Sad ni Cibalia nije daleko

Najgore što se Zadru sada može dogoditi jest opuštanje. Jer pozicije na ljestvici gledaju se na kraju sezone, a tada neće biti važno koji ste bili nakon 11. ili 24. kola, već na kojem ste mjestu nakon 33. kola

Unatoč pobjedi  pa i laganoj euforiji nakon 3:1  pobjede nad Rijekom, trener  Dalibor Zebić, nakon utakmice govorio je o igri svoje  momčadi “koja nije bila na  nekoj razini”. Sačuvao je tako  Zebić svoj način komentiranja  utakmica u kojem će, rezultatu unatoč, ponuditi objektivan komentar viđenog na terenu. Dakle, Zadar je i u pobjedi protiv Rijeke imao slabi(jih) pojedinaca u svojim redovima, Zadar je vrlo loše  ušao u utakmicu, Zadar je  skoro sve što je ozbiljnije pucao prema Radmanu i Manceu pogodio, ali Zadar je u  nedjelju – pobijedio. Osim toga tri postignuta gola nikako  se ne mogu dogoditi momčadi  koja odigra loše. Jednostavno,  Zadar je Rijeku zaustavio  onako kako su Zebićeve  igrače ove sezone često pobjeđivali protivnici. Puno puta  je Zebić znao ponoviti da mu  se momčad raspala nakon primljenog gola, čak i nakon što  protivnik, kao nedavno na  Kantridi, nije realizirao jedanaesterac. U nedjelju taj se  scenarij ponovio, ovaj put u  korist Zadra. Čini se da je i  sreća konačno malo vratila  dug Zadranima, priznao je to,  uostalom i Zebić. Rijeka je  ostala zatečena događanjima  na terenu između 14. i 32.  minute, a Zadar je to mudro  znao iskoristiti. Kada su momci s Kantride shvatili što se  događa, već je bilo prekasno.  3:0 nije u nogometnu nemoguće, ali ni jednostavno dostići.
Zadar koji obećava
Tri boda protiv Rijeke  širom su otvorila zadarske vidike koji sada mogu uhvatiti i  Cibaliju, jer četiri boda viška  Vinkovčana nisu garancija da  na Bosutu mogu mirno spavati. Ipak, Zadar i dalje mora  razmišljati samo o jednom,  kako na kraju sezone ne biti  posljednji.
– Osvojimo li jedanaesto  mjesto to će biti uspjeh – govorio je Zebić u najavi proljetne polusezone. Pitanje je  bi li Zebić i danas, kada je  Zadar imao bodova koliko i  deseti Inter, ponovio ovu tvrdnju. Još uvijek vjerujemo da  bi, nastavi li Zadar s dobrom  serijom, možda i Zebić malo  podignuo letvicu. Najgore što  se Zadru sada može dogoditi  jest opuštanje. Jer pozicije na  ljestvice gledaju se na kraju  sezone, a tada neće biti važno  koji ste bili nakon 11. ili 24.  kola, već na kojem ste mjestu  nakon 33. kola.
Proljetni Zadar obećava,  kako i ne bi kada je u šest kola  osvojio deset bodova, dok je  za osvojenih 13 bodova jesenas bilo potrebno čak 18  utakmica, momčad počinje  sličiti onoj iz prve polovice  prošle sezone kada se lakoćom obračunavao s konkurentima. Za potvrdu da je  Zadar stvarno na tom putu,  nedostaje još pobjeda u gostima, iako je velika stvar što  je Zadar proigrao i na domaćim utakmicama. Kako je  krenuo u sezonu (Dinamo 2:3,  Croatia 1:2, Rijeka 0:3) ovo  što Zadrani prikazuju na svom  terenu pravo je osvježenje.  Ipak, za biti prvoligaš nemoguće je bodove skupljati samo  kod kuće, a u gostima biti  uvijek zadovoljan bodom. Zadar jedini nikoga u ligi nije  pobijedio na strani i tek kada  to ostvari, uz nastavak dobrih  igara na Stanovima, Zebić  može biti bezbrižniji.     
Može i na galamu
I još nešto. Opet ćemo se  vratiti na Zebića koji se ne  tako davno žalio da mu  momčad dugo nije pobijedila  utakmicu na “horuk”, odnosno  na euforiju, stihiju ili galamu,  kako hoćete. Zadar je tako  godinama na Stanovima osvajao bodove, a nakon Rijeke  zadarski trener može i po tom  pitanju biti mirniji. Njegova  momčad pobijedila je baš tako, na dvadesetominutni nalet, tako snažan nalet da je  protivnik ostao na “konopcima”. Vrhunski potez Marina  Ljubičića potaknuo je lavinu  koja je pomela nespremne Riječane i gurnuo u ruke fenjer  Croatiji. Da ga Sesvećani ne bi  vratili Zadru u ruku, nešto je  trebao naučiti i iz dvoboja s  Rijekom, recimo to da će se u  nekim budućim utakmicama  morati aktivnije igrati preko  bočnih strana. Neće uvijek sve  proći kroz sredinu.