U 3-5-2 formaciji jako je zahtjevno igrati na boku

Traži se jednako kvalitetna igra prema naprijed i natrag, a to nije uvijek lako – smatra Vasilj

Na Stanovima su dugo lutali u rješenjima za lijevi bok. Sezone su prolazile, a igrači su se mijenjali praktički svakih pola godine. Konačno, izbor je pao na Ivana Antona Vasilja i Pericu Šaru, po potrebi i Tomislava Glumca. Prva dvojica su i dio klupskog plana koji podrazumijeva uključivanje domaćih igrača u prvu momčad. Kako se Vasilj snašao na poziciji uz lijevu liniju igrališta?
– A ne znam, to bi trebalo pitati trenera. Svakako da igranje na bočnim pozicijama u sustavu 3-5-2 zahtijeva maksimum od svakog igrača. Traži se jednako kvalitetna igra prema naprijed i natrag, a to nije uvijek lako. Stoga je nužno steći što više iskustva, jedino tako može se napredovati – naglašava Vasilj koji u mlađim kategorijama Zadra nije bio bočni igrač.
– Kod Damira Čačića sam igrao u napadu, a kod Josipa Butića u juniorima na lijevom veznom. Formacija u juniorima mi je više odgovarala jer nisam toliko morao paziti na obrambene zadaće. Sada je situacija drugačija. Prva momčad ima svoje zahtjeve i nastojim se prilagoditi koliko god je to moguće. Lopta me više vuče prema naprijed jer sam u karijeri uvijek igrao u napadu, a navike nije lako mijenjati.
Vasilj je zbog problema s desnim ramenom izgubio veći dio jesenske polusezone. U momčad se vratio u 16. kolu u domaćoj utakmici protiv Varteksa.
– S klubom sam na početku priprema prije prošle sezone dogovorio da je najbolje otići na operaciju i riješiti probleme s ramenom. To se pokazalo kao dobra odluka, a oporavak je išao bolje nego što smo očekivali. Sada je s ramenom sve u redu.
A u redu je i sa Zadrom. S 34 boda momčad sa Stanova korak je do potvrde ostanka u ligi.
– Sa šest osvojenih bodova napravili smo veliki posao protiv Intera i Hrvatskog dragovoljca. Plan je bio u utakmicama protiv Osijeka, Šibenika te Intera i HD-a riješiti ostanak kako bismo posljednja tri kola odigrali bez opterećenja. To smo u velikoj mjeri uspjeli. Nismo planirali da ćemo protiv Osijeka i Šibenika osvojiti samo bod, ali s obzirom na ono što je uslijedilo ne možemo biti nezadovoljni.
Posljednja tri kola donose gostovanja kod Splita i Rijeke te domaću utakmicu protiv Dinama. Kakve su zadarske mogućnosti u tim utakmicama?
– Nisu male iako je Split u euforiji nakon pobjede kod Intera, Dinamo je već prvak, a Rijeka igra dosta dobro. S te strane neće biti lako, ali ni mi nismo bez šansi. Split i Rijeku smo u prvom dijelu pobijedili kod kuće, a s Dinamom je u Stanovima uvijek zanimljivo. Kako igramo ovog proljeća očito je da ćemo se i na tim utakmicama najviše moći pouzdati u obrambeni učinak. Realizacija nas baš i ne ide, ali dok pobjeđujemo nećemo se žaliti.
Impresivna je zadarska naplata svakog gola ovog proljeća. Sa četiri gola u devet utakmica Zadar je osvojio čak 11 bodova.
– Može se reći da smo imali i malo sreće, ali jednako tako neke smo utakmice prije toga nesretno izgubili. Izvukli smo maksimum s tako malo golova i to se pamti. Gol razlika će se brzo zaboraviti.
 

Dva brata, dva Jakova

Ivan Anton Vasilj i Jakov Anton Vasilj. Prvi je prvotimac, drugi je u papalinama Zadra. No, obojica su Jakov. Zašto?
– Ne znam, to biste trebali biti roditelje – kaže Ivan koji ima i mlađu sestru. Ona nije Antonija, kako bi se moglo zaključiti iz imena braće, već – Ana.

Početak u pionirima

Vasilj je nogomet počeo igrati s 11 godina.
– To je dosta kasno. Čim sam došao u klub ubacili su me u pionire kod Damira Čačića tako da nisam prošao najmlađe dobne skupine. Nogomet sam uvijek volio, ali nisam imao hrabrosti odlučiti početi trenirati. Ne samo nogomet nego bilo koji drugi sport. Ako ništa drugo kada ja već nisam krenuo na vrijeme brat je počeo ispočetka.