Izdani račun zlata vrijedi

Strah od kazne nije jedini razlog da uzmete svoj račun. Kako upozorava Hana Jurić iz Društva za zaštitu potrošača Istre. Sačuvani račun može pomoći pri pokretanju reklamacijskog postupka, omogućiti zamjenu neispravnog ispravnim proizvodom ili ostvarenje prava na naknadu štete, a potrošač može račun upotrijebiti i kao ključni dokaz tijekom sudskoga spora s trgovcem

Sustav fiskalnih blagajni poznat je diljem Europe, a zbog očitih problema s naplatom implementiran je i u susjednim zemljama koje su prošle tranziciju poput Srbije i Bosne i Hercegovine. Krajem godine uvodi ih Slovenija. Iako je proces fiskalizacije u Hrvatskoj najavljivan od početka srpnja, do kada će se donijeti zakon o fiskalnim blagajnama, poduzetnici će za njihovu implementaciju imati vremena do iduće godine. Koliki će “prilagodbeni rok” biti, još se uvijek točno ne zna.
Iako se njihova primjena, dakle, prema prvim najavama, ne očekuje prije 2013. godine, Porezna uprava već od idućeg mjeseca kreće s rigoroznim provjerama kako prodane robe i naplaćenih usluga, tako i s izdavanjem računa.
Kreću pojačane kontrole
Da bi se još bolje napunila državna blagajna, inspekcije ovih dana pojačano kreću i u kontrolu izdaju li se računi. No, osim što se mogu kazniti vlasnici onih objekata koji račun ne izdaju, kazniti se mogu i kupci koji ga ne uzmu. Podsjetimo, račun je za državu bitan jer je na njemu porez na dodanu vrijednost, a on ide državi. Ukoliko porezni inspektori od kupca pri izlasku iz, primjerice, trgovine zatraže račun, a on ga nema, mogu ga kazniti globom od 50 kuna.
No, strah od kazne nije jedini razlog da uzmete račun. Kako upozorava Hana Jurić, voditeljica Savjetovališta Društva za zaštitu potrošača Istre, sačuvani račun može potrošaču pomoći pri pokretanju reklamacijskog postupka, omogućiti mu zamjenu neispravnog proizvoda ili raskid ugovora s trgovcem, omogućiti ostvarenje prava na naknadu štete, a potrošač račun može koristiti i kao dokaz tijekom sudskoga spora s trgovcem.
Kako veli, uzeti i sačuvati račun nakon kupnje obveza je svakoga potrošača definirana člankom 15. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a kojim se propisuje da su “kupci obvezni uzeti račun, isječak vrpce ili potvrdnicu iz naplatnog uređaja pri izlasku iz trgovine ili drugog poslovnog prostora te ih pokazati na zahtjev ovlaštene osobe”.
– To konkretno znači da, ukoliko potrošač izađe iz trgovine bez računa za kupljenu robu (jer ga, primjerice, zbog malenoga iznosa nije niti uzeo ili ga je usput bacio) i slučajno naiđe na ovlaštenu sobu koja ga zatraži, može biti novčano kažnjen, pojašnjava Jurić.
Ovo područje regulira i Zakon o zaštiti potrošača, i to člankom 12. koji veli da “trgovac mora za prodani proizvod, odnosno obavljenu uslugu potrošaču izdati račun koji mora biti točan, neizbrisiv, jasan, vidljiv i čitljiv u papirnatom ili elektroničkom obliku”. Također, trgovac mora potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode ili pružene usluge, a izdavanje računa nije dopušteno naplaćivati.
Kazne do 200 tisuća kuna
Zakon o PDV-u zapriječio je i kaznene odredbe (novčane kazne) i za trgovca (tvrtku) kao pravnu osobu u iznosu od tisuću do 200 tisuća kuna ukoliko se u računu ne iskažu svi propisani podaci, ali i ako se ne istakne obavijest o obvezi izdavanja i uzimanja računa, dok će se novčanom kaznom od 500 do 10 tisuća kuna kazniti fizička osoba koja je odgovorna za rad trgovine (tvrtke), a ne realizira navedene obveze iz Zakona o PDV-u.
Račun bi za neki kupljeni proizvod, upozorava, trebalo čuvati sve dok traje jamstveni rok a, kada su u pitanju javne usluge (računi za telefon, vodu, odvoz smeća, odvodnju, HRT pristojba, razne komunalne naknade i sl.), onoliko dugo koliko su propisani rokovi zastare za istu uslugu.

Fiskalnim blagajnama do dodatna četiri milijuna kuna

Od 1. srpnja Porezna uprava će temeljitije provjeravati što se i u kojoj količini u danu prodalo. Svi koji nešto zataje platit će visoke kazne. Poručuju i da će svi poduzetnici koji su imali ili iskazivali u prijašnjim godinama male promete, koji su u nesrazmjeru s velikom stečenom imovinom, biti pozvani u Poreznu upravu te će morati dokazivati otkuda im stečeno. Procjene su Banskih dvora da bi se fiskalnim blagajnama moglo prikupiti i do četiri milijarde kuna.
Za veće trgovačke kuće troškovi i pola milijuna kunaIako o tome kako bi novi zakon trebao izgledati Željko Jelenić, izvršni Puljankin direktor, još uvijek nije znao reći ništa konkretnije, naveo nam je da će, ukoliko bude onako kako se sada priča, uvelike opteretiti poslovanje velikih trgovačkih kuća koje se i ovako bore s krizom.- Najveći je problem što ćemo u svakom našem dućanu morati mijenjati printer koji će bilježiti kopiju svakoga računa i slati ga direktno u poreznu upravu. Svaki takav printer košta između dvije i tri tisuće kuna, a tome treba dodati i troškove instalacije, prilagodbe. Sve u svemu nas bi to koštalo oko 500 tisuća kuna, što je apsurdno, veli Jelenić, tim više što su cijeli informatički sustav i opremu mijenjali prije tri godine.- Da su ovu vrstu kontrole najprije uveli u uslužne djelatnosti u kojima su problemi najveći, to bi se još i moglo razumjeti, ali ovakav napad na poslovanje nije dobrodošao, zaključio je.

Spriječiti “friziranje” dnevnog prometa

Takozvana fiskalizacija, pojasnimo, podrazumijeva proces uvođenja takozvanih fiskalnih blagajni kojima Porezna uprava želi dobiti uvid u stvarno evidentiranje ostvarenog prometa te stati na kraj neplatišama. Riječ je o zatvorenom, kodiranom sustavu koji omogućuje bilježenje ukupnog prometa i prometa po poreznim stopama. Blagajne mogu otvarati samo ovlašteni poreznici, a podaci iz svih blagajni šalju se u jedinstvenu bazu podataka u Poreznu upravu. Novi bi zakon i blagajne Poreznoj upravi trebali osigurati izravan nadzor nad onima koji imaju gotovinsko plaćanje, prvenstveno kafićima, restoranima, kioscima, frizerskim salonima…
Slikovitije rečeno, ovim će blagajnama poreznici pokušati stati na kraj svima onim koji dio prometa ne prijavljuju, odnosno “friziraju” dnevni utržak. Jer, kako inače tumačiti nedavno objavljene podatke Porezne prema kojima svaki treći kafić, trgovina ili restoran prijavljuje tek sto kuna utrška dnevno, što je ekvivalent za tek deset prodanih kava ili jedno prodano jelo dnevno.