Nada Bulić: Znanstveni i prevoditeljski opus Hermana Dalmatina

Ovaj rad predstavlja nastojanje da se Hermanov znanstveni i prevoditeljski opus stavi u širi kontekst i sagleda kao karika na tisućljetnom putu nastajanja, formiranja i prenošenja znanstvenih ideja i rezultata
Prošlog mjeseca na Sveučilištu u Zadru doktorsku disertaciju pod naslovom “Smisaonoznačevno ishodište filozofskog svjetonazora Hermana Dalmatina” obranila je Nada Bulić.
Nastavak magisterija
Kako ste došli do odabira ove teme doktorata?
– Moje je bavljenje ovim područjem započelo uključivanjem na znanstveno-istraživački projekt “Bîti Hermana Dalmatina” glavnog istraživača, sada pokojnog profesora Antuna Slavka Kalenića koji je sa skupinom kolega – akademikom Franjom Šanjekom, akademikom Žarkom Dadićem, prof. Franjom Zenkom, objavio hrvatsko izdanje filozofske rasprave De essentiis srednjovjekovnog znanstvenika, filozofa i prevoditelja Hermana Dalmatina. Na tom sam području magistrirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim, nastavljajući istraživanje, prijavila disertaciju pod naslovom Smisaonoznačevno ishodište filozofskog svjetonazora Hermana Dalmatina na Filozofskom fakultetu u Zadru.
O čemu je, zapravo, riječ u Vašem doktorskom radu?
– Najkraće rečeno, radi se o putevima prenošenja filozofske i prirodoznanstvene misli, metoda i znanstvenih rezultata od grčkog ishodišta, preko sirijskih i arapskih prevoditelja i tumača na latinski Zapad. Hermanovo je vrijeme 12. stoljeće u kojem se stvara određena intelektualna atmosfera iz koje će u vrlo skorom vremenu izrasti prvi evropski univerziteti. Stvaranju te atmosfere osobit su doprinos dali prevoditeljski timovi koji su u to vrijeme djelovali u prevoditeljskim središtima poput onoga u Toledu, ali i nezavisni prevoditelji poput Hermana Dalmatina. Rijetki su se mogli podičiti takvim izvrsnim poznavanjem latinskog i arapskog jezika koji je naučio na dugom studijskom putovanju po arapskim zemljama. U njihovim je bibliotekama došao u posjed rukopisa s različitih područja: filozofije, astronomije, astrologije, teologije, matematike… Po povratku s putovanja, smjestivši se u Španjolskoj, a zatim u Francuskoj, na temelju prikupljenih rukopisa i znanja koje je stekao, radio je prijevode, kompilacije i originalna djela od kojih je najreprezentativnija rasprava De essentiis. Ona predstavlja jednu cjelovitu filozofsko-prirodoznanstvenu sintezu čiji su izvori predmetom znanstvenog istraživanja. U ovom se radu bavim njegovim arapskim izvorima i kretanjem rukopisa i prijepisa filozofskih, osobito Aristotelovih, djela od kojih se neki daju pratiti unatrag u direktnoj liniji do Aleksandrije 6. stoljeća. Posebno mjesto među tim izvorima zasigurno pripada arapskom filozofu iz 9. stoljeća, znanstveniku enciklopedijske širine, al-Kindiju. On je za potrebe svog znanstvenog bavljenja okupio tim prevoditelja koji je po njegovom nalogu prevodio s grčkog ili sirijskog na arapski jezik različita djela, rasprave, izvatke i parafraze s područja filozofije, matematike, medicine, astronomije, prema širini njegovih interesa i dostupnosti rukopisa. Al-Kindi je izvršio znatan utjecaj na arapske mislioce u smislu odomaćenja grčkih znanosti, a time posredno i na mislioce latinskog Zapada kada u srednjem vijeku arapski rukopisi budu preneseni i prevedeni na latinski jezik.
Naporan posao
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Obrada ovako zahtjevne teme dug je posao i bremenit teškoćama. Najveću među njima predstavlja stanje istraženosti rukopisa u turskim i arapskim bibliotekama koje još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini. Mnoge su biblioteke neistražene, rukopisi neiščitani, netransliterirani, neprevedeni na evropske jezike, a to znači da su i nedostupni široj znanstvenoj zajednici. Pribaviti postojeće rukopise nije bilo nimalo jednostavno, a iščitavanje je, pak, samo po sebi vrlo naporan posao. Od neprocjenjive pomoći bili su mi radovi kolega s Oxforda i Cambridgea koji se bave srodnim područjima.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Ovaj rad predstavlja nastojanje da se Hermanov znanstveni i prevoditeljski opus stavi u širi kontekst i sagleda kao karika na tisućljetnom putu nastajanja, formiranja i prenošenja znanstvenih ideja i rezultata. Istraživanje filozofskih i prirodoznanstvenih sustava provedeno u ovom radu pokazalo je njihovu suštinsku ovisnost o grčkom, napose Aristotelovom nasljeđu, te Hermanov oslonac, kao i potonjih srednjovjekovnih mislioca, u recepciji tog nasljeđa u arapskom aristotelizmu.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Zasigurno. Istok je neistražena riznica. U cjelini gledano, mi imamo samo mali uvid u produkciju antičkih i srednjovjekovnih autora i još manji uvid u produkciju intelektualnog okruženja u kojem ti autori djeluju. Nama nedostaje poznavanje konteksta koje je jedan od ključnih faktora za njihovo puno razumijevanje. Svaki sretni nalaz nekog novog rukopisa u tom je smislu sićušni korak naprijed.
Čime se trenutačno bavite?
– Osim redovnih nastavnih obaveza na fakultetu, ovdje u Zadru i na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, i znanstvenih na ovom području o kojem smo govorili, radim i na nekim drugim projektima. Za ovu priliku izdvojila bih iščitavanje i tumačenje pisama iz Dragomanskog arhiva pisanih na novogrčkom jeziku 18. stoljeća, a koja su mi još prije nekoliko godina privukla pozornost.
Planovi za budućnost?
– Nastojat ću realizirati započete projekte, ali i pokrenuti nove.
Trenutno sam u razgovorima s kolegama na Odjelu za klasičnu filologiju Univerziteta u Skopju, kao i Odjela za filozofiju Univerziteta u Sarajevu koji su vrlo zainteresirani za područje kojim se bavim. Želja nam je da unutar evropskih programa pronađemo okvir i iskoristimo mogućnosti za intenzivniju suradnju u smislu mobilnosti nastavnika i studenata, ali i ostvarenja nekih zajedničkih planova.

