Vukao nas je žar za konačnim oslobađanjem domovine

Vojnoredarstvena operacija Oluja bila je kruna četverogodišnjeg ratovanja u Hrvatskoj. Operacija je to koja je pod ustavni poredak RH vratila 10.400 četvornih kilometara okupiranog teritorija ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Zanimljivo je da se operacija na teritoriju Zbornog područja Split nije zvala Oluja nego Kozjak 95, a jedna od operativnih grupa koje su imale borbenu zadaću oslobađanja svoje zone odgovornosti, šireg područja Ravnih kotara i Bukovice, bila je i Operativna grupa Zadar.
Operativnu grupu Zadar pod zapovjedništvom, tada pukovnika Mladena Fuzula, činili su 2. bojna 9. gardijske brigade, 112. brigada, 134. domobranska pukovnija i 7. domobranska pukovnija. Zapovjednik 7. domobranske pukovnije Danijel Telesmanić Did prisjeća se te noći s 3. na 4. kolovoza 1995., kad je i njegova postrojba krenula o konačno oslobađanje zadarskog zaleđa.
– Maslenica nam je bila velika škola pa smo razdoblje od te operacije do Oluje intenzivno koristili za obuku vojnika, dočasnika i časnika. Stoga smo u Sabunikama organizirali kamp za obuku. Među instruktorima je bio čak i jedan Francuz, tako da smo svoje vojnike naučili svemu onome što jedan vojnik zapadnog tipa treba znati. Napose su naši vojnici dobro svladali vještine pregleda terena i minskih polja. Stoga, kad se 4. kolovoza rano ujutro krenulo, bili smo spremni, rekao je Danijel Telesmanić.
Već 4. kolovoza popodne, osjetilo se da neprijatelja nema na njegovim prvim crtama, pa se vrlo brzo došlo do pred Smilčić. Bio je to njihov manevar kojim su posjeli drugu crtu obrane. Prvi borbeni dodir 7. DP imala je u Biljanama Donjim, no hrvatsko topništvo bilo spremno jer su već otprije znali gdje će se neprijatelj izmjestiti s prve crte obrane, međutim, kaže Telesmanić, i on i njegovo zapovjedništvo bili su iznenađeni brzinom srpskog povlačenja, pa se brzo ovladalo crtom: Veljane, Trljuge – Istok – Škabrnja – Nadin – Nadinska Gradina. Nakon čišćenja pravaca Biljane – Benkovac, u glavni grad Ravnih kotara ušlo se 5. kolovoza u 19.30 sati.
– Nije bilo ni jednog odbijanja zapovijedi, a o moralu koji je izvirao iz žara za oslobađanjem zemlje je suvišno i pričati. Nakon pretresa benkovačkog zaleđa krenulo se u akciju čišćenja žegarskog kraja sve do Manastira Krupa i kasnijeg izbijanja na 1026 metara visoki vrh Vitorog. Za 7. dombransku pukovniju sudjelovanje u akciji Oluja završava 8. kolovoza, kad je postrojba izvučena iz rasporeda i poslana na odmor, rekao je Danijel Telesmanić Did.
VŠE U TISKANOM IZDANJU