Neovisnost novinara ograničena interesima vlasnika

Novinari u Hrvatskoj nezadovoljni su profesionalnim slobodama, te su zabrinuti za egzistenciju – mediji se gase, ostaju bez posla, a oni koji rade primaju umanjene plaće
150 novinara je danas u zatvorima širom svijeta, neki su od njih već godinama zatočeni bez suđenja

Kao i posljednjih godina, mi novinari ne možemo se pohvaliti svojim položajem na svjetski Dan slobode medija koji se obilježava 3. svibnja. Nije vrijeme za radovanje niti medijskim poslodavcima jer je i za njih bilo ranije puno boljih poslovnih godina, s puno višim profitima od ovih sadašnjih, barem kad govorimo o novinama, tiskanim medijima. I u Europi i kod nas, kriza medijske industrije izgleda da nije izazvana (samo) recesijom i financijskom krizom, nego ona s tom krizom ide paralelno, a to znači da s njom neće prestati.
Prema prognozama Axel Springera, naklade njemačkih novina bi se u odnosu na danas do 2020. godine mogle čak prepoloviti (!). Takve prognoze nije lako čuti pogotovo nama u Hrvatskoj jer nam Njemačka, u najmanju ruku, u medijskoj industriji može biti apsolutni uzor. Ako se na tržištu koje je skoro 20 puta veće od našeg budu prepolovile naklade, što tek može biti kod nas?
Pad prihoda
Svugdje u razvijenom svijetu u posljednje tri godine, pa tako i kod nas, padaju novinske naklade i padaju prihodi od oglašavanja u novinama. Oglašavanje na internetu, koje stalno raste, ipak nije ni izdaleka takvo da bi novi mediji već sada mogli biti ekonomski održivi. U Hrvatskoj tek oko tri-četiri posto ukupnog marketinškog budžeta ide na online oglašavanje, što je premalo u odnosu na zemlje srednje i zapadne Europe. Internet ipak guši tiskano novinarstvo, ali nad tim nema nikakvog smisla zdvajati i jadikovati, nego raditi na sve kvalitetnijem novinarstvu pa ga distribuirati i prodavati kroz različite platforme.
Američka neovisna udruga Freedom House objavila je u utorak godišnje Izvješće o slobodi medija za 2011. u kojem po prvi put u posljednjih osam godina nije zabilježen pad medijskih sloboda na globalnoj razini. Hrvatska se tek nešto pomakla naprijed – za dva mjesta u odnosu na 2010. pa sada zauzima (i dalje svakako vrlo loše) 83. mjesto u svijetu. Freedom House zaključuje da je 66 medijski slobodnih zemalja, 72 djelomično slobodne (tu je kao i svih proteklih godina i Hrvatska), a 59 je zemalja bez medijskih i novinarskih sloboda. Izračunali su da samo 14,5 posto svjetske populacije živi u zemljama s potpuno slobodnim medijima. Najviše medijske slobode imaju Finska, Norveška i Švedska.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) pozvala je na Dan slobode medija vlade da puste iz zatvora sve novinare koji su u njima zbog svog profesionalnog novinarskog posla. A više je od 150 novinara je sada u zatvorima širom svijeta, neki od njih su već godinama zatočeni bez suđenja. Zastrašujuće je da je Turska zatočila više od 100 novinara!
Predsjednik IFJ-a Jim Boumelha traži korjenite reforme antiterorističkih zakona koji su uvedeni kao posljedica 11. rujna 2001. te dekriminalizaciju klevete i uvrede.
Vjesnikovo samoubojstvo
Dan slobode medija mi novinari u Hrvatskoj obilježavamo uglavnom nezadovoljni novinarskim slobodama, stanjem (ne)profesionalizma u našim medijima, zabrinuti vlastitim socijalnim položajem i sa zebnjom za budućnost struke. I u posljednjoj godini krize ugašeni su mnogi mediji, dosta novinara ostalo je bez posla, osobito oni izvan stalnog radnog odnosa, dopisničke mreže pojedinih redakcija skroz su prorijeđene, a gotovo svugdje su – pa i ne jednom smanjivane novinarske plaće.
