Hrabro napisan roman Zadranke nudi težinu života glavom i bradom

Etablirani književnik i dosad posve nepoznata književnica dobitnici su književne nagrade VBZ – Tisak Media za najbolji neobjavljeni roman u 2016., Ivica Ivanišević za “sjajno i logično ispripovijedan” roman “Knjiga žalbe”, te Zadranka Lada Vukić za roman “Specijalna potreba”, “dobro napisanu literaturu koja nudi težinu života glavom i bradom”.
Odluku o podjeli nagrade između nagrađivanog novinara i književnika Ivaniševića i potpuno nepoznate autorice koja je napisala “stvarno dobar i potresan debitantski roman” objavio je na dodjeli u multimedijalnom klubu Opera u Zagrebu glavni urednik VBZ-a i član prosudbenog žirija Drago Glamuzina.
Kazao je kako je žiri ove godine bio podijeljen između dva doista dobra romana koji polaze iz potpuno različitih pozicija.
– Jedan ima eskapističku crtu, bježi iz tmurne sadašnjosti u kojoj živimo, dok je drugi baš suprotno – njemu je upravo netolerancija i nerazumijevanje tema, dok istodobno ima i vrlo duhovite stranice. Dva romana, oba izvrsno napisana, i na kraju smo odlučili da je najpoštenije da podijelimo nagradu, pojasnio je.
Debi zadarske spisateljice
Predsjednik prosudbenog žirija Zoran Ferić proglasio je pobjednike, a uz njega i Glamuzinu, nagradu su ove godine žirirali Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik i Milo Stojić.
Zadranka Lada Vukić potekla je iz agilne udruge zadarskih pisaca ZaPis, a pisati je počela prije šest-sedam godina sasvim slučajno na jednom portalu. Dosad je objavljivala kratke priče na portalima i u zajedničkim zbirkama, a koje su dobile i neke zapažene nagrade (Ulaznica 2011., Pričigin 2012., Pitschwise 2012.). Ovo joj je prvi roman.
– Svatko tko pošalje rukopis nešto očekuje, tako da ne mogu reći da se nisam nadala nagradi, ali imala sam svoje dvojbe. Radi se o nagradi koja je mamac i etabliranim i neetabliranim piscima i bila sam svjesna da su šanse male. Kad me Drago nazvao da mi kaže za nagradu, iskreno sam se iznenadila i naravno da sam bila presretna, rekla je dobitnica Lada Vukić jučer za naš list. Prvo sljedeće predstavljanje romana trebalo bi biti već na Interliberu, a skoroj promociji nada se i Ladin rodni Zadar.
Roman je, kako nam je rekla autorica, nastajao dvije godine, a razvio se iz jedne kratke priče koja “čak nije bila ni naročito dobra”.
– Pokušavala sam i odustati od njega u te dvije godine, peglala sam ga, pisala pa mu se vraćala nakon razdoblja stanki. Taj odmak je potreban, jer kad napraviš pauzu, možeš bolje sagledati što imaš, kaže Vukić. Podlogu za priču pronašla je u vlastitom životu, među ljudima koje je poznavala ili poznaje.
“Hrabro napisan roman”
– Baza glavnog lika izgrađena je od nekoliko stvarnih osoba. Mislim da ne bih bila sposobna napisati takav roman, da nemam to osobno iskustvo, zaključila je Zadranka, a da bi ga napisala morala je, s obzirom na temu, postići određenu emotivnu distancu.
Protagonist romana “Specijalna potreba” je desetogodišnji dječak Emil koji živi s majkom u unajmljenom stanu u neimenovanom gradu. Samohrana majka teško sastavlja kraj s krajem, iako se ubija od posla. Sinu, koji ima problema s nogama i k tome boluje od mutizma, poremećaja govorne komunikacije, daje svu ljubav i bori se da se, u nesklonoj sredini, što bolje socijalizira. Uz priču o hendikepiranom dječaku, zbiva se i jedan kratkotrajni ljubavni zanos.
Strahimir Primorac obrazložio je odluku žirija istaknuvši kako je “Specijalna potreba” hrabro napisan roman koji nam omogućuje da čujemo jedan autentičan i sasvim specifičan glas, glas dječaka koji se s najrazličitijim svjetovima u svojoj glavi nikako ne može uklopiti u svijet oko sebe.
– Takav je glas posve rijedak u hrvatskoj književnosti i smjelo nas uvodi u svijet drugačijih. Ovdje se radi o dobro napisanoj, ali hrapavoj literaturi, onoj koja nam ne nudi zabavu ili bijeg, nego težinu života glavom i bradom. Pritom, roman je tako napisan da se mi u procesu čitanja automatski svrstavamo na pravu stranu, čitajući ga postajemo bolji ljudi. On nam ne nudi posvemašnju relativizaciju vrijednosti, nego pokušava afirmirati ono nešto autentično ljudsko u nama, kazao je Primorac.