Četiri “V” na Veliki petak

Neka mjesta ne mogu nestati. Vječnost je oluja koja ih pokriva. Možemo tek misliti da znamo kad su nastala, bolje reći, kad smo ih mi uspjeli primijetiti. Tako je jedan rimski inženjer odabrao Vranu i iz nje u Jader-Zadar doveo vodu koja je i tada značila Život. Primijetio je. Slijedili su ga mnogi; čuvari hrvatske krune u vranskome samostanu, vitezovi Templari, vitezovi Hospitalci, braća Vranjani,…Od onog što je ostalo od tih vremena podiže dijete ovog kraja kapudan paša Jusuf Mašković svoju zadužbinu, Han u kojeg nikad ne će kročiti, zadavljen u dvorskoj spletki u dalekom Carigradu.
Bijele se zidine Maškovića hana. Kamen do kamena. Na kojem je od njih počivala kruna što je Gebizon donese kralju Dmitru Zvonimiru? I gleda nas, nas taj “zgaženi hrvatski puk” Šenoinog Matije Gupca, kao odjek pjesme o stoljećima nepravde, koja ni danas nije utihnula.
I na tom je kamenju osvanula poruka. Zid i slave i plača, uspjeha i očaja, podloga je na kojoj je izložen “Križni put” Branimira Čilića, da u Velikome tjednu, a na Veliki petak posebice, svjedoči za nadu i svjetlo. Postaje se nižu u ponovljenom motivu, jer izgleda da ponavljanju nema kraja, kao ni putu Kalvarije. Okruženi kerubinima isprepleteni grb uskrsle Hrvatske i križ, na posljednjoj postaji, konačno, pomireni s čitavim svijetom u oceanu duha.
U središtu, na stablu visi, kao Wotan na Ygdrasilu, lik generala Ante Gotovine, paradigma današnjice. Iznad samo Sunce, Sol Invictus čija će vojska jednog dana pobijediti snage tame, puštene iz Ponora.
– Vukovar, Vrgada, Vrana, a sutra Vatikan, kaže Čilić. Četiri “V”, za pobjedu, podsjećajući na putovanje slike. Ono koje je prošla i ono koje je još pred njom. Put Križa, staza Gospoda, koja poziva ljude u danima kad proslavljaju njegovu pobjedu nad smrću.
Ovoj jedinstvenoj izložbi pod otvorenim nebom bio bi neprimjeren svaki daljnji komentar.