Vlada je odlučila da dalje ne financira Vjesnik, dnevnik koji je 72 godine izlazio bez prestanka, ali završava na nakladi od 2.000 prodanih primjeraka. Propali su i pregovori o ponudi privatizacije Vjesnika tako da će šezdesetak novinara i još četrdesetak zaposlenih ostati bez posla. Različita privremena uredništva Vjesnika u posljednje 22 godine dovela su do novinarskog samoubojstva ove novine jer je većina njih često i na degutantan način služila politikama na vlasti, stranci, uglavnom HDZ-u, odnosno jednom od njegovih dominantnih frakcija. Urednici koji su bili na čelu i provodili takvu uređivačku politiku imali su od toga kratkotrajne koristi, a ugled lista stalno je padao.
Ali, gašenje Vjesnika loš je znak za hrvatsko novinarstvo. Makar neuspješan, ugašen je jedan po svojoj formi i sadržaju ozbiljan list. Jedan je dnevnik na tržištu manje, bit će više nezaposlenih novinara u trenutku kad je tržište novinara gotovo mrtvo i kad zapravo mnogi novinari srednje i starije generacije gledaju kako da pobjegnu iz novinarstva.
Ekonomski model spasa
Novinarstvo kao javno dobro, kao čuvar demokratskih vrijednosti, kontrolor svekolike vlasti, novinarstvo – vjerodostojno, odgovorno, etičko i profesionalno – takvo novinarstvo u Hrvatskoj uzmiče.
A kad govorimo o slobodi medija onda treba razlikovati medijske slobode od novinarskih sloboda. Sloboda medija postoji uglavnom za vlasnike medija, oni preko urednika uglavnom odlučuju o tome što se objavljuje. A novinarske slobode su nerijetko ograničene i ovisne o interesima vlasnika koji se mogu razlikovati od javnog dobra kojeg bi novinarstvo trebalo promovirati. Zato je uvijek i toliko ključno pitanje vlasništva u medijima jer bez čistog vlasništva nema slobodnog novinarstva. Čist, zdrav kapital u medijima jedini je jamac nekoruptivnog i neovisnog novinarstva.
Hrvatskoj su potrebni vrlo kvalitetni javni mediji. Hrvatska radiotelevizija još ima šansu (opet) postati moćna javna televizija. Deplasirano je u parlamentu raspravljati čak i o tome je li i kome je potrebna agencija Hina. Naravno da je potrebna, ali ona mora postati moderni jak javni medij, brz, multimedijalan, oštar i kritičan i prema vlasti koja ju dobrim dijelom plaća. Kad bi tako bilo, uz sposoban menadžment, Hina bi mogla lakše priskrbiti novac iz svojih različitih servisa.
A od najkvalitetnijih (privatnih) dnevnih listova Novog lista, Jutarnjeg lista, Večernjeg lista, treba isto tako očekivati da stvaraju moćnu javnost koja će biti savjest ovog društva. Dnevni listovi uvijek su bili srce novinarstva. Koliko god se sve vrlo brzo mijenja, bez pravog propitkivalačkog i provokativnog novinarstva nema demokracije, slobodnog društva i uspješne politike. Budućnost medija i novinarstva je multimedijalna, dakle, online mediji će u dogledno vrijeme samo rasti, ali je posve otvoreno pitanje održivih ekonomskih modela jer oni danas ne postoje u pravoj mjeri niti u razvijenijim medijskim industrijama, pa tako ne postoje niti u Hrvatskoj.
Potreban nam je taj održiv ekonomski model za kvalitetno multimedijsko novinarstvo s novinarima koji će (opet) biti solidno plaćeni. Bez toga, naša profesija je upitna.

U četiri mjeseca 45 ubijenih novinara

Prema podacima ženevske organizacije za slobodu medija i novinarske slobode Press Emblem u prva četiri mjeseca ove godine ubijeno je, dok su radili svoj novinarski posao, čak 45 novinara. To je razmjerno osjetno više ubijenih nego u prošloj godini (ukupno 107). Od siječnja do kraja travnja najviše novinara ubijeno je u oružanim sukobima u Siriji (11), onda u Brazilu (6), Somaliji (4), Nigeriji (3), Boliviji, Meksiku, Indiji, Hondurasu, Pakistanu i Filipinima (2) i po jedan u Bahrainu, Iraku, Afganistanu, Indoneziji, Kolumbiji, na Tajlandu, Nepalu, Panami i Haitiju.