Eliti blizu koliko i daleko

Zadar je imao dobrih, čak i odličnih utakmica tijekom sezone, imat će ih možda i još, ali bez kontinuiteta uzimanja bodova i na gostovanjima ne može se računati na nešto ozbiljnije
Iako su do kraja sezone ostala još četiri kola, rukometaši Zadar Gortana ne mogu znatnije promijeniti svoju poziciju u Prvoj Dukat ligi. Drugoplasirana Crikvenica ima četiri boda više od Zadra, a budući da su “kirci” bolji u međusobnim dvobojima momčad iz Mocira u četiri bi utakmice morala nadoknaditi pet bodova zaostatka. U rukometu takvo što sigurno nije nemoguće, no ono što je Zadar pokazao u proljetnoj polusezoni ne ostavlja puno nade da bi se moglo ozbiljnije napasti drugo mjesto i na taj način pokušati kroz kvalifikacije doći do Premijer lige.
Zadar je imao dobrih, čak i odličnih utakmica tijekom sezone, imat će ih možda i još, ali bez kontinuiteta uzimanja bodova i na gostovanjima ne može se računati na nešto ozbiljnije. Nekako se najgorim čini to što je Zadar ponekad izgledao jako blizu drugog mjesta, no barem jednako toliko momčad Roka Paleke je danas daleko od prvoligaškog ranga. Jasno, nije stvar samo igrača i trenera, nego i klupske logistike. Bez kohezije (i kvalitete) u svim tim strukturama nerealno je nadati se prvoligaškoj budućnosti.
Nejasna vizija
Ostao je Zadranima još i Kup u kojem su kao jedina momčad koja nije iz Premijer lige izborili ulazak u četvrtfinale. Protiv Zadra je Perutnina PIPO IPC, proteklih godina momčad koja se borila za najbližu poziciju iza Zagreba. No, Čakovčani su ove sezone daleko od tih rezultata trenutačno osmi i budući da se igra jedna utakmica i to u Mocirama Zadar sigurnije nije bez šansi. Ipak, Kup je više revijalno natjecanje i sigurno je da bi Zadrani mijenjali ako treba i ulazak u finale Kupa za drugo mjesto u Dukat ligi.
Zbog svega navedenog prerano je za povlačenje crte za sezonu koja još traje, ali činjenica da je Zadar četvrtu sezonu zaredom od ispadanja u Drugu ligu gotovo sigurno ostao bez plasmana u viši rang trebala bi nekoga zabrinuti. Iako nismo sigurni da će nekome narasti poneka sijeda vlas zbog toga što je Zadar još jednom ostao u prvobeligaškom (a zapravo drugoligaškom) prosjeku. Zadovoljiti se s ovom ligom, koja i nije toliko kvalitetna koliko se to očekivalo, značilo bi dugoročno potpisati zadarsku rukometnu prosječnost, daleko od pozornice najboljih, daleko od čak 16 klubova koliko ih igra Premijer ligu. U Mocirama su sve bliže tome jer klub i dalje nema jasnu viziju na koji način doći do najvišeg ranga. Svaka sezona započinje se porukom “igrat ćemo, pa što bude”, a tako se nikad neće doći do cilja. Ako je cilj uopće ulazak u Premijer ligu. Nama se čini da bi trebao biti.
Sjećamo se da je na konferenciji za novinare na početku sezone 2003./04. jasno rečeno da momčad ide na prvo mjesto u Drugoj ligi te je cilj kroz kvalifikacije ući u Prvu ligu. To se i dogodilo. Mogao je Zadar tada i ne uspjeti, ali makar smo znali u kojem se smjeru ide.
Nema sredine
Ova sezona, završio nju Zadar na trećem ili devetom mjestu, više i nije toliko bitno, pokazala je da se može naprijed. Nakon dugo vremena Zadar je dobio nekoliko mlađih igrača (Cota, Vučetić, Merhar, Miletić) koji pokazuju određenu perspektivu, potvrdio se Mijolović, a i oni iskusniji imali su uglavnom solidnu sezonu.
Što će biti sljedeće sezone? Teško da će se to znati sljedećih tjedana pa i mjeseci, ali za Zadar i nema puno izbora, ili će ozbiljnije prionuti poslu i konačno javno reći da Prva B liga nije dugoročna perspektiva za klub te učiniti određene napore da se ovakvo stanje promijeni, ili će klub i dalje životariti u uglavnom amaterskoj ligi koja je kvalitetom ipak daleko od Premijer lige. Sredine nema.

 SLABIJI NEGO LANI

Je li Zadar bio jači lani, kada je igrao u Drugoj ligi, ili ove sezone kada je u višem rangu? Činjenice će reći da se od igrača koji su došli tijekom ljeta Anđelo Žeravica ustalio u najjačoj sedmorici, dok je Damir Samaržija imao znatnu minutažu, no ne može se reći da je bio nezamjenjiv. Na polusezoni je došao Siniša Meštrić, nominalno kao prvi vratar i on se može ubaciti u rubriku pojačanja. Frane Đikić i Marin Turić već su napustili Zadar, a to bi trebao biti znak da niti su oni bili zadovoljni sa Zadrom niti se Zadar potrudio zadržati ih. Poduža je zato lista onih koji su otišli prošlo ljeto. Domagoj Surać preslio je u Split, Šime Humbolt u Mittelsachsen, Tomislav Škulić, Tomislav Zelić, Luka Plazina, Josip Šegarić, Mate Valčić postali su novi igrači Arbanasa, dok je perspektivni vratar Mate Marača upisao studij u Zagreb, poput Ivana Mijolovića, ali odlazak u Zagreb za njega je značio i oproštaj od zadarskog rukometa. Kad se sve stavi na papir, dojam je autora teksta da Zadar nije jači nego lani, naprotiv, možda je za nijansu i lošiji.

 ZADAR OD 2001.

2001./’02. Prvaci Druge lige, ispali u kvalifikacijama za Prvu ligu.
2002./’02. U Drugoj ligi osvojili drugo mjesto (bod manje od prve Cetinke).
2003./’04. Prvaci Druge lige (21 pobjeda, 1 poraz); kroz kvalifikacije ušli u Prvu ligu (eliminirali Umag, Bjelovar i Prelog); četvrtfinale Kupa (poraz od Zameta na sedmerce).
2004./’05. Pretposljednji (15.) u Prvoj ligi; ispali u kvalifikacijama za Prvu ligu od Solina i Poreča.
2005./’06. U Drugoj ligi osvojili 10. mjesto tek nakon što je Krilnik kažnjen oduzimanjem šest bodova. Da se nije dogodio Krilnik, Zadar bi možda završio i u Trećoj ligi.
2006./’07. U Drugoj ligi osvojili 2. mjesto s 34 boda, sedam manje od prvaka Trogira.
2007./08. Prvaci Druge lige s 20 pobjeda i dva poraza, u kvalifikacijama ispali od Umaga i Bjelovara, izborili ulazak u Prvu B ligu.
2008./09. Trenutačno: U Prvoj B ligi 6. mjesto, plasman u četvrfinale Kupa.

 MOCIRE JEDINA RUKOMETNA DVORANA

Tijekom odigravanja utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva u Zadru nekolicina rukometnih djelatnika u Zadru spominjala je mogućnost postavljanja tzv. rukometne podloge u dvoranu Mocire. Takva podloga već postoji u Zadru, još od kvalifikacija za Olimpijske igre u Pekingu, ali prekrivena prašinom ničemu i nikomu ne služi. Pitanje je, mođutim, postoji li politička i svaka druga volja za takav korak. Činjenica jest da su Mocire jedina dvorana u Zadru (ne računajući Krešin dom) u kojoj se mogu igrati službene rukometne utakmice. S ovakvim stutusom rukometa u toj dvorani teško će biti pomaknuti stvari naprijed.