Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Dobra vijest

Autor: Željana Gardijan

04.09.2013. 22:00


U posljednje vrijeme za dobru vijest treba udahnuti duboko pa je valjda tako učinio i Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i europskih fondova osvrćući se na izvješće Svjetskog ekonomskog foruma po kojem je nakon pet godina tonjenja Hrvatska na ljestvici globalne konkurentnosti izronila za šest mjesta.
Činjenica da je Hrvatska među 148 zemalja sa 81. mjesta došla na 75. Grčića je, koji uglavnom mora umotavati u celofan gospodarska potonuća, navela na metaforu da smo sada po važnom pitanju konkurentnosti značajno izronili pa da dalje, umjesto sa bocom kisika možemo roniti i „sa disalicom”.
Kako li je samo otužno shvatiti je Hrvatska u takvoj situaciji da joj je dobra vijest to što i dalje nema daha!
Ali, nažalost, upravo je tako jer nakon kontinuiranog pada svaki pomak prema gore budi optimizam i nadu u toliko najavljivane investicije koje bi trebale probuditi zemlju iz gospodarskog zimskog sna. Da se ministri Grčić i Vrdoljak, a onda i cijela Milanovićeva vlada ne zanesu i ponesu ovim signalićem, trebalo bi imati na umu da je Hrvatska samim pristupanjem Europskoj uniji postala konkurentnija, odnosno privlačnija i sigurnija za investitore. U tom se smislu korekcija na spomenutoj ljestvici konkurentnosti mogla i očekivati. To što se još ne uočavaju konkretni učinci rasta konkurentnosti, poput velikih investicija i novog zapošljavanja, ono je što će i nadalje biti velika briga „gospodarskih” ministara i premijera Milanovića. Zašto rezultat globalne konkurentnosti za Hrvatsku nije i značajno bolji, kao razlozi se i dalje ističu neučinkovitost birokracije, nepotizam, korupcija, porezne stope i čak politička nestabilnost.
Naime, premijer Milanović umjesto da odahne i barem nakratko s užitkom doživi ovu pozitivnu vijest, bavi se vukovarskim prosvjedima i sprema odgovor aktivnom Karamarku koji ga izaziva ironično mu predbacujući da bi bio sretniji da se umjesto razbijanja čekićem i skidanja, po noći postavljenih dvopismenih ploča, postavljaju i otkrivaju ploče s natpisima novih poduzeća u kojima bi se zaposlile stotine radnika.
U složenoj hrvatskoj zbilji ozbiljni investitori dvaput će mućnuti glavom prije nego što se odluče na ulaganje. Uvođenje poreznog reda i inzistiranje na pravnoj sigurnosti poslovnih subjekata zasigurno je imalo pozitivne učinke na konkurentnost, a kada bi se više osjetila antikorupcijska klima i žešće protjerivao nepotizam, rezultat bi bio značajno bolji. Negativnosti proizašle iz ukorijenjene korupcije i nepotističkih nepisanih pravila ne mogu se bitno smanjiti preko noći, tome procesu treba vremena. Ono što vlast može napraviti relativno brzo je prilagodba zakona i propisa koji bi ohrabrili investitore i dodatno im olakšali dolazak u Hrvatsku. Neučinkovitoj birokraciji koja je glomazna i spora reformom će se ipak morati stati na kraj. Na drugoj strani kao kompenzacija smanjenja administrativnog aparata koji je godinama sam sebi svrha, valjda bi se pojavila i nova radana mjesta iz investicijskog ciklusa.
Ode investicijama spjevali su gotovo svi Milanovićevi ministri i on sam, a posebno oni u čije resore spadaju investicije pa to što čarobnih ulaganja koja bi zemlju spasila i izvukla iz recesije još uvijek u značajnoj mjeri nema, na javnost djeluje vrlo deprimirajuće.
Zato su se, nakon izvješća o pozitivnom kretanju konkurentnosti, ministri Vrdoljak i Grčić i svi koji pod posebnom lupom imaju gospodarstvo grčevito uhvatili za tu slamku optimizma.
Ipak ne trebaju smetnuti s uma kako disalica znači da je Hrvatskoj glava još uvijek ispod vode!