojoj je trebala igrati, pitanje je koji je smisao ovakvih natjecanja i zašto neki klubovi, koji očito ne mogu financijski podnijeti teret određenog ranga natjecanja, uporno žele igrati baš u tom rangu. Nije se jednom dogodilo da u nekom klubu ulože zadnju lipu da bi ušli u viši rang (nebitno koji), a onda kada tamo i uđu shvate da su pred zidom koji ne mogu preskočiti. Jednako tako razumljiva je želja klubova da igraju makar Županijsku ligu, ali i to natjecanje košta. Pa ako se financijski ne može izdržati zašto onda forsirati seniorske pogone i mučiti se sa sakupljanjem igrača pred svaku utakmicu. Nije to problem samo nižeg ranga natjecanja, brojni su klubovi koji su igrali čak i Prvu HNL, a danas ih je na nogometnoj karti teško ili, u najgorem slučaju, nemoguće pronaći (Kamen Ingrad, TŠK, Dubrava, Mladost 127…)
Prema nekim izračunima nastup u ŽNL klubove košta od minimalno 50 tisuća kuna (ukoliko se ne plaćaju igrači) do 300, 400, pa čak i 500 tisuća kuna, ukoliko je cijela prva momčad na platnoj listi. U Četvrtoj ili Trećoj HNL da i ne govorimo, tu potrebe mogu narasti i do milijun kuna godišnje. Poseban problem su momčadi koje nemaju svoja igrališta i koji onda umjesto u svom mjestu igraju gdje ih prime. E sad, isplati li se uložiti toliki novac u projekte upitne budućnosti? Čini se da baš i ne. Dakako, treba razumjeti želju pojedinaca da se baš u njihovom mjestu nešto događa na sportskom planu. Zato nije čudno da netko želi nogometno igralište u svojoj sredini kao i momčad koja bi na njemu igrala. Logično je da svi žele pobjeđivati, pa i napredovati kada je riječ o ligaškom rangu u kojem se natječu. To je sportski, ako hoćete i ljudski i nitko nikome ne može zabraniti da se u budućnosti nečemu nada, makar to svima sa strane izgledao neostvarivo.
Sve manje amatera
No, u svemu tome nedostaje i malo realnosti. Klubovi koji dolaze iz malih sredina, koje često nisu niti općinska središta, kao da nogomet shvaćaju kad nužnu borbu za prestiž, pa krenu s ulaganjima koja se nikako ne mogu isplatiti (ne mislim samo financijski isplatiti). Teško je očekivati da će visoko letjeti klub iz mjesta koje ima nekoliko stotina ili jedva tisuću stanovnika. Jednostavno, to je premala baza za sve, od financija do toga da je u takvim sredinama malo djece, a to znači i probleme s mlađim kategorijama. Iznimke koje će potvrditi pravilo uvijek postoje, ali to su samo – iznimke.
U Zadarskoj županiji brojni su primjeri takvih megalomanskih pothvata koji, očekivano, nisu završili kako su njihovi tvorci očekivali. Unatoč tome neki kao da ništa nisu naučili već uporno trče u natjecanja koja financijski ne mogu zadovoljiti. Posebno ne danas kada je sve više, navodno amaterskih, momčadi koje određeni honorar daju gotovo svakom igraču, a novac znači i gubitak smisla amaterskih natjecanja. I publika to prepoznaje, pa takve lige rijetko izazivaju značajnije zanimanje gledatelja. Zato ne bi bilo loše kada bi u klubovima jasnije položili stvari i ne trčali tamo gdje stići ne mogu. Koštat će ih to previše živaca i novca, a na kraju će svi biti na gubitku. Jer kada se pročitaju izvještaji s utakmica od prošlog vikenda, čovjek se zapita je li sport, pa bio to i nogomet, vrijedan toliko nervoze, ljutnje, galame. Nama se čini da nije.
 


Treća liga preskupa


Zadarska županija ima tri momčadi u Trećoj HNL (Raštane, Primorac, Velebit) i teško je očekivati da će se taj broj povećati. Projekti Pag, Arbanasi, Pakoštane kao trećeligaši nisu ozbiljnije zaživjeli. Polača je lani kao prvak Četvrte lige mogla ići u društvo trećeligaša, ali su na Bićinama shvatili da toliko novaca ipak nemaju. Ne znamo što će biti ove sezone, iako nije nemoguće ponavljanje lanjskog scenarija, a to znači da se Polačani (budu li i na kraju na prvom mjestu) zahvale odgovornima u Trećoj ligi i ostanu četvrtoligaši. Pridražani su na drugom mjestu, no nismo sigurni niti koliko je njima zanimljiva Treća liga. Uostalom, Hajduk je prije nekoliko godina mogao u Treću ligu, zapeo je u kvalifikacijama i dojam je da zbog toga u Pridrazi nisu previše tugovali. Kada je riječ o Četvrtoj ligi Galovac je potpuno krahirao i lako je moguće da će se vratiti u ŽNL. Slične probleme poput galovačkih imao je prije nekoliko godina i Vir koji je potom ostao bez seniorske momčadi i do danas se nije uključio u ligaško natjecanje seniora. Sabunjar je u problemima jer još ne može igrati u Privalci, Pag se od hita Treće lige pretvorio u momčad koja se bori da ispadne u najniži rang, Zrmanja rezultatski ne stoji loše, ali Obrovčani su i dalje bez igrališta… Ukratko, veliko je pitanje tko uopće ima ambicija (dakako i novca) za korak naprijed, bez obzira o kojem je rangu riječ. Klubovima je stoga bolje biti tu gdje jesu, nego da im se dogodi da krenu u nepoznato i onda nemaju niti 11 igrača s kojima bi mogli odraditi najobičniju ligašku obvezu.