Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Dr. Mirna Willer: Digitalizacija je tek početak rješavanja ogromnog problema

04.10.2011. 22:00
Dr. Mirna Willer: Digitalizacija je tek početak rješavanja ogromnog problema


Digitalizacija je tek početak rješavanja ogromnog problema i to ljudi ne mogu shvatiti dok se ne počnu i sami baviti tim problemom, bez obzira kako stručno prišli tom poslu. Mi se zapravo tijekom škole uopće nismo izričito bavili digitalizacijom, samo smo u jednom segmentu govorili o digitalnom dokumentu i mogućnostima koje nam digitalna tehnologija otvara pri proučavanju s aspekta znanstvenika
S ljetom su završile i ljetne škole na Sveučilištu u Zadru. Ove godine Odjel za knjižničarstvo organizirao je čak dvije ljetne škole: Ljetnu školu nakladništva, prvu takve vrste te Ljetnu školu starih rukopisa, nastavak škole o staroj knjizi iz 2009. godine koja je završila u petak. O čemu su u Zadru govorili najznačajniji svjetski stručnjaci iz područja informacijskih znanosti otkriva nam voditeljica Ljetne škole starih rukopisa izv. prof. dr. Mirna Willer.
Plodna suradnja s Grazom
Prošlog petka u Zadru je završena Ljetna škola starih rukopisa koja je ujedno bila nastavak Ljetne škole stare knjige održane također u Zadru prije dvije godine. Tijekom pet dana, koliko je škola trajala, predstavili su se brojni predavači, može se reći svjetski stručnjaci u ovom području, a imali ste i zavidan broj polaznika.
– Treba naglasiti da je ljetnu školu organizirao Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru u sklopu svog doktorskog programa “Društvo znanja i prijenos informacija”. Uobičajeno je da se doktorski studiji odvijaju kroz godinu, međutim, odlučili smo se za modul kroz koji bismo pitanja obrade građe i njezine zaštite odradili kroz ljetnu školu. Uz pomoć Hrvatske zaklade za znanost dobili smo veliki budžet, odnosno budžet koji je i inače namijenjen za takve stvari, ali koji je za nas vrlo značajan i koji nam je omogućio ovu školu. Osim toga imali smo ove godine i financijsku pomoć Sveučilišta u Grazu, njihova instituta “Vestigia” za zaštitu stare građe, koji su ove godine doveli i financijski pokrili šest predavača iz Austrije i Bugarske, ali isto tako i šest studenata, troje hrvatskih studenata koji studiraju na doktorskom studiju u Grazu te troje iz Albanije, Bugarske i Austrije. To je važno naglasiti jer se upravo tu vidi jedna vrlo plodna suradnja.
Sve u svemu imali smo 41 polaznika, dakle doktorskih studenata i 20 predavača. Predavači su bili iz raznih zemalja, krenuvši od SAD-a, profesorice Anne Gilliland s UCLA koja je otvorila i zatvorila ovu ljetnu školu, a s kojom ujedno surađujemo u izvođenju doktorskog studija. Također smo imali kolege iz Austrije, Škotske, Njemačke, Italije, Bugarske. Što se polaznika tiče to su studenti Sveučilišta u Zagrebu, Osijeku, Zadru, zatim iz Slovenije, Austrije, Mađarske, a naša stipendija pokrila je i po jednog kolegu iz Crne Gore, Makedonije i BiH.
Komunikacija između profesora i studenata
S kojim su znanjem polaznici napustili vašu ljetnu školu?
– Ideja je bila da se prikaže problem, u ovom slučaju stare rukopisne građe, s najrazličitijih aspekata. Ove godine imali smo dosta muzikoloških tema, a za kraj obrade ove teme održan je i forum doktorskih studenata na koji su se prijavile dvije kolegice iz Graza koje se bave muzikološkim pitanjima. One su zapravo izložile svoje doktorske teze o čemu se onda raspravljalo. Nezaobilazna tema je i obrada stare rukopisne građe, bibliografska kontrola, zaštita stare građe, što su pokrile kolegice iz Ljubljane, a obrađena je i tema upravljanja zbirkama takve građe.
Misao vodilja je bila da se studentima pokaže, s jedne strane kompleksnost toga problema kao predmeta znanstvenog istraživanja, ali isto tako da im pokažemo, i na neki način otvorimo, teme za njihov budući znanstveni rad unutar njihova doktorskog studija. Važan je bio i kontakt s profesorima, da se bolje upoznaju s pojedinim područjima i eventualno potraže mentorsku pomoć kod izrade doktorskog rada. Možda najvažniji aspekt je upravo interakcija, dakle ta komunikacija između profesora i studenata, kao što je prof. Gilliland rekla: vrlo je važno da studenti vide da njihovi profesori gledaju različito na određene stvari i da imaju različita mišljenja nakon čega se i oni mogu osloboditi u jednom kritičkom razmišljanju.
Mislim da smo bili uspješni. Koliko sam uspjela razgovarati sa studentima naglasili su upravo to: da su vidjeli široku temu, stvari o kojima prije nisu razmišljali jer su bili usmjereni samo s jednog aspekta i da su dobili dodatne kontakte s profesorima, ali i međusobno.
I sami ste spomenuli da se jedan veliki dio tema odnosio upravo na restauraciju i zaštitu stare rukopisne građe. Zadarski Državni arhiv krije bogatsvo takve građe. Kako ju zaštititi? Je li digitalizacija rješenje?
– Riječ digitalizacija danas je postala jako popularna riječ i često se misli da je ona rješenje stvari. Digitalizacija je tek početak rješavanja ogromnog problema i to ljudi ne mogu shvatiti dok se ne počnu i sami baviti tim problemom, bez obzira kako stručno prišli tom poslu. Mi se zapravo tijekom škole uopće nismo izričito bavili digitalizacijom, samo smo u jednom segmentu govorili o digitalnom dokumentu i mogućnostima koje nam digitalna tehnologija otvara pri proučavanju s aspekta znanstvenika. To je bilo jedno zanimljivo, da tako kažem, tehničko predavanje iza kojeg je organizirana radionica na kojoj su se prikazale neke mogućnosti znanstvenog istraživanja digitalnog teksta. No, moramo znati da digitalne tehnike ne pomažu uvijek i kod svakog istraživanja. Načelno nismo govorili o digitalizaciji, međutim spomenula bih, kad već govorimo o digitalnim tehnikama, predkonferencijski seminar prije ljetne škole na kojem smo imali čast slušati profesoricu Natašu Golob sa Sveučilišta u Ljubljani koja je veliki stručnjak upravo u starim rukopisima i zaštiti te očuvanju starih rukopisa. Upravo one tehnike koje nam je prikazala kao istraživač rukopisa uputile su zapravo na zaključak da je izravni kontakt s tekstom neophodan za određenu vrstu istraživanja. To samo pokazuje da digitalizacija može riješiti određena pitanja znanstvenika, ali isto tako da i izvorni dokument mora biti dostupan.
Problem dugoročnog očuvanja digitalizirane građe
Dakle, samo digitalizacija nije rješenje za očuvanje stare građe?
– Najveći problem koji se javlja je dugoročno očuvanje te digitalizirane građe i upravljanje tim dokumentima. Ima li dakle, Državni arhiv u Zadru, kojeg uzimam samo kao primjer, dovoljnu infrastrukturu, znanja stručnih i tehničkih osoba koje će moći održavati te digitalne objekte na životu. U tom smislu bilo je izuzetno važno predavanje naše kolegice iz Nacionalne knjižnice iz Litve Regine Varniene-Janssen koja je prikazala jedan put digitalizacije koji je krenuo 2006. godine, ali ne samo knjižnice nego baštinskih fondova u arhivima, knjižnicama, muzejima i galerijama. Osmislili su cijelu strategiju digitalizacije građe u zemlji, koju su potpomogli i zakonskim odredbama i odlukama, te su već u prvoj godini uspjeli dobiti 15 milijuna eura za digitalizaciju građe iz fondova Europske unije. U to vrijeme EU više nije davala novce za projekte poput digitlizacije, međutim, oni su to dobili jer su znali prepoznati u koji program smjestiti svoj projekt. Oni zapravo danas imaju jedan svojevrsni portal na koji korisnik dođe, postavi piatnje i dobije odgovor iz svih fondova koji imaju takvu vrstu građe i to sa svih aspekata, od slike, preko članka do knjige. To je ono što nas treba zanimati, a ne digitalizacija pojedinih fondova.
S obzirom da je ovogodišnja ljetna škola bila nastavak ljetne škole od prije dvije godine, imate li u planu i treću?
– Treća, koju smo već zamislili, bila bi više orijentirana prema arhivističkom aspektu. To se ujedno poklapa i s namjerama odjela za knjižničarstvo da otvori novi program studija arhivistike na diplomskoj razini. Upravo završavamo taj program, a radili smo ga s profesoricom Gilliland koja je i sama vrsni arhivist i teoretičar i koja planira svojih pola godine na koje ima pravo od sveučilišta UCLA iskoristiti početkom 2013. u Zadru. Tu bi predavala na tom našem novotvorenom studiju, a s njom bismo ostvarili i tu ljetnu školu u Zadru 2013. godine. Osim toga ovaj kompleks pitanja bavljenja starom građom mi smo samo načeli.
Ipak stara građa nije jedino što nas zanima i što želimo ponuditi svojim studentima, kao što znate ove godine bila je organizirana i Ljetna škola nakladništva, a slijedeće godine u lipnju održat ćemo i Međunarodnu konferenciju “Libraries and digital age” (LIDA) oko koje će se opet okupiti stručnjaci iz područja informacijskih znanosti. Oko te konferencije organizirat ćemo modul za korisnike, dakle, ljetnu školu vezanu uz pitanja korisnika.