Nisam došao zarađivati od rukometa, nego pomoći Zadru koliko budem mogao

Ne moram stalno igrati, ako bude neka neizvjesna utakmica onda mogu pomoći, a kad je mirno, neka igraju drugi. Naravno, igrat ću kako Paleka kaže, ali nemam ništa protiv ni da to bude 10 ili 15 minuta po utakmici

Odluka Ivana Ninčevića o povratku u zadarski klupski rukomet bila je veliko iznenađenje u kojem se tražila i skrivena poruka. Kako to da se hrvatski reprezentativac vratio u momčad koja nije ni među 16 momčadi u elitnom ligaškom rangu?
– Nema nikakvih skrivenih poruka. Svoju situaciju već sam objasnio, ako treba mogu je i ponoviti. Dakle, Straslunder je lani igrao u prvoj njemačkoj ligi. Na početku sezone imali smo momčad s kojom smo mogli biti konkurentni u borbi za ostanak. Problemi su počeli onog trenutka kada su otkrivene određene malverzacije u poslovanju kluba, no u tom dijelu ne bih išao u detalje. Reći ću samo da se stvorio dug od 600 tisuća eura. Nakon toga svi igrači koji su željeli otići mogli su to i učiniti. Tako smo ostali bez tri-četiri ponajbolja igrača. Nisam otišao jer sam imao dobar ugovor – ponovio je Ninčević koji je dogurao do pozicije četvrtog strijelca prve lige. Bez obzira što je Straslunder potpisao “kapitulaciju” vrlo brzo, bivša Ninčevićeva momčad mogla je i ostati u prvoj ligi.
Njemačka, Katar, Slovenija
– Essen je bio posljednji i ispao je iz lige. U drugu ligu je zbog financijskih problema ispao i Nordhorn. No, ovo ljeto isplivali su svi problemi Straslundera na vidjelo. Zbog raznoraznih razloga Straslunder je bio jedini klub koji nije dobio licenciju za drugu ligu i izbačen je u četvrtu ligu. To se dogodilo krajem srpnja i našao sam se u neugodnoj poziciji. Ostao sam bez kluba, a većina momčadi u prvoj njemačkoj ligi uglavnom je bila popunjena.
Dugo ste tvrdili da vas druga ligi ne zanima. Kako to da ste onda računali i s ostankom u Straslunderu?
– U Straslunderu sam odradio trogodišnji ugovor i premda su mi nudili novi, nisam ga htio potpisati. Dogovor je bio da pokušam naći klub u prvoj ligi, a ako ne uspijem da se vratim u Straslunder. U lipnju na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo dobio sam odličnu ponudu Lubbeckea, ali kad se sve činilo riješeno nešto se zakompliciralo. Ispalo je da bi imali tri lijeva krila i Lubbecke je odustao. Nakon bankrota Straslundera kontaktirali su me i Melsungena, ali ni tamo nije ispalo sve kako sam očekivao. Ponovo mi se dogodio višak krila i propala mi je i ta prilika, koja je po uvjetima bila odlična. Melsungen mi je nudio ugovor tek za 2010./11., ali bilo bi neozbiljno od mene potpisati ugovor na godinu dana unaprijed.
A neke druge ponude?
– Bilo ih je iz Katara, ali tamo mi se stvarno ne ide. Zanimala me Slovenija, no kod njih je problem što ne mogu imati više od tri stranca. Slovenski klubovi stoga strance uzimaju uglavnom na vanjskim pozicijama. Za krilo se uvijek možete snaći, ali ne i za kvalitetnog vanjskog igrača.
Veliki posao Paleke
Na kraju teškog ljeta pojavio se Zadar Slad. Otkud Ninčević u Mocirama?
– Tijekom ljeta trenirao sam s Markom Sutlovićem da bih održavao kondiciju. Želio sam doći fizički spreman u novi klub kojem sam se nadao. Vrijeme je prolazio, a ja sam i dalje bio bez kluba. Otpao je i Straslunder i nedostajao mi je klub u kojem bih mogao trenirati i loptom. Javio sam se Miroslavu Čačiću i Roku Paleki da bih trenirao sa Zadrom. Oni su se s time složili i počeo sam trenirati sa Zadrom.
Koji je bio prvi dojam po povratku u matični klub?
– Bio sam ugodno iznenađen, da ne kažem oduševljen načinom na koji se trenira. Roko Paleka je odlično položio stvari, radilo se na kondicijskom i taktičkom dijelu i odmah sam vidio da je to mnogo bolji i pozitivniji Zadar od onog iz kojem sam otišao u lipnju 2005. godine. Iako je atmosfera u momčadi na treninzima bila odlična, s jedne strane radna, a s druge i ležerna, u prvi trenutak nisam razmišljao o tome da bih mogao i zaigrati za Zadar.
Već ste istaknuli da je za promjenu takvog stava najzaslužniji Josip Peša.
