Jurica Žuža nakon 20 godina završio karijeru

Prošlo ljeto napravili smo oproštajni intervju. “Gotovo je, neću više igrati.” Onda se ipak predomislio i nekoliko dana prije izlaska intervjua odlučio da ipak ostavimo mogućnost još jedne sezone. Tako je i bilo. Danas ipak možemo reći da je službeno: Nakon punih 20 seniorskih sezona Jurica Žuža odlučio se oprostiti od aktivnog igranja košarke. Svoju posljednju utakmicu u karijeri odigrao je u dresu Lietkabelisa, koji je u četvrtfinalu doigravanja prvenstva Litve poražen od Lietuvos Rytasa s 3-0. Treća utakmica u Vilniusu završila je rezultatom 83:78, a posljednji koš postigao je, simbolično, upravo 38-godišnji zadarski centar. Počeo je u gradu košarke, a završio u zemlji košarke. Žužu je u seniore Zadra gurnuo Danijel Jusup u sezoni 1996./97. Nakon dviju godina provedenih u matičnom klubu i osvojenog Kupa Krešimira Ćosića 1998., igrao je u Slavonskom Brodu pa opet u Zadru (Kup 2000.), zatim u Karlovcu, nakon čega je stigla ponuda grčkog Iraklia. Uslijedila je epizoda u velikom Panathinaikosu, s kojim je osvojio prvenstvo i kup Grčke, nakon čega je igrao za Ionikos, Rimini pa dvije i pol sezone za Cibonu (dvaput prvak Hrvatske), zatim grčki Rethymno, ukrajinsku Poltavu i Krivbasket, da bi u sezoni 2010./11. ponovno nakratko odjenuo dres Zadra. Potom je otišao u Tofas iz Burse pa u Trabzonspor, s kojim je osvojio tursku drugu ligu, zatim u Al-Rayyan iz Dohe, a 2014. stigao je u Lietkabelis, gdje je odigrao posljednje dvije sezone. Za seniorsku reprezentaciju nije zaigrao, ali je s juniorskom osvojio naslov prvaka Europe 1996. O tome kroz što je sve prošao u karijeri možda najbolje svjedoče stotine komentara na društvenim mrežama, na kojima se Jurica od košarke oprostio riječima: “Nakon 20 godina profesionalnog igranja košarke, vrijeme je za kraj. Službeno sam spreman okrenuti novu stranicu. Posebno veliko hvala svima koji su me podržavali i pomagali mi na ovom sjajnom putovanju.” Žuži su na velikoj karijeri čestitali brojni bivši suigrači (Kovačić, Popović, Ružić, Ivanov, Kasun, Laković, Warren…), treneri, navijači, prijatelji, a mnogi od njih još uvijek ne vjeruju da je ovaj neumorni sportaš doista odlučio prestati. “Malo ih je koji se mogu pohvaliti da su igrali za Pao i velikog Željka. Bravo za karijeru, ali puno si veći čovjek”, najbolje je sve sažeo Marko Popović. Iz igračkih početaka Žuža će, kaže, najviše pamtiti Krešin kup 1998., prvi Zadrov trofej u neovisnoj Hrvatskoj, ali i dva juniorska naslova prvaka Hrvatske osvojena u punim Jazinama. Iz posljednje sezone će, pak, ostati zabilježeno da je odigrao veliku ulogu u osvajanju trećeg mjesta Lietkabelisa u Baltičkoj ligi. Svakako, karijera kojoj se treba nakloniti. I koja će se nastaviti u trenerskim vodama.