Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Sanja Petrovski: U plesu se na kraju uvijek vraćamo – tijelu

04.12.2011. 23:00
Sanja Petrovski: U plesu se na kraju uvijek vraćamo – tijelu


Ruskom carskom baletu teško da je mjesto u sportskoj dvorani ispod dresa košarkaškog kluba Zadar. Predstava izvađena iz konteksta baroknog kazališta za koji je napravljena, gubi svoj vizualni i umjetnički identitet i postaje osrednji proizvod. Publika je predaleko i nema kontakta s umjetnicima, on se gubi u kaosu šumova razglasa i klime, prevelikog broja ljudi i neprimjerenog prostora. Za plesnu umjetnost gdje je potrebna koncentracija i gdje je nužno vidjeti mimiku lica i geste, to je pogubno
Sanja Petrovski, voditeljica Zadarskog plesnog ansambla odgovara na pitanja koja su čitatelji Zadarskog lista postavili posredstvom internetske stranice www.zadarskilist.hr. Imena u zagradama su ona kojima su se čitatelji predstavili prilikom postavljanja pitanja.
* Recite mi koliko je realno Ruski carski balet kvalitetan, je li to zaista na svjetskoj razini ili neka rezervna postava koja nam se samo tako reklamira? (Nikolina)
– Ruski carski balet je jedan od najpoznatijih i najboljih na svijetu. Slijedi tradiciju velikana povijesti ruskog plesa. Carski ruski balet nastao je 1994. na inicijativu poznate ruske balerine Maje Pliseckaje, a osnovali su ga i vode bivši solist Boljšoj teatra Gedeminas Taranda te Nikolai Anokhine, bivši solist trupe narodnih plesova Igora Moiseyeva. Balet je uglavnom stalno na turneji po svijetu, zapošljava četrdesetak u svijetu priznatih umjetnika iz vrhunskih ruskih baletnih škola, a poznati su upravo po izvedbama klasičnih baleta. Ali, kao što su svi gledatelji primijetili, takvom baletu teško da je mjesto u sportskoj dvorani ispod dresa košarkaškog kluba Zadar. Predstava izvađena iz konteksta baroknog kazališta za koji je napravljena, gubi svoj vizualni i umjetnički identitet i postaje osrednji proizvod jednostavno zato što joj okruženje ne pogoduje. Publika je predaleko i nema kontakta s umjetnicima, on se gubi u kaosu šumova razglasa i klime, prevelikog broja ljudi i neprimjerenog prostora. Za plesnu umjetnost gdje je potrebna koncentracija i gdje je nužno vidjeti mimiku lica i geste, to je pogubno. Svodi se na osrednju gimnastičku vježbu i lijepu, raskošnu sliku. Inače, baletni umjetnici koji sudjeluju u ovom programu apsolutno su savršeni, samo što su nevidljivi. Izbor baletnog repertoara koji smo imali prilike pogledati prošle i ove godine jest sjajan. To su vrhunska baletna djela.
* Kad biste bili u prilici dobiti ulogu u jednom od dva baleta, Carmen ili Bolero, koji biste izabrali? (Stefy)
– Bolero sam već plesala u dva navrata. Jednom u ansamblu HNK Split u koreografiji Miljenka Štambuka. Oko solistice koja je na stolu imala svoj predivni solo, bilo je tridesetak plesača. Ja među njima. Vrlo, snažno, dojmljivo, nabijeno životom i erotskim nabojem. Drugi sam plesala kao solist u Zadarskom plesnom ansamblu u koreografiji Nives Šimatović Predovan. Dakle, preostaje mi da plešem Carmen. Vrlo strastvena i zahtjevna uloga. Ali, uživala bih!
* Sanja, zašto si arogantna prema curicama koje možda nisu rođene balerine? Curice su osjetljive i u tebi vide uzor. Budi im uzor kojeg će se sjećati s radošću, a ne s gorčinom. (Mimi)
– Vrlo često se od pedagoga i koreografa traži da pokažu plesno umijeće svojih plesača, i više-manje nikoga ne zanima jesu li oni sposobni više ili manje. Moja pogreška je utoliko što uopće pristajem raditi s ljudima koji nemaju bar približno osviješteno tijelo, a artikulacija pokreta nije razvijena. A hoće nastupati. Kaos! No to me ništa ne opravdava. Najdublje se i iskreno ispričavam svima koje sam povrijedila. No potrebno je znati da tu nema namjere da se nekoga uvrijedi, već da se ubrza ili poboljša proces usvajanja plesnog znanja ili koreografije.
Suvremeni ples dolazi iznutra
* Zašto je, po Vašem mišljenu, suvremeni ples dalek i nerazumljiv “običnim ljudima”? Kako ga popularizirati na domaćoj sceni? (Anka)
– Suvremeni ples je najsnažniji, najumjetničkiji i najintelektualniji segment suvremene umjetnosti. Zbog toga je potrebno obrazovanje, ne samo plesno. Iskustvo sudionika u procesu stvaranja suvremene umjetnosti, u bilo kome mediju također je važan čimbenik za razumijevanje prikazane građe. A bogme i dobra volja. Danas se velik dio scenskih nastupa svodi na spektakle, masovnost, akrobatiku, bla, bla bla. Suvremeni ples dolazi iznutra, ne teži spektaklu i gotovo da mu i ne treba publika. Zafrkavam. Treba publika, samo masovnost je uglavnom neprimjerena jer je onda recepcija gledatelja umanjena.
* Koji su vaši sljedeći planovi za Zadarski plesni ansambl? (Anka)
– Planovi Zadarskog plesnog ansambla? Iduće godine krajem ljeta bit će održan naš treći Monoplay – festival sola; krajem travnja u Donatu ćemo izvesti plesnu predstavu Tri Marije hoěhu, scensko djelo koje koristi kao polazište glagoljaška slova utkane u pokret; Stošija Zrinski će obnoviti svoj Show, show, show; prijavit ćemo jednu koreografiju na Platformu.hr u Zagreb; obilježiti Svjetski dan plesa i Dan planeta Zemlje; izvesti s djecom u HNK Zadar tri prigodne plesne predstave (božićna, maskenbal i završnu produkciju), obnoviti i ponoviti Pepeljugu, organizirati zimsku i ljetnu plesnu radionicu, i plesati, plesati, plesati…
* Koliko je plesna skupina u civilnom sektoru napredovala u zadnjih 10 godina? (Mate)
– U zadnjih 10-ak godina smo kvalitetno jako puno napravili. Naročito na edukativnom polju. Desetak naših članica krenulo je i većinom završilo plesne akademije po Europi… No, istinski pomak koji uvažava naše ostvarenje naših umjetničkih nastojanja nije se dogodio. Unatoč stalnoj prisutnosti na plesnoj sceni Zadra i Hrvatske, ne samo mi, već i kompletna nezavisna zadarska scena, nema dostupan primjeren izvedbeni prostor. Nakon 20 godina još se to nije riješilo. Nije da nismo tražili!
Hip-hop po mjeri današnje omladine
* Što kažete na hip-hop plesne skupine?
– Hip-hop plesne skupine? Super, možemo i surađivati. Oni su jako približili ples prosječnom gledatelju samim tim što su se inkorporirali u tijelo publike, ušli su među ljude. Tehnički vrlo spremni, atraktivni i aktualni, bez prevelikih zahtjeva, pravi su proizvod današnje omladine.
* Jeste li napokon diplomirali? (comic)
– Da, diplomirala sam u lipnju 2011. Pet godina po bolonji bez pauze, samo sam odužila diplomski na godinu dana. Moram priznati da sam uživala u svakom kontaktu s fakultetom. To mi je bilo najbolje provedeno vrijeme zadnjih šest godina. Kako štreberski zvuči, no istina je.
* Zašto ste se kandidirali na izborima? (Mara)
– Nisam baš za politiku, ali eto. Stipu Petrinu znam 50 godina, iz istog sela smo, Primoštena. Iako mi njegov način komuniciranja nije baš omiljen, rezultati su sjajni. Primošten je valjda posljednje mjesto na Jadranu koje je zadržalo svoje kvalitete. Stipe ne da da se uništi identitet mjesta, nema betonizacije. On se ne boji suprotstaviti ni političarima, ni korporacijama, ni bankama. Mislim da nam to treba danas. Kada me zamolio da mu budem na listi, malo sam vrdala, no na koncu ipak pristala. Politika traži kompletan angažman, a ja nemam baš vremena.
*Sportski ples, ritmika, kudovi, mažoretkinje… Puno “plesa”, malo umjetnosti, slažete li se s tom konstatacijom?
– Danas se sve pretvara u svoju krajnost. Ne samo da se ples raščlanio na bezbroj raznih vrsta, nego i svaka od tih vrsta ima mnoštvo pravaca. Jedan segment jest povezan s umjetnošću. Kako umjetnost postaje industrija, često se teško vidi razlika između sjajnog proizvoda i istinske umjetnosti. Umjetnost započinje i ostvaruje se iznutra, može biti lijepa, ali ne i uljepšana, često ne odgovara prosječnim estetskim kriterijima. U plesu je jednostavno, uvijek se vraćamo okosnici plesne umjetnosti – tijelu.   


ZA DOBAR STAS PRESUDNIJE OD VJEŽBE JE ŠTO I KOLIKO SE JEDE


* U čemu je tajna vaše vitke linije, kao i drugih plesača i plesačica? Jesu li plesači mršavi zato što plešu ili mogu plesati zato šti su mršavi? Kakvu prehranu vi preferirate? (Tena)
– Tajna vitke linije? Jednostavno, ne opterećujem se time. Kretanje, vježbanje održava osim tjelesne strukture i mentalni i duhovni aspekt zdravim. Debljati se i jesti previše znači ne biti u balansu sa svojim emocionalnim bićem, ne ostvariti sebe kroz obitelj, posao, duhovne potrebe. Hrana koju se reklamira danas, koja je na svakidašnjem jelovniku je prestrašna i u prevelikim količinama se uzima. Smrznuto, procesuirano, obogaćeno vitaminima, kalcijem svime i svačime, dodaci kao boje, pojačivači okusa, emulgatori, konzervansi… Kome to treba?! Samo onome tko želi zaraditi na nama. Treba doista osvijestiti što jedemo i zašto jedemo. Ako nam je hrana jedina radost u životu, nije dobro. Jedem uglavnom jednostavnu hranu, meso ne jedem, šećer uglavnom ne (osim u jednoj kavi), pijaca i ribarnica su mi ispred nosa i ne samo šteta već je i doslovno grijeh ne iskoristiti te zadnje oaze kontakta sa prirodom koje imamo tu u Zadru. Mislim da je makrobiotika kao način življenja, ne samo prehrana, dugoročno rješenje za liniju, zdravlje, ostvarenje sebe kao cjelovite osobe. Nekad sam puno više vježbala, sad pet puta manje, no vježbanje nije presudno za kilažu. Najvažnije je što, kako i koliko se jede.