– Peša je nagovarao na svakom treningu da im pomognem i to je trajalo desetak dana, možda i dva tjedna. Potaknut time, kao i željom da kad već dolazim na treninge budem i od neke koristi momčadi, rekao sam Paleki da mogu igrati ako me žele uzeti. I zaista, već sljedeći dan našao sam se s Perislavom Zrilićem, Dinkom Jurićem i Brankom Bungurom iz Uprave klube i sve smo vrlo brzo dogovorili.
Ne tako davno tvrdili ste da vas ne zanima povratak u hrvatski rukomet, a poznato je da ste iz Zadra 2005. otišli i s poprilično gorčine.
– To je sve točno. To što je odlazak bio takav kakav je bio kriv sam jednim dijelom i ja sam. Ali nisam zaboravio i ono što nam se radilo u kvalifikacijama i kako nam se sudilo na tim utakmicama u kojima se odlučivalo oko ostanka. Nije tajna da nisam bio zadovoljan ni s klubom koji mi je sve lijepo obećao, a kasnije, kad je to trebalo i realizirati, počela su svakojaka opravdanja. Bio sam silno razočaran i nisam vjerovao da ću se ikad vratiti u neki hrvatski klub.
Kakva je sada situacija u Zadru?
– Prema onom što sam do sada vidio, sve je mnogo bolje. Neke su se stvari posložile, čini se da je to loše razdoblje sada prošlost i da Zadar kao klub može konačno krenuti pravim smjerom naprijed.
Koliko će te ostati u Zadru?
– Paleki i ostalima rekao sam da ne znam koliko ću ostati. Za sada je realno da će to biti najmanje do polusezone, a i nakon toga nije nemoguće da ću i dalje biti u Zadru.
Poznato je da Zadar financijski ne može pratiti zahtjeve prosječnog hrvatskog reprezentativca. Kako ste se u tom dijelu dogovorili s klubom.
– Ja bih u ovom razdoblju ionako živio u Zadru, bez obzira igrao rukomet za Zadar ili ne. Rekao sam ljudima u Upravi da ja prije svega želim pomoći Zadru, a ako mi klub može dati neki novac u redu, ako i ne, opet se i oko toga možemo dogovoriti. Ostanem li i za proljetnu polusezonu, tada bismo mogli dogovoriti i neke konkretnije stvari.
Ništa bez Grada
Uskoro ćete napuniti 28 godina i u naponu ste snage. Nije li povratak u Zadar korak natrag?
– Za neke možda jest, ali za mene nije. Premda su utakmice u Dukat prvoj ligi skromne kvalitete, u Zadru se odlično trenira i mislim da se taj nedostatak kvalitetnih utakmica neće osjetiti na mojoj formi pa ni onda ako odem iz Zadra. U Zadar nisam došao zarađivati od rukometa niti nekome uzeti mjesto u momčadi, posebno ne Natku Merharu koji se razvija u odličnog igrača. Ne moram stalno igrati, ako bude neka neizvjesna utakmica onda mogu pomoći, a kad je mirno, neka igraju drugi. Naravno, igrat ću kako Paleka kaže, ali nemam ništa protiv ni da to bude 10 ili 15 minuta po utakmici.
U Zadru ne skrivaju da im je želja ulazak u Premijer ligu?
– O tome ne mogu mnogo govoriti jer ne znam ni kakva je kvaliteta lige u kojoj igramo, kao ni to koliko su snažne momčad u Premijer ligi. Isto tako ne treba ni bježati od toga da nas mnogi vide na jednom od prva dva mjesta u ligi. Zadar ima dobru momčad s kojim vrijedi pokušati izboriti Premijer ligu. Samo, tada ulazak u viši rang mora pokrenuti neke stvari, ne može se dogoditi da i uđemo u Premijer ligu, a klub ostane na istoj razini. Uvijek kad idete u viši ligaški rang treba napredovati na svim područjima.
Što se mora promijeniti?
– Za Zadar u Premijer ligi ključna je uloga Grada Zadra. Kad bismo dobili i 10 posto novca iz proračuna od onoga što se daje Košarkaškom klubu Zadar, bili bismo u najjačoj hrvatskoj ligi. Rukometu ne treba veliki novac za velike stvari. Osim toga i u klubu su potrebni svi koji se u Zadru imalo razume u rukomet. Ja sam za to da iz kluba nikoga ne treba tjerati već primati sve oni koji mogu pomoći, a takvih ima. U tom smislu nadam se i povratku u klub Željka Žure, koji je dao nemjerljiv doprinos u teškim godinama za zadarski rukomet. Sviđa mi se i način na koji radi Sandy Merhar, koji se na svim pozicijama daje maksimalno.
Vidite li se u projektu Zadar prvoligaš?
– Zašto ne? Mislim da, s obzirom na iskustvo koje sam stekao, mogu pomoći Zadru i to ne samo kao igrač.

