John Carter i Barsoom na filmskom platnu

Pojavom Johna Cartera na filmskom platnu izići će na vidjelo i mnoga Burroughsova rješenja koja su u svijetu SF-a bila uistinu pionirska, a poznavateljima je nemoguće ne otkriti utjecaj Burroughsovih romana u filmovima kao što su “Potpuni opoziv” ili “Duhovi Marsa”
Ove subote u američkim kinima počinje se prikazivati film kompanije Walta Disneya “John Carter”. Riječ je o ekranizaciji djela Edgara Ricea Burroughsa u povodu stote obljetnice kreacije književnog lika Johna Cartera i njegovih avantura na Marsu, odnosno Barsoomu, kako mu ime glasi u jeziku njegovih stanovnika. Pustolovine Johna Cartera i mnogih drugih likova opisane su u jedanaest knjiga koje su kroz prvu polovicu XX. stoljeća doživjele brojna izdanja i obrade te dostigle planetarnu popularnost.
Edgar Rice Burroughs rođen je 1875. godine u Chicagu u poduzetničkoj obitelji. Završio je srednju vojnu školu, ali nije uspio proći prijamni ispit za vojnu akademiju u West Pointu te je otpočeo vojnu službu u konjici u Arizoni. Tamo su mu, međutim, utvrđeni srčani problemi te je 1897. razvojačen. Slijedile su godine povremenih poslova i teških egzistencijalnih prilika. Burroughs je radio i kao trgovački putnik za oštrila i kao pomoćni radnik na farmama u Idahou. Oženio se za Emmu Hulbert, svoju simpatiju iz djetinjstva s kojom je imao kći i sina.
Rođenje dviju ikona
Pisati je počeo 1911. godine, a na to ga je po vlastitim riječima potakla loša kvaliteta priča koje je čitao u različitim šund magazinima koje je redovito pratio.
“Ako ljude plaćaju za pisanje takve truleži koju sam čitao u nekim od tih magazina, truleži koju bih mogao i sam napisati… Iako dotad nisam bio napisao priču, znao sam sa sigurnošću da bih mogao pisati priče mnogo zabavnije i vjerojatno veoma bolje od onih koje sam imao prigodu čitati u tim magazinima”, izjavio je Burroughs 1929. tada već planetarno popularni pisac, prisjećajući se svojih početaka.
Da njegove riječi nisu bile pretjerivanje pokazalo se uskoro. Godine 1912. u svijet književnosti, a zatim i drugih umjetnosti ušla su dva njegova neumrla lika: Tarzan i John Carter, opisani u romanima: “Tarzan među majmunima” (u originalu “Tarzan of the Apes) i “Marsijanska princeza” u kojem se pojavljuje John Carter. Tarzanova slava ostala je, međutim, nepomućena do današnjih dana i John Clayton, kako mu je pravo ime, nadrastao je okvire Burroughsovog književnog stvaralaštva u kojemu mu je posvećeno 26 svezaka i postao nezavisna kulturna ikona čovječanstva. Ne treba ipak podcjenjivati ni popularnost Johna Cartera, pogotovo u godinama između dva svjetska rata. Osim serijala o Tarzanu i Marsu, Burroughs je kreirao i niz knjiga o Pelucidaru – svijetu u unutrašnjosti Zemlje, Amtoru, to jest Veneri (s glavnim likom Carsonom Napierom) te Caspaku, izgubljenom kontinentu u južnom djelu Tihog oceana, kao i niz drugih romana, napisavši za života sedamdeset knjiga.
John Carter bio je časnik u vojsci američke Konfederacije, koji nakon završetka Građanskog rata pokušava naći sreću kao kopač zlata na Divljem zapadu. Progonjen od skupine Indijanaca sklanja se u misterioznu spilju gdje proživljava neobjašnjivu metamorfozu i odjednom se nađe na površini Marsa. Tamo ubrzo postaje zarobljenik Zelenih Marsovaca, rase divova dvostruko većih od njega, no njegova muskulatura prilagođena Zemljinoj atmosferi i tlaku, omogućava mu ravnopravnu borbu s orijašima. No, na Marsu ne živi samo zelena rasa, nego i populacija crvenih ljudi, koji po izgledu i stasu potpuno odgovaraju stanovnicima Zemlje. Ugledavši princezu, Dejah Thoris, Carter se zaljubi u nju i proživljavajući bezbrojne avanture kroz koje Burroughs daje niz opisa marsovskog krajobraza, stanovnika i njihovih običaja, na kraju uspije postati njezinim suprugom.
Tvorba marsovskog šaha
To bi bio veoma skraćeni sadržaj prve knjige o avanturama Johna Cartera na Marsu, odnosno Barsoomu, kojoj je slijedilo još deset, u kojima se uz Cartera i Dejah Thoris pojavljuju još mnogi likovi različitih marsijanskih rasa i naroda.
U “Bogovima Marsa”, John Carter, nakon što ga je ista nepoznata sila ponovno vratila na Zemlju, raskrinkava zablude marsovske religije i svete rase bijelih Marsovaca, a pojavljuju se i marsovski Crnci kojima vlada lažna boginja imenom Issus. U nastavku zapleta, tragajući za Dejah Toris u romanu “Vojskovođa Marsa”, Carter otkriva zaboravljenu rasu žutih Marsovaca koji žive na sjevernom polu planete i na kraju stječe titulu vojskovođe i velike počasti u najvećem gradu Barsooma, Heliumu gdje vlada “jeddak” Tardos Mors, koji je ujedno djed Dejah Toris.
S vremenom Carter i Dejah Toris dobiju sina koji se, poput svih stanovnika Barsooma, izleže iz jaja nakon višegodišnje inkubacije i dobije ime Carthoris. Njegove avanture opisuju se u romanu “Thuvia, djeva s Marsa”. Tome djelu slijedili su “Marsijanski šahisti” u kojem se opisuju pustolovine drugog djeteta Cartera i Dejah, prelijepe princeze Tare u neistraženim djelovima planeta. No, u ovome romanu je Burroughs uspio kreirati i čitavu igru – Jetan, Marsijanski šah koji je uskoro stekao pristaše i počeo se igrati na regularnoj osnovi. Prvi su ga otkrili zatvorenici u kanadskom zatvoru i o tome pisali samom autoru koji im je tad poslao do kraja razrađena pravila, ubuduć redovito priložena naknadnim izdanjima ove knjige. Jetan se igra s dvadeset figura na ploči od stotinu polja, no nije puka kopija šaha, nego igra s vlastitim pravilima, zahtjevima i ljepotom.
Muke s produkcijom
U “Mozgu Marsa” na Barsoomu se pomoću iste atipične astralne projekcije koja je na njegovu površinu donijela Johna Cartera, pojavljuje još jedan Zemljanin, također vojnik, Ulysses Paxton, povučen ratničkom bogu-planetu u času smrtnog ranjavanja u Prvom svjetskom ratu. Paxton postaje pomoćnikom najvećeg marsovskog znanstvenika koji je pronašao način za transplantaciju mozga i potom biva upleten u brojne avanture kad poželi spasiti lijepu marsovsku djevojku od njene sudbine u kirurškim malverzacijama svog novog poslodavca. Zahvaljujući izumu posebnog radio-vala kojeg je učinio Burroughsov mladi prijatelj Jason Gridley i sam junak u pripovjestima o Pelucidaru, Paxton je na Zemlju poslao pripovijest o “Borcima s Marsa” kako se zove idući roman o Barsoomu.
“Mačevi Marsa” roman je u kojem se u središte pozornosti ponovno vraća John Carter koji se u njemu obračunava s moćnim tajnim sindikatom plaćenih ubojica, glavnom kriminalnom aktivnosti na Barsoomu, gdje je krađa skoro pa nepoznata. Carter se pojavljuje i u idućem romanu “Marsijanski umjetni ljudi”, premda nije glavni lik. Ta mu čast pripada ponovno u djelu “Llana od Gathola” gdje spašava svoju unuku, Llanu od najezde plaćenika poremećenog tiranina sa sjevera. Dva posljednja djela posvećena su u potpunosti Johnu Carteru, a riječ je o dvjema pripovijetkama: “John Carter i marsijanski div” i “Ljudi-kosturi s Jupitera”, koje su kao knjiga “John Carter od Marsa” izišle posthumno.
Lik Johna Cartera, Dejah Thoris, Tarsa Tarkasa i mnogih drugih trebali su se već odavno pojaviti na filmskom platnu. Nakon što je filmski Tarzan polučio nevjerojatne uspjehe, producenti su početkom tridesetih godina prošlog stoljeća dogovorili s Burroughsom izradbu animiranog cjelovečernjeg filma na temu Barsooma. Posao je potrajao nekoliko godina i studio MGM je 1936. pustio probnu seriju isječaka u prikazivanje. Međutim, iako se očekivao veliki uspjeh, pokazalo se da je prijam kod publike izuzetno loš, tako da je čitav projekt obustavljen. Režiser Bob Clampett je poslije kazao kako je greška bila u tome što se film pokazivao djeci na subotnjim matinejama, a bio je zapravo namijenjen odrasloj publici, što je uostalom pokazao uspjeh prvog Flasha Gordona, iste godine. Da je projekt bio dovršen, bio bi to prvi američki cjelovečernji animirani film, a ovako je ta titula pripala “Snjeguljici i sedam patuljaka”.
Čekalo se efekte
Ideja o Johnu Carteru na filmskom platnu nastavila je živjeti i dalje te su se u produkciji Walta Disneya time pozbavili ponovno pedesetih, a zatim i osamdesetih godina kad su producenti Mario Kassar i Andrew G. Vajna htjeli serijom o Barsoomu konkurirati hitovima “Ratovi zvijezda” i “Konan barbarin”. Već je bilo odlučeno da će Johna Cartera glumiti Tom Cruise, kad je režiser John McTiernan ustvrdio da tadašnje mogućnosti specijalnih filmskih efekata ne dostaju za kvalitetno uprizorenje Burroughsovih pripovijesti te je projekt ponovno napušten. Izazov su pak tad prihvatili producenti Paramount Picturesa koji su s projektom započeli 2004. s ciljanim početkom snimanja iduće godine u Australskoj pustinji. No i taj je projekt napušten, djelomice zbog troškova i odustajanja nekih ključnih osoba u postupku procesa proizvodnje. I tako su se na konačnu realizaciju ipak odlučili u kući Walt Disney Pictures.
2007. otkupljena su autorska prava, a dogodine otpočelo pisanje scenarija za tri filma, budući da u WDP namjeravaju ekranizirati prva tri romana serije o Barsoomu. Snimanje je počelo 2010., a eksterijeri su snimani u pustinjama američke savezne države Utah. Johna Cartera glumi Taylor Kitsch, Dejah Thoris Lynn Collins, zelenog jeddaka Tarsa Tarkasa Willem Dafoe, njegovu kći Solu Samantha Morton, a režiser je Andrew Stanton. Zanimljivo je napomenuti da ovo ipak nije prva ekranizacija romana o Barsoomu jer je 2009. snimljen film B-produkcije “Marsijanska princeza” u kojem ulogu Dejah Thoris tumači nekadašnja maloljetna porno diva Tracy Lords.
Pojavom Johna Cartera na filmskom platnu izići će na vidjelo i mnoga Burroughsova rješenja koja su u svijetu SF-a bila uistinu pionirska, a poznavateljima je nemoguće ne otkriti utjecaj Burroughsovih romana u filmovima kao što su “Potpuni opoziv” ili “Duhovi Marsa”. Koliko će ekranizacija WDP-a biti uspješna i koliko su scenaristi, koje uz Stantona čine Mark Andrews i Michael Chabon, odoljeli napasti promjene izvornoga sadržaja, saznat ćemo uskoro. Univerzalni pozdrav stanovnika Barsooma, “Kaor!” tek što nije počeo odjekivati u kino dvoranama širom svijeta.