Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Nazdravila za vlastiti stan i prvi miran san

04.09.2016. 22:00
Nazdravila za vlastiti stan i prvi miran san


Nemam riječi za opisati ovaj osjećaj. Spavala sam noćas na madracu, ali kao da je najbolji ležaj na svijetu. Nakon niza godina u podstanarskim stanovima, u tuđem prostoru s tuđim namještajem, konačno krov nad glavom bez gazde, kaže Veselka Birkić, samohrana majka s dvoje djece koja je na korištenje od Grada Zadra dobila jednosoban stan u zgradi na predjelu Crvene kuće.
Svečana podjela ključeva održana je u petak, a dva dana poslije u zgradi s ukupno 73 stana jučer smo zatekli tek rijetke stanare.
– Vidim da ljudi unose stvari po malo, a neki su, jednako kao i ja, odmah ušli i prespavali na madracu. Kad se sjetim što sam sve prošla i doživjela, ma i na golom parketu bih spavala, samo da je moje. Nemam još ni posuđe, ali sam useljenje s dragim osobama proslavila gutljajem vina, onako iz boce. Ima to neku posebnu draž. Sve ružno i teško sad ću ostaviti iza sebe i idem naprijed. Nešto stvari imamo, dosta toga nam još treba, ali polako ćemo sve urediti. Bitno je da smo riješili krov nad glavom i da se više ne seljakamo uokolo, govori Veselka dodajući kako će ju najam ovog gradskog stana zajedno s režijama mjesečno stajati manje nego sam najam privatnih stanova u neusporedivo lošijem stanju.
A osim Veselke Birkić, nekoliko je stanara jučer užurbano unosilo namještaj, ono što imaju. Budući da su živjeli u podstanarstvu sa skromnim mjesečnim primanjima, većina njih sada se pokušava snaći za ono najnužnije. U pomoć im priskaču prijatelji i obitelj, a neki se snalaze i kupujući rabljeni namještaj preko oglasa.
Većina stanara koje smo susreli nje jučer bila raspoložena za priču, a Marina Kalac, samohrana majka s četvoro djece u dobi od 12, 15, 16 i 20 godina, kaže kako joj je teško uopće rijčima dočarati i naći pravi izraz kojim bi opisala koliko joj stan znači i koliko je sretna.
– Dobila sam na korištenje trosoban stan i samim time šansu da učinim nešto za sebe i djecu. Najstariji sin mi je bolestan, jedna od kćeri je imala maligno oboljenje, navikli smo na borbu. Voljela bi kad bi imali mogućnost otkupa stanova, ali možda se i to uredi, tako da to bude baš naše i da trajno riješimo sebi i djeci dom, kaže Marina koja još nije prespavala u stanu.
– Imam sreću da moji najmodavci imaju razumijevanja. Dugo gdina sam bila podstanar kod njih, pa smo sada već kao obitelj. Gazda mi je rekao da nema potrebe iseljavati na brzinu pa sad polagano donosim stvari, ono što imam. Dio namještaja dat će mi obitelj i prijatelji, dio ću kupiti preko oglasa. Ne smeta mi što je rabljeno, govori Marina dodajući kako bi bila sretna da se njezin život posloži tako da jednog dana može sebi i djeci vlastitim sredstvima kupiti stan ili sagraditi kućicu te da neće od tog sna odustati. Trudim se i ništa mi nije teško. Samo trebam priliku da sa svojih deset prstiju mogu pošteno zaraditi, dodaje Marina s uzdahom dobacujući kako je još u nevjerici da će s djecom imati svoj kutak i vlastite stvari.