 ŽIVOTOPIS

Nada Bulić rođena je 1968. godine u Zadru gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je Grčki jezik i književnost i Latinski jezik i rimsku književnost 1994. godine na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Kao student dobila dvije Sveučilišne nagrade za akademsku godinu 1989/90. i 1990/91.
Upisala Poslijediplomski studij iz Književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Završila Program novogrčkog jezika na Filozofskom fakultetu u Ateni 1997. Predavala pet godina grčki i latinski jezik u Klasičnoj gimnaziji u Zadru. Od 1996. do 2000. znanstveni novak na projektu “Biti Hermana Dalmatinca” glavnog istraživača Antuna Slavka Kalenića. U istom periodu radila u Povjerenstvu za udžbenike Ministarstva Prosvjete i sporta Republike Hrvatske. Od 2000. godine asistent na Odjelu za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru.
Magistrirala 2000. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom “Stil filozofskog diskursa Hermana Dalmatina”. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Smisaonoznačevno ishodište filozofskog svjetonazora Hermana Dalmatina” prijavila na Sveučilištu u Zadru. Disertaciju obranila u rujnu 2010. godine pred povjerenstvom u sastavu: akademik Franjo Šanjek, prof. dr. Valerij Sofronievski i doc. dr. Milenko Lončar.
Područje znanstvenog interesa: latinitet dvanaestog stoljeća, prijevodi grčkih filozofa na arapski i sa arapskog na latinski jezik; rimska književnost, novogrčki jezik i književnost.