 RUKOMET (I) POSAO

U Njemačkoj je Ninčević pristojno zarađivao od rukometa. Kaže da je uspio kupiti stan i automobil. S druge strane, u Hrvatskoj malo tko može živjeti samo od rukometa. Većina igrača, čak i u Premijer ligi, uz igranje rukometa kombinira i posao.
– Bio sam dosta nostalgičan za Zadrom dok sam bio četiri godine u Njemačkoj, pa i ranije dok sam igrao za Zagreb i to je sigurno utjecalo na odluku o povratku. Osim toga supruga će uskoro početi raditi, a i želio sam da sin Luka, koji sada ima dvije godine, odrasta u domaćem okruženju. Ne mogu zamisliti da ga pošaljem u školu u nekoj stranoj državi zbog toga što ja tamo igram rukomet. Nije sve u novcu i u to sam se proteklih godina mnogo puta uvjerio. Uostalom, u Zadru imam mnogo mogućnost da uz rukomet radim i neki posao.

 PRELOG I KIEL

Ninčević je prvu utakmicu za Zadar odigrao u 3. kolu na gostovanju u Prelogu.
– Kako su suigrači govorili o Prelogu mislio sam da će to stvarno biti teška utakmica, a ono na poluvremenu se dogodilo da vodimo 22:5. U prvi trenutak bilo mi je neobično vidjeti praznu dvoranu, ali brzo sam se usmjerio samo na svoj posao na parketu. Kad uđem u igru više nikoga ne vidim i meni je svejedno igrao protiv Preloga ili Kiela. Uvijek dajem maksimum jer jedino tako znam igrati. Nema povlačenja ručne jer vodimo 20 razlike ili zato što je protivnik slabiji.

 REPREZENTACIJA NIJE REALNA

Dolazak u Zadar na neko bi vrijeme Ninčevića mogao udaljiti iz reprezentacije koju očekuje Europsko prvenstvo u Austriji sljedeće godine. Na Ninčevićevoj poziciji za mjesto u reprezentaciji najviše izgleda imaju Manuel Štrlek i Ljubo Vukić, dok je Goran Šprem trenutačno ozlijeđen.
– Čini mi se da sam sebe zavaram kad je riječ o reprezentaciji. Realno je da ću kao igrač Zadra teško biti pozvan, iako to ne znači da se neću nadati. Osvojio sam srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu i premda nisam igrao to je fantastičan osjećaj. Želio bih još takvih natjecanja premda, kažem, znam da to za sada i nije tako realno.

 NITKO SE NEĆE VRATITI ZBOG MENE

Može li Ninčevićev povratak biti poticaj i ostalim bivšim igračima Zadra za povratak u Mocire?
– Teško da će se netko vratiti u Zadar samo zato što sam se ja vratio. Tim igračima poput Kneza, Nekića, Suraća ili braće Valčić treba nešto i ponuditi. Nije u pitanju veliki novac, za neke od njih znam da bi pristali igrati u Zadru za znatno manji novac od onog koji sada imaju.