Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ninska kapula za Guinessa

Autor: Ines Grbić

04.09.2008. 22:00
Ninska kapula za Guinessa

Foto: Ines GRBIĆ



U Grbićevom vrtu rastu pravi divovi – prosjek težine kapule je 800 grama. Tajna je u sjemenu i zalijevanju toplom vodom, kažu Rajko, Marija i Miljenko Grbić, koji je i Šveđane učio kako se sadi kapula
“Vako reci: Ova kapula raste u starom gradu ninskomen, kraljevskom gradu ninskom, ali samo joj triba vode da se zaliva. Sad’la je baka od 85 godina. Da’će i Mićo izjavu” kaže Marija Grbić, zvana Pupa, koju je s njezinim ninskim rođacima Rajkom i Miljenkom Grbićem, priroda darovala neobično plodnim urodom: kapulom teškom više od kilograma. Ne samo to, prosjek težine kapula u vrtu je 800 grama. Dakle, uobičajenih desetak kapulica u ovom slučaju zamjenjuje jedna “prava”.
U takvom (pro)omjeru u ninskom vrtu Miljenka raste već drugu godinu zaredom.
– Dvi godine da je ‘vaka, prošlu godinu i ovu. Ovo sime sam dobija od jednog prijatelja iz Nina iz Klanica, Branka Čvrljevića. On je dobija od jednog drugog, ne znam okle… Jedna ima kil i sto grama, kad se osuši kil i pedeset. Čvrljević ih nije sadija, on je men’ da’ da ih ja sadim. To san već prova’ pritprošlu godinu, jednu godinu mi je malo manja bila, za sime. Pa iđe sve drugačije, da dolazu veće – kaže Miljenko zvani Mićo, Ninjanin koji živi u Švedskoj.
Pročulo se ninskom Kalelargom za kapulu iz Grbićevih vrtova. Prošle godine ih je “za jablan obisija, bile su još veće nego ove. Ljudi uzimaju, tražu i’ puno. Ustvari, ‘vako je to. One nisu za dugo vrimena, za duljinu. One su za tri miseca, počnu gnjijat. Ja ih posadim u devetom, desetom misecu, i kad se vratim iman već kapule za jesti” kaže Mićo.
Puno je kilograma velike ninske kapule.
– Je je, ali ja podajem, podilim, mi smo još tu manje od dva miseca. ‘Ko uzme, odnese, raznese.
I Rajka se šokirala vidjevši kolike “gromade” vade iz zemlje:
– Ja sam se začud’la. Rekla sam ‘Bože, kako to more rest? To se ne sadi liti nego zimi. Sad kad mi odemo ća, mi sadimo. I onda ona reste lipo do trećeg miseca, četvrtog. Isto takvo sime smo već počeli sadit. Kad se mi vratimo već je ona toliko velika.
– Drugi ljudi kad vide se divu s tim, oni se čudu. Kad god ko vidi, kaže: ‘Ne mislimo da je to kapula’. Kažu to je nemoguće da tako reste. Ali ja sam prizadovoljna, kaže Rajka.
A u čemu je tajna?
– To je sime takvo, tak’a je kapula. Jel’, i dosad su ode imali kapulu, ali nije za dugo, pa nisu ni sadili, kaže Mićo. A Pupa dodaje: “Vid’la san je isto ka oni, lani, kako su je oni vidli, tako san i ja. Samo nisan znala od koga je sime, računala san da su oni donili sime iz Švedske. A vidiš, sime je ninsko. Al’ niko je ne sadi. A da je i sadi ne bi bila ‘volika zato što ne zalivaju. Da, zalivala san masline, a ona je bila uza masline posađena. I zato je volka izresla.
Kapulu je pak podijelila svojoj rodbini: “Jadranka je odnila tri. Dala san Dani, Šimi, Tonki Galinoj, onoj Ćurkovoj dol’ u Klan’cama. Kome san ono još dala? Tu Nevenu tri.”
Iako Miljenko cijeli život živi u Švedskoj, od vrtnih radova nije se ni tamo odviknuo.
– Vajik on ima, i u Švedskoj, samo nema vakvu kapulu, nije vakve vrste. Ali imali smo sve svoje – kaže Rajka.
– Ja san i tamo sadija. Iman novinu. U Švedskoj su mene isto slikali, da ja njizi učin kako se sadi u Švedskoj, Šveđane. Tako piše, da oni dođu svi kod mene. Dva staklenika sam ima, kaže Mićo i potvrđuje to uokvirenom fotografijom iz švedskih novina gdje napredni Europljani hvale sposobnosti ninskog poljoprivrednika. Došla je velika ninska kapula i do velike Rusije, jer je Marina, nevjesta Grbićevih, Ruskinja, pa su i Rusi vidjeli “što to tamo u Hrvatskoj raste”. U Ninu Mićo i Rajka imaju veliki vinograd i vrt s puno povrća oko kuće, paprika je “legla uza zid kolika je”. Napravio je i bunar koji se, kaže nikad ne može iscrpsti. “Crpim ga noć i dan, di kod iđen voda vrije, i po trsju, i nikad nije prisušija” kaže Mićo.
Možda se mala tajna krije i u zalijevanju “toplom vodom”. Ponekad, eto, ipak treba “otkriti toplu vodu”. “Zalivan s mlakom vodom. Na suncu grijen u bačvi i s time zalivan. To pomaže jer ne ubiješ biljku s ledenom vodom. Nikad mira neman. Iman deset špijancina u kojima grijen vodu i zalivan” kaže Mićo. A vedra baka Pupa dodaje: “Upotrijebija je i svoju suprugu. I mene je još zarazija”. Tako živi trio Grbić, rođaci i prvi susjedi, “zaraženi” plodnim nemirom uzgajanja u svojim vrtovima u središtu grada na ninskom otoku.