Maros: Već sam kažnjen jer mi je kuća srušena!

Iako je tužiteljstvo tražilo veću kaznu, uzeta je u obzir njegova dosadašnja neosuđivanost i teško zdravstveno stanje te mu izrečena kazna u trajanju od četiri mjeseca zatvora uvjetno na dvije godine

Prijavljen sam na adresi Straža 39, ali ja sam zapravo čovjek bez adrese. Živim u kamp kućici bez struje iako sam platio dva priključka, a moja kuća je na deponiju u Kožinu – rekao je jučer u svoju obranu Niko Maros (62) iz Vira kojemu se na Općinskom sudu u Zadru sudilo zbog ometanja službene osobe u obavljanju dužnosti prijetnjom da će izravno uporabiti silu.
Podsjetimo, riječ je o slučaju od prije tri godine kada je u velikoj akciji Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva srušena Marosova bespravno izgrađena kuća u Viru, a kada je on, u pokušaju spriječavanja rušenja, prijetio kako će se bocom plina ubiti.
Izjašnjavajući se na navode optužnice, Maros je na jučerašnjoj raspravi pred sutkinjom Zlatom Smojver – Kanjer istaknuo kako se osjeća krivim, no naglasio je kako je sve to učinio u afektu.
– Mislim da nisam nikoga ugrozio jer nisam bio na javnom mjestu već u svojoj kući. Branio sam svoj dom. Trideset godina sam radio u inozemstvu i sve što sam tijekom tih godina uz teška odricanja stekao uložio sam u tu kuću – ispričao je Maros dodajući kako je tog 20. lipnja prije tri godine bio u teškom psihičkom stanju i u jednoj iznimno teškoj situaciji za njega te da je stoga prijetio samoubojstvom. Dodao je kako se u večernjim satima predao policiji nakon razgovora s tadašnjim načelnikom Druge policijske postaje, Antunom Novoselovićem, jer je bilo naznaka kako mu neće rušiti kuću.
A, na okolnosti i događaje od 19. i 20. lipnja 2006. na jučerašnjoj raspravi u svojstvu svjedoka očitovao se i Željko Pilipović, zamjenik načelnika zadarskog Odjela krima policije. On je u svom iskazu naveo kako Maros tog dana nije prijetio policiji već da im je rekao; “Gospodo, molim Vas da ne prilazite”. Prema njegovim riječima, Maros je tada bio jako uzrujan, pa su ga policajci pokušavali smiriti govoreći mu kako će na takav način naškoditi i sebi i drugima, odnosno policajcima i predstavnicima medija koji su se tog dana okupili pred njegovom kućom. Maros im je odgovorio kako mu nije namjera ugroziti druge već samo sebe, da nema kud ako mu sruše tu kuću jer nema drugu. Pilipović je ispričao kako je policija radi sigurnosti tijekom cijele noći nadzirala Marosa, pa sve do sutradan navečer kad je oko 20 sati u njegovu kuću ušao Antun Novoselović i u razgovoru ga uspio uvjeriti da odustane od samoubilačkih namjera. Maros je nakon toga zatvorio plinske boce i izišao vani gdje mu je odmah pružena liječnička pomoć s obzirom na to da je srčani bolesnik i ima ugrađene četiri prijemosnice.
Za počinjeno kazneno djelo tužiteljstvo je tražilo da se Marosa kazni zatvorskom kaznom u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od tri godine s čim se on nije složio. U svojoj obrani koju je iznosio sam, istaknuo je kako smatra da je već dovoljno kažnjen, a osim toga da ne zna bi li preživio zatvor.
Sutkinja Smojver – Kanjer uzela je u obzir njegovu primjedbu, dosadašnju neosuđivanost te njegovo zdravstveno stanje te mu je izrekla kaznu u trajanju od četiri mjeseca zatvora uvjetno na dvije godine.