Mitološka bića se udružila kako bi prirodu sačuvala od čovjeka

Napraviti kazališnu predstavu prema predlošku romana, bajke, pripovjetke ili čega god već, nije toliki problem, ali stvoriti tekst iz ničega, te potom dramatizirati, pretvoriti običnu lokalnu priču u pravu kazališnu predstavu,  to je već uspjeh.
Uspjeh je prije svega ostvarila autorica teksta Lana Šarić, koja je kroz razgovor s knjižničarem iz Sali Antom Mihićem pohvatala konce, te povezala jednu mitologiju, apsolutno nepovezanu, u jednu smislenu priču. Prije svega, priču s porukom, što je daleko najvažniji element svakog djela. Nakon što imamo tekstualni predložak, trebalo je to sve prenijeti na daske Kazališta lutaka Zadar. Počelo se još prije ljeta, nastavilo se u drugoj polovici kolovoza, te je preksinoć napokon premijerno ugledala svjetlo dana predstava „Otočićići”, redateljice Renate Carola Gaticu, uz asistenciju Milene Dundov.
Budući da su sve mitološke priče došle iz ustiju baka, i ovdje imamo takav slučaj. Nona, koju je utjelovila Sanja Zalović, uz miješenje pogače pripovijeda svojoj unuci Luciji štoriju o „Otočićićima”, mitskim bićima koja su prva naselila Dugi Otok. Kako ona počinje priču, tako pratimo i pozadinu na grafoskopu, na kojoj se pojavljuju likovi. Prvi od njih su Peteročići, koje su igrali Josip Mihatov i Irena Bausović. Oni su mala smiješna bića, koja nisu voljela ljude i naljutila bi se čim bi ih primirisali. Drugo biće je Sliv, kojeg također igra Josip Mihatov, pola jarac pola čovjek, koji bi na čovjeka, čim bi mu se priobližio, izbacio vreću izmeta.
Orko je veliki div, kojeg je za ovu priliku utjelovio Juraj Aras, naizgled strašan, ali zapravi najmudriji od svih. Maljik, kojeg igra Dominik Karakašić, udavio bi u vodi svakoga koji mu se ne bi svidio. Svi ovi likovi u saljskoj mitologiji se nikad nisu vidjeli, no za ovu priliku se oni udružuju u borbi protiv čovjeka, a u zaštiti prirode. Jer, čovjek je s vremenom počeo činiti loše stvari, velikom i ubrzanom izgradnjom, sječom stabala, ukratko narušavanjem prirodne ravnoteže kako je zamišljena. I Otočićići ne vjeruju ljudima, sve do onog trena dok se ne pojavi Lucija. Iako ni njoj ne bi povjerovali, da nije bilo toliko strašnog, a toliko dobrog i mudrog Orka. Jer, upravo je on naredio Otočićićima da puste Luciju, koja je odnijela svojoj noni čudotvoran lijek, a nona je potom zašila vilinski veo, koji je odvajao ljude od prvih stanovnika otoka.
Predstavu u svoj njenoj dramatičnosti nose Sanja Zalović, kao stara nona koja sve zna, i Vjera Vidov, unuka Lucija koja želi dobro svojoj noni, i koja upornošću pokazuje da je moguće sve. Ujedno spasiti vid svojoj noni i zaštititi otok. Cijela priča dobro je osmišljena, no pomalo previše zamršena. Pri sredini predstave dolazi do određenog zamora u praćenju priče, što nikako nije dobro. Svakako je vidljiv veliki trud uložen u predstavu, prije svega došle su do izražaja tehničke mogućnosti Kazališta lutaka Zadar, od svjetlosnih efekata do glazbenih mogućnosti. Unatoč svemu tome, cijela predstava je mogla biti puno jednostavnija, s istom porukom – čuvajmo prirodu koja nam je povjerena.
Dodatnu draž predstavi daje saljski govor za koji su zaslužni Nada Antičević, Ivana Čarić, Lucija Grbin, Lucija Ikić, Ante Mihić i Ivana Orlić. Oni su na saljski preveli tekst Lane Šarić, a stručnim savjetovanjem pomogao je spiritus muovens Ante Mihić. Scenu je pripremio Robert Košta, svjetlo je oblikovao Ivo Nižić, a scenografiju, lutke i ilustraciju Mojmir Mihatov. Autor glazbe je Matija Antolić, inscipijentica je Radojka Kozulić, a krojačke radove je obavila Nataša Perović.
Premijernoj izvedbi nazočili su poznato političko-društveni djelatnici, gradski pročelnici Joso Nekić i Darko Kasap, županijski pročelnik Ivan Šimunić, bio je tu i Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, te brojni drugi.