Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

6 C°

Zagreb-Split 171 kunu, Zagreb-Rijeka 69 kuna

04.05.2012. 22:00
Zagreb-Split 171 kunu, Zagreb-Rijeka 69 kuna


Poskupljenje cestarine bit će neminovno, a navedene cijene vrijedile bi za osobno vozilo i gotovinsko plaćanje, i to ako se prihvati varijanta poskupljenja po stopi od 15 posto


Povećanje cestarine bit će neminovno, pitanje je samo koliko će iznositi. Ova konstatacija proizlazi iz projekcije novih cijena, koju je izradila “Autocesta Rijeka-Zagreb” i dostavila početkom ovog tjedna resornom ministru pomorstva, prometa i infrastrukture Siniši Hajdašu Dončiću. On je našem listu potvrdio da je materijal dobio i ponovio kako u ovom trenutku ne želi prejudicirati odluku.
– Imam taj materijal i on će biti razmotren. Za konačnu odluku ćemo pričekati do 25. svibnja. Međutim, bude li povećanja cestarine sigurno će ići isto rješenje za sve autoceste u nadležnosti ARZ-a i HAC-a. Ako bude poskupljenja ono će biti za sve jednako, kazao je Hajdaš Dončić.
Pojačati ENC
Upravo zbog takve koncepcije ministra prijedlog ARZ-a ima dodatnu težinu, jer bi isti važio i za HAC. Razrađene su tri moguće varijante poskupljenja od 15, 20 i 25 posto, te se u tablicama predlaže da visina cestarine između Rijeke i Zagreba sa sadašnjih 60 kuna naraste na 69, 72 ili 75 kuna za osobni automobil. Ukoliko bi se isti princip primijenio na autocestu Zagreb-Split zaključno sa izlazom u Dugopolju, cijena bi sa sadašnjih 157 kuna bila povećana na 171 kunu (15 posto), 188 kuna (20 posto) ili 196 kuna (25 posto).
Nove cijene cestarine treba razumjeti i u kontekstu plana Ministarstva prometa po kojemu bi svi učestali korisnici bili oslobođeni poskupljenja, jer bi uživali popuste kroz korištenje smart kartica ili elektroničke naplate cestarine (ENC). Prošle godine je ARZ čak 50 posto naplate cestarine obavljao u gotovini i to bi se svakako mijenjalo u korist ENC-a, koji je kao sredstvo plaćanja na drugom mjestu sa 26,52 posto udjela u naplati. Zatim slijede kartice sa 13 posto i devize sa udjelom od 5,84 posto. Zanimljivo je da je od 2008. godine kada je uveden ENC broj korisnika porastao za gotovo šest puta, pa sada u ARZ-u ima oko 125.500 korisnika ENC-a. Glavni argument za poskupljenje jest podatak da se od 2004. godine cestarine nisu mijenjale, iako je u međuvremenu više od 200 posto porasla cijena goriva, a time i troškovi održavanja. Usklađenje sa stopom inflacije u zadnjih 8 godina također bi bilo veće od 20 posto, što je otprilike i prosjek predloženog poskupljenja u ARZ-u. Usporedbe radi, neto plaće u Hrvatskoj rasle su u zadnjih osam godina oko 30 posto, pa je 2004. neto plaća bila oko 4.130 kuna, a prošle godine oko 5.360 kuna.
Socijalna osjetljivost
Na kraju svega dolazi i činjenica da cestarine u Hrvatskoj nisu svugdje iste, pa je tako autocesta Zagreb-Macelj oko 50 posto skuplja od ARZ-a i HAC-a. BINA Istra kao koncesionar također ima povlastice kroz nešto veću cijenu, ali i kroz porezne olakšice, jer su oslobođeni plaćanja poreza na dobit za prvih 14 godina koncesijskog razdoblja, kao i plaćanja poreza na prihod za cijelo vrijeme trajanja koncesije. Svejedno, odluka o poskupljenju autocesta za jednokratne korisnike bit će socijalno jako osjetljiva, jer će se sigurno odnositi i na dio građana Hrvatske, koji najviše nekoliko puta godišnje koriste autoceste. No, druge opcije čini se nema, pa je pozitivno barem to što bi poskupljenje najviše trebali osjetiti putnici u tranzitu, odnosno strani turisti, koji jednom godišnje dolaze u Hrvatsku.   


Dug cestarskih tvrtki 27 milijardi kuna




Da je tvrtkama koje vode autoceste neophodan dodatni priliv novca jasno ukazuje i podatak o ukupnoj zaduženosti u iznosu od 27 milijardi kuna. Međutim, ono što će biti jedna od važnijih stavki u konačnoj odluci jesu planovi restrukturiranja koje HAC i ARZ moraju dostaviti u Ministarstvo do 25. svibnja, gdje se očekuje ozbiljan doprinos u obliku dugoročnih ušteda pogotovo kad je riječ o HAC-u, gdje bi prema neslužbenim procjenama ukupan broj zaposlenih sa sadašnjih oko 2.800 trebao biti smanjen za oko 400 djelatnika. Među njima bi svakako morali biti niže rangirani sektorski direktori, koji su uživali mnoge nezaslužene skupe privilegije.