Strava ljetne noći

JEZIV SPOJ DALMATINSKE KLAPE I CRNAČKOG REPANJA
Kada čovjek pomisli da je sve vidio i da ga više ništa ne može šokirati i iznenaditi, dogodi mu se nešto ovakvo. U noćnom glazbenom programu HRT-a krenuo je set pjesama popularnih, i meni jako dragih, dalmatinskih klapa. Oni su po običaju pjevali o maslini, drači, pomidoru, pasabrodu, pjatu i terini, staroj materi i mladoj strini i da sada ne nabrajam više o čemu, ali jedna je klapa u svojim nastojanjima da spoji staro s novim, otišla toliko daleko da je dovela i jednog crnca da repa. Taj spoj je bio toliko neprirodan, nategnut i besmislen da sam čak i ja koji sam u glazbenom životu vidio svakojakih stupidarija ostao zatečen. Ovi pjevaju o kušinu, piriji, kori kruva i manestri dok crnac nabraja kao da je upravo pušten iz zatvora i sada veselo šeće po rodnom Harlemu. Što bi se reklo u narodu – klapa bez crnačkog repanja je isto kao i riba bez bicikla. Grozna kombinacija. Ako je i od klape… Previše je.
ĆIRILICA – LATINICA
Kada sam bio mali, a to je bilo prije stotinjak godina, onda se u školi, u trećem razredu morala učiti ćirilica. Kažem „morala”, ali iskreno, nitko se nije baš ubio od učenja, a ni učiteljica, a ni profesori kasnije, nisu na tome inzistirali. Možda je netko imao drukčija iskustva, možda su ga batinali korbačem i lupali pravoslavnom Biblijom (zbilja, imaju li pravoslavci svoju Bibliju, jer ako je ista kao ova…) po glavi, ali meni je bilo ovako kako sam napisao. A u Vukovaru su se počeli svađati i natezati oko dvojezičnih napisa o čemu sam ja već pisao vrlo pametno, pa se ne bih sada ponavljao. U trećem su Dnevniku ugostili mladu književnicu Ivanu Simić Bodrožić, poznatu po svome romanu „Hotel Zagorje”, i koja je po mnogočemu vrlo kompetentna govoriti o gradu Vukovaru i problematičnom odnosu Srba i Hrvata u njemu. A ona kaže sljedeće: “Nije problem u ćirilici nego je problem u 20 godina sustavnog zanemarivanja grada”. I spominje ona još neke stvari zbog kojih bi se mnogi mogli zacrvenjeti, a koje su takve prirode da je pametnom dosta.
NAVIJANJE ZA RIJEKU
Ja znam da je NK Rijeka odjednom postala jaka i moćna zato što je jedan bogati čovjek uložio dosta novaca u nju, ali to me nije smetalo da prošli tjedan zdušno navijam u utakmici protiv Stuttgarta. Prvo, volim Rijeku kao grad, a drugo, taj njihov mecena mi ne dosađuje preko medija i ne nervira me. Sutra sam pak doživio nešto čega dugo nije bilo. Gdje sam god došao, s kime sam god pričao, svi su spominjali tu utakmicu i uspjeh Rijeke i svima je bilo drago što su prošli dalje u Europu. Pogledajmo istini u oči. Osim ako se ne radi o nekom nesretniku koji još uvijek ima neke idealističke misli vezane uz domaće klubove, većina neutralnih gledatelja ispadanje „Mamić-Dinama” poprati ili s općom ravnodušnošću, ili sa zadovoljstvom, dok se u slučaju Hajduka više nitko previše ne uzrujava. Pa zašto je Rijeka izazvala toliko pozitivnih reakcija? Probajte pogoditi sami. Ja znam.
BANKROT JEDNE BANKE
U dnevniku saznajemo tragičnu vijest da je jedna hrvatska banka bankotirala. U stvari, ne „bankotirala” nego „bankrotirala”. Ove su dvije riječi jako, jako slične i jako, jako povezane. Kada čuješ riječ banka odmah pomisliš na novac, moć, kredite, kamate, a kada čuješ riječ bankrot onda su ti na pameti krediti koji se ne mogu vraćati i kamate koje se ne mogu više plaćati. Onda banka radi ovrhu i bez imalo sentimentalnosti i empatije preuzima imovinu onoga koji je bio neoprezan i zaduživao se kod te iste banke. Zato mi je čudno kada čujem da je „banka bankrotirala”, jer sam mislio da je to nemoguće. Ipak, nije sve tako crno. Centar banka će svojim ulagačima ipak vratiti novce. Doduše, daje se samo onima koji su imali do sto tisuća eura štednje. Teško mi je zamisliti tko to u današnje vrijeme ima na banci, recimo, 87.000 eura, ali mi je još teže pomisliti da netko može imati, onako, nekih 270.000. Koliko tek drži u čarapi (ili u madracu – ovisi o afinitetu), ako je toliko dao na povjerenje banci? To hoće reći da bolje prolazi onaj koji je uložio manje, a da će onaj koji je imao još veće povjerenje biti u većim… nevoljama. Manje je ponekad više. Sirota banka i siroti bankari.