U nedjelju Sv. Mihovil širom otvara svoja vrata

S obzirom na opseg radova, obnova je relativno brzo i završena zahvaljujući donatorima koji su bili velikodušni prema crkvi, ističe gvardijan fra Miroslav Barun

U nedjelju 8. svibnja u 10 sati u crkvi Sv. Mihovila u Zadru započinje slavlje  u povodu završetka obnove  samostanske crkve Sv. Mihovila, koja se još zove “ispovjedaonica grada”. Misno slavlje i blagoslov s početkom u  10 sati u nedjelju 8. svibnja u  crkvi Sv. Mihovila predvodi o.  Ivan Paponja, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu  na Ksaveru, kao opunomoćenik zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića.  Sveta misa bit će u znaku  zahvale Bogu za uspješnu obnovu crkve i samostana Sv.  Mihovila, arkanđela. Uz obnovljenu crkvu i samostan blagoslovit će se i novi crkveni  namještaj, oltar, ambon, klupe i drugo. Redovnici i brojni  Zadrani te vjernici iz cijele  nadbiskupije, koji posjećuju  crkvu Sv. Mihovila u molitvi i  slavljenju euharistije te pristupaju sakramentu svete ispovijedi, žele zahvaliti Bogu  na njegovoj Providnosti, koja  je potaknula mnoge dobročinitelje i donatore da velikodušno i nesebično daruju  pomoć za obnovu crkve.
 Nakon misnog slavlja, od  otprilike oko 11.15 pa do  13.30 sati, vjernici i svi zainteresirani moći će posjetiti  samostanski muzej, mozaik u  hodniku u prizemlju iz ranog  kršćanskog doba, samostansku kapelicu i dio obnovljenog samostana na prvom katu, najstarije orgulje u Zadarskoj nadbiskupiji na koru  crkve i u obnovi otkrivenu  veliku rozetu također na koru  crkve te obnovljena samostanska dvorišta. Samostanska  zajednica će pripremiti za sve  i mali znak pažnje.
  O tome što je sve učinjeno  tijekom obnove crkve i samostana Sv. Mihovila u Zadru, o značenju ovog mjesta  molitve, klanjanja, susreta s  Kristom, slavljenja euharistije  i pomirenja s Bogom po sakramentu svete ispovijedi, za  naš list govori fra Miroslav  Barun, gvardijan, koji ovu  službu obnaša od rujna 2009.  godine.
Konačno završena  obnova
 Glavni donator obnove je  nadbiskupija Freiburg iz Njemačke, a radove su financirali  brojni vjernici te darovatelji iz  Zadra, Hrvatske i inozemstva.  Konzervatorske radove uime  Konzervatorskog odjela Zadar nadzirao je arhitekt Nenad Rimanić. Građevinske radove samostana i crkve izvela  je tvrtka Zoran Šoša, koju  vodi Božo Šoša. Projektant za  rasvjetu i razglas je ing. Marko Rakvin, a izvođač tvrtka  Ele Bepi čiji je vlasnik Josip  Perović. Ova tvrtka je, dakle,  izvodila električne radove,  razglas i ozvučenje. Za sve  kamene radove koji su obuhvaćali škropionicu, čišćenje i  uređivanje zaslužan je Kamenoklesarski obrt klesarstvo –  VADO, čiji je vlasnik ing.  Mihovil Domijan. Ličilačke  radove izvela je tvrtka Drago  Bugarija, klupe je izradila stolarska radionica Bota d.o.o. iz  Kukljice. Središnji luster za  crkvu Sv. Mihovila izradila je  tvrtka koja se bavi rasvjetom  iz Zaboka. Pločice u jednom  dijelu samostana postavila je  tvrtka Šoša. Radove u prizemlju istočnog dijela samostana izvela je tvrtka Lasić –  graditelj d.o.o., Zadar, koju  vodi Leonardo Lasić. Ovi radovi odvijali su se kroz dva  tjedna, saznajemo u