Gluma u kazalištu je pod pritiskom, tlakom, artificijelna i ekspresivna, veća od realnog, naglašenija, a pred kamerom realna, intimna u nekim situacijama krupnih planova i manja od realnog te je eventualna neprirodnost i neopuštenost puno primjetnija pred kamerom, ali u principu gluma je gluma i samo se treba prilagoditi mediju
Zadarski glumac Jure Aras, kojeg smo do sada znali samo kao kazališnog glumca, iznenadio nas je nedavno pojavivši se u jednoj od istaknutijih uloga RTL-ove sapunice “Ruža vjetrova”. Uz kolegicu iz Kazališta lutaka Tamaru Šoletić, Aras igra lik Ede Jelavića, Tamarinog filmskog supruga, osobe kakvu svi mi poznajemo iz svog susjedstva.
S obzirom na to da je ovo Arasu prva uloga u TV sapunici, ali ujedno i prva uloga pred kamerom, zanimalo nas je kako se snašao i namjerava li iz kazališnih uploviti u neke druge vode.
“Kolegij” u školovanju glumca
Ovo vam je prva uloga u TV sapunici. Kako je došlo do vaše suradnje s RTL-om?
– Pa slučajno, Tamaru su zvali, a ja sam išao usput… Više kao kolega i vozač do Splita gdje je bio organiziran casting za nju i mene i premda nisam ništa očekivao, bilo je ok da sudjelujem u castingu makar kao sparing partner Tamari. Vidjeli su našu spontanost i igru, to im se svidjelo i odlučili su nam povjeriti uloge Adriane i Ede. Inače to je bio casting produkcije Fremantle media koja u suradnji s RTL-om producira ovu seriju.
Inače ste glumac Kazališta lutaka, ali i jedan od osnivača Teatra VeRRdi koji promiče suvremenu kazališnu djelatnost. Kako to da ste se odlučili nastupiti u TV sapunici?
– Ljudi se snalaze na svakakve načine da bi bili solventni i ja sam probao razne varijante, ali nekako nisam uspio spojiti opće i vlastito dobro pa je tako, fala Bogu, došao red i na TV sapunicu. Ipak nije sve samo u novcu, rad na ovakvoj produkciji je jedan od ‘kolegija’ u školovanju glumca stoga mi je ovaj rad zanimljiv i potreban. Nije uopće bilo pitanje izbora kad sam dobio ponudu – to je to – idemo. Doduše, odluka je pala puno prije same ponude, kad je tečaj švicarskog franka ‘probio psihološku granicu od 6.0.’, a znate kad je to bilo? Prije nego što je ‘probio psihološku granicu od 7.0’.
U seriji glumite s kolegicom iz Kazališta lutaka Tamarom Šoletić. Pomaže li vam njezino prijašnje glumačko iskustvo u TV serijama?
– Pomaže, da, pogotovo u praktičnom pristupu organizaciji i ekonomizaciji vremena pripreme za scenu, dinamici glume i općeg odnosa prema poslu.
Snimanje napornije od kazališta
Kakav je lik kojeg glumite? Koliko se uloga koju sada glumite poklapa s vama u stvarnom životu? Je li uopće važno da se glumac može pronaći u liku koji glumi?
– Važno je da se glumac može pronaći u liku koji glumi, apsolutno, ali ne znači da je za to potrebno poklapanje uloga iz stvarnog života. Tu se glumac služi maštom, igranjem s energijama, impostacijama, misaonim konstrukcijama, psihologizacijama, ukratko svim onim alatima kojima se glumac može služiti u gradnji lika. Naravno da se oslanjamo i na stvarno, vlastito iskustvo i da se u ovakvim serijama glumci biraju za uloge prema makar površnom promatranju nekakvih osobnosti koje prirodno nose sa sobom… Jer, budimo iskreni, nema tu baš previše vremena za kreiranje i traženje lika pa je poželjno da su osobnosti uloge i glumca bliske, kažem opet: makar površno. Moj lik, nažalost, ima previše loših osobina koje se poklapaju sa mnom i, nažalost, nekoliko dobrih koje se ne poklapaju, ali u principu oba imamo sreće u životu kolike god pegule bili. A taj moj lik, Edo je dobar, strastven, požrtvovan i navodno šarmantan, ali je, s druge strane, pegulast, smotan i nesmotren… pomalo nezreo, al’ kad zatreba, ipak pouzdan i stabilan… Više o njemu na: www.rtl.hr/ruzavjetrova/jelavic/edo.
Pretpostavljam da će vam jesen i zima proteći radno zbog snimanja serije. Je li napornije snimati ili uvježbavati predstavu?
– Meni je teže snimati, zbog toga što se ja volim polako pripremati i graditi ulogu, danas probati scenu, promisliti pa sutra dotjerati, znati je dobro i igrati se samo s uživljavanjem, dinamikom, energijom itd., a kod snimanja ne mogu računati na automatiku naučenog, nego se još moram boriti s prisjećanjem teksta, mizanscenom, položajem kamera k tome još bez mogućnosti ponavljanja sutradan, kad se sjetim da sam mogao nešto ovako ili onako… uglavnom, zanimljivo mi je ali teže, psihički i mentalno, fizički je lakše… sjednem, ustanem, dva, tri koraka sjednem, ne oznojim se baš pa mi čak i to fali.
Kod snimanja nema proba i “peglanja” scene do savršenstva. Kako ste se navikli na takav tempo, koliko se zapravo razlikuju rad u kazalištu i gluma na TV-u?
Za sada samo izlet
– Gluma u kazalištu je pod pritiskom, tlakom, artificijelna i ekspresivna, veća od realnog, naglašenija, a pred kamerom realna, intimna u nekim situacijama krupnih planova i manja od realnog te je eventualna neprirodnost i neopuštenost puno primjetnija pred kamerom, ali u principu gluma je gluma i samo se treba prilagoditi mediju. U oba slučaja se očekuju iste stvari: jasnoća lika, artikulacija dinamike unutar dramaturgije, energija, prirodnost iskrenost, opuštenost…
Pratite li i sami seriju? Jeste li zadovoljni svojom glumom?
– Još uvijek pratim svaku epizodu, uočavam pogreške pa u sljedećim snimanjima obraćam pažnju na to, ali sam u načelu zadovoljan.
Kakvi su vam odnosi s kolegama glumcima? Ima li kakvih napetosti na setu?
– Ma super mi je s kolegama glumcima i tehnikom, među nama nema napetosti.
Sad kad ste se okušali u “Ruži vjetrova”, vidite li se i dalje na malim ekranima ili je ovo bio samo izlet, profesionalni izazov?
– Nisam se još okušao, tek se okušavam… Izazov je svakako, a za sada i samo izlet. Ne bih imao ništa protiv da dobijem još prilika… za igranje na filmu, recimo, da vidim kako bi to izgedalo kad bih se mogao duže pripremati u suradnji s redateljem za rad pred kamerom, a nekih konkretnih planova ili viđenja trenutačno nemam.
Radite li na još kakvim projektima uz “Ružu vjetrova”? Kad vas opet možemo vidjeti u Kazalištu lutaka?
– Trenutačno ne radim nikakve paralelne projekte. Primijetio sam da nemam više tih kapaciteta otkad snimam seriju i to mi je još jedna potvrda koliko je taj posao mentalno naporan. Što se tiče kazališta lutaka – tu sam, teško ćete me vidjeti jer se uglavnom skrivam iza lutke 🙂
Tetaro VeRRdi je nedavno podržao projekt odlične predstave “Decipule” koja je u Zadru izvedena već dva puta. Kad možemo očekivati novu predstavu Teatra VeRRdi?
– Da, uz ‘Decipulu’ tu su još bile ‘Krađa identiteta’, ‘Scream’, ‘Novomedijska galerija’, suradnja na projektu ‘Is-land’… Osim gostovanja i zadarske premijere predstave ‘Scream’ Teatra VeRRdi u koprodukciji s teatrom Glej iz Ljubljane i Mavenom iz Splita koja će biti na turneji po Hrvatskoj krajem godine od Teatra VeRRdi više ne treba očekivati ništa prije sljedeće godine, planovi su definirani, ali ovise, naravno, i o odobrenim sredstvima. O tome više kada dođe vrijeme.
najnovije
najčitanije
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Nogomet
KAPETAN VATRENIH
Još se ne zna gdje će i kako Modrić nastaviti karijeru iduće sezone
Nogomet
Mlađe generacije
Pioniri Abecede pobijedili Hajduk, niz mlađih pionira Zadra
Hrvatska
Nova istraživanja
Cjepivo protiv covida smanjuje rizik od zatajenja srca i ugrušaka
Crna Kronika
dojava policiji
Građanin na zadarskom području pronašao veću količinu eksplozivnih sredstava!
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak