Uzgojio bibinjku i još 105 originalnih sorti maslina

Ljudi me najčešće pitaju koliko sorti imam i kad im kažem koliko, drugo pitanje je koja je najbolja. Onda im ja kažem da ne postoji dobra i loša maslina, postoje samo loši maslinari, kaže Josip Kolega, najveći maslinarski entuzijast u Zadarskoj županiji

“Posebno bih zahvalio Josipu Kolegi koji je zaslužan što sam s maslinovim uljem ostvario ovaj uspjeh. Užitak je toga čovjeka slušati kako govori o maslinarstvu, koje veliko znanje posjeduje o njemu i još veću ljubav.”
Gotovo da nema maslinara u Zadarskoj županiji koji je postigao zapaženiji individualni uspjeh na nekoj manifestaciji za kvalitetu svog ulja, a koji nije posebno ovim ili još biranijim riječima istaknuo Josipa Kolegu kao zaslužnog za njegov uspjeh i na taj način mu zahvalio za dar vječne ljubavi prema maslinama. Može se slobodno reći da je ovaj samozatajan čovjek, inače po struci diplomirani inženjer strojarstva brodogradnje, uvelike zaslužan za napredak maslinarstva u Zadarskoj županiji i šire. Uvijek je s istom strašću branio boje masline – bilo u vremenu kada je maslina bila prezrena (kako sam kaže) kada je bio usamljeni poput Don Quijote koji juriša na vjetrenjače ili danas kada se njegovi savjeti među maslinarskim pukom cijene i slušaju kao što su se nekada upijali iz Kačićeve pismarice.
– Moja obitelj je uvijek bila vezana uz zemlju, naposljetku ona je odgojila i školovala nas petero braće. Kada je osamdesetih godina maslinu gotovo svatko prezirao, ja sam govorio kako ona ima budućnost. Taj prezir prema maslini vukao je korijene od 1956. godine kada su zbog velikog leda stradale masline na cijelom Mediteranu. To je vrijeme kada je zemljoradnja, poljoprivreda, bila omražena i nitko nije ljudima objasnio kako je maslina neuništivo drvo te da ju je potrebno samo ispilati do dna da se obnovi. U to vrijeme su to napravili u Španjolskoj koji su danas s minimum 380 milijuna stabala najveći svjetski proizvođači. Oni su tada ispilali masline i od tada je ona postala nisko stablo. Do tada je nitko nije tretirao kao voćku nego kao šumsko drvo koje uspijeva u svim područjima i uvjetima. Ona se kao takva uvijek sadila po strani i nikada joj se nije davao privilegij kao na vinogradu, kaže Kolega.
Kolega je rodom iz Povljane s otoka Ugljana, a mnogima poznat po tome što je u Gaženici, industrijskoj zoni, stvorio pravi arboretum. Kada ga upitate koje sve vrste voćki ima u svom vrtu sa smiješkom i ponosom će odgovoriti da mu je lakše nabrojiti one koje nema. Da ne zvuči kao pretjerivanje, spomenimo da je ovaj stručnjak u nacjepljivanju u svom vrtu uzgojio bananu, pistacio i druge egzotične vrste. I da bio je treći čovjek u bivšoj Jugoslaviji koji je uzgajao kivi, a koji je u njegov vrt posrednim putem došao preko Francuske, Ohrida i Metkovića. Kada su masline u pitanje u svojim maslinicima ima 300 stabala 105 originalnih sorti od Azije, Australije, Južne Amerike, Afrike, do domaćih sorti među kojima je i malo poznata domaća sorta bibinjka koja je preživjela sve tri velike zime i time dokazala svoju otpornost na hladnoću. Tu je još petnaest sorti koje je sam uzgojio iz sjemena. U međuvremenu je i napisao i knjigu o maslinarstvu sa oko 200 stranica bez slika koju, nažalost, nije objavio zbog nedostatka novčanih sredstava.
– Jednom sam slušao profesora Dobroslava Elezovića koji je rekao da ima trideset i tri originalne sorte maslina. Pomislio sam tada ‘hoću li ja ikada to dostići’ i rekao sam sebi ‘to je nemoguće’. Danas ih imam 105. Ljudi me najčešće pitaju koliko sorti imam i kad im kažem koliko, drugo pitanje je koja je najbolja. Onda im ja kažem: ‘Ne postoji dobra i loša maslina, postoje samo loši maslinari’, kaže Kolega i nastavlja:
– Danas je najveći problem što su obitelji male, ljudi rade i za masline ostaje vrijeme samo preko vikenda. Ako netko ima samo tjedan dana vremena, a puno stabala maslina on to ne može pobrati, osobito u ovom našem kršu. Ja sam izabrao takve sorte da dospijevaju na rod u različito vrijeme pa ih stignemo sve pobrati. Meni berba počinje u rujnu, a završava u siječnju. Znam čak i kako koja maslina podnosi vremenske promjene, vjetar, kišu i ostale promjene vremena pa mi je dovoljno ujutro pogledati vremensku prognozu da bih odlučio koju ću maslinu taj dan brati.

 POKOŠENOM TRAVOM DO HUMUSNOG TLA

Kolega kaže da je najbolji gnoj za maslinu kozji pa ovčji, a tek na kraju kravlji i svinjski o kojima nema dobro mišljenje. Travu u svom masliniku kosi i ostavlja ispod stabla i tako stvara humusno tlo. Polijevanje raznim kemikalijama mu ne pada na pamet.
– U jednom centimetru kubičnom nalazi se 4,5 do 5 milijardi mikroorganizama. Tu počinje život, a upotrebom kemikalija mi ga ubijamo, kaže Kolega.