Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Put lovca, ratnika i čovjeka od znanja

Autor: Ivan Stagličić

04.09.2012. 22:00
Put lovca, ratnika i  čovjeka od znanja


I dok je put opisan u djelima Castanede i njegovih suradnica zasigurno prezahtjevan za većinu pučanstva, različiti “light” oblici šamanizma, možda malo začinjeni pokojom toltečkom praksom, stječu sve više pristaša
Suvremeno čovječanstvo našlo se u dvojbi koju njegovi preci nisu imali, niti su je mogli imati: u otuđenosti vlastitog odnosa prema prirodi i prirodnom svijetu, bez obzira radilo se tu o biljkama i životinjama ili onome što jednostavno zbirno nazivamo okoliš. To se pitanje teško moglo pojaviti u umu filozofa prošlosti koji su svoje misli bilježiili guščjim perom i crnilom od sipe pod svjetlošću voštanice pijuckajući vino iz “ekološkog” uzgoja, sjedeći ogrnuti lanenim i vunenim tkaninama u naslonjaču ispunjenom morskom travom uz vatru u kaminu. Današnje, pak, prilike i neprilike u koje zapadamo uslijed čini se poremećenog odnosa s prirodnim svijetom, potakle su određeni broj mislilaca da potraže odgovore na pitanja o mjestu čovjeka u tapiseriji živih bića u koju smo, bez obzira na trenutačne ljudske huncutarije, neraskidivo utkani. Jedan od puteva kojima se krenulo u tome traganju bio je i pokret općenito nazvan šamanizmom koji svoje početke u modernom smislu riječi ima u 60-im godinama prošloga stoljeća.
Šamani s Raba
Ono što je u šamanističkom pogledu na svijet svakako značajno jest mogućnost izravnog iskustva bez pretjeranih svećeničkih i inih posrednika kakve zahtjevaju drugi sustavi vjerovanja. Pripadnik šamanističkog pokreta ostvaruje svoj izravni kontakt s “prirodom” i iz toga izvlači vlastite, samostalne zaključke. Učeći od sibirskih šamana (od kojih i potječe dotična riječ), ljudi sa Zapada počeli su otkrivati svijet koji je u našoj civilizaciji bio službeno zaboravljen, ali je očito još imao važno mjesto u arhetipskom svijetu kolektivnog nesvjesnog svih priradnika vrste homo sapiensa. Šamanistički je pokret rastao tako da je već prije dvadesetak godina osnovana i Svjetska šamanistička federacija. Uspostavljene su i posebne veze između novih poklonika i sibirskih plemena. U Austriji, primjerice, gdje je šamanistički pokret  prilično razvijen, članovi pokreta “posvajaju” jedno selo u Sibiru, brinući se za potrebe dotičnoga plemena, koje ih zauzvrat uči njihovim obrednim tehnikama. Zanimljivo je spomenuti da su jedni od vodećih šamana u Austriji, braća Šurlina, podrijetlom Rabljani, a ujedno i svjetski uspješni dizajneri.
Dva su osnovna područja na kojima je suvremeni šamanizam današnjice našao svoja izvorišta: Sibir i kulture američkih Indijanaca. Sibirska vjerovanja i posebice ritualnu uporabu gljive amanita muscaria ili muhara, svojedobno je popularizirao Andrija Puharich svojim radovima o “svetoj gljivi” koji su i kod nas bili dosta čitani. To je bilo u šezdesetim godinama prošlog stoljeća kad je i počelo sve više rasti zanimanje za šamanističke oblike vjerovanja, okrenute isključivo kontaktu s prirodom i bez dodatne mitološke obrade. Interes koji su takva vjerovanja pobudila kod publike, pogdovao je, međutim i boljem antropološkom i etnološkom istraživanju pa se i sa stručne strane o šamanizmu moglo zauzeti određene stavove. Očito je pritom bilo da je šmanizam prirodna faza u duhovnom razvoju određenog plemena ili naroda i da su, u određenom smislu riječi, svi narodi jednom prolazili kroz tu fazu, a tome u prilog govore i arheološka istraživanja.
Umrli i(li) nestali
Carlos Aranda Castaneda je prema službenim izvorima preminuo u proljeće 1998. premda mnogi njegovi sljedbenici vjeruju da je samo prešao u “treću pozornost”, drugačiji oblik postojanja. Bilo kako bilo, zadnju godinu boravka na Zemlji u poznatom obličju znanto je pojačao svoje pojavljivanje u javnosti i dao više intervjua nego u čitavoj dotadašnjoj karijeri. Također je održavao niz kreativnih radionica “tensegreetija”, magičkih pokreta koje je naučio od don Juana. Dodatnu misteriju cijeloj priči svakako dodaje i činjenice da su njegove najbliže suradnice: Taisha Abelard, Florinda Donner Grau i Carol Tiggs, ubrzo po njegovoj smrti potpuno nestale iz javnosti i svi pokušaji da ih se pronađe su do danas ostali uzaludni. Radionice tensegeetija proširile su se, međutim, počitavom svijetu pa nisu nepoznanica ni kod nas.
I dok je put opisan u djelima Castanede i njegovih suradnica zasigurno prezahtjevan za većinu pučanstva, različiti “light” oblici šamanizma, možda malo začinjeni  pokojom toltečkom praksom, stječu sve više pristaša. Šamanizam u svome blažem obliku posebno se nametnuo kao vid relaksacije i opuštanja od stresnog svijeta današnjice, uglavnom kroz najrazličitije radionice od bubnjanja ili gradnji kuća od slame do prilčno zahtjevnijeg hodanja po usijanom kamenju, a sve su ove tehnike imale i zamjetan broj svojih poklonika i u Hrvatskoj. Obilježavanje važnih astronomskkih datuma ključnih u odnosu Zemlje i Sunca kroz godinu, premda nije šamanizam u užem smislu, također pomaže ljudima da oporave svoj narušeni odnos s prirodom.Četrdesetak godina nakon prve pojave šamanističke literature se može sa sigurnošću reći da to nije bio tek pomodni kapric ludih šestdesetih, nego početak drugačijeg shvaćanja odnosa čovjeka i prirode koji se nastavio razvijati do danas i razvija se i dalje. Možda su ipak niti koje nas vezuju sa svekolikom prirodom puno čvršće nego li su neki pomislili. Možda čak i neraskidive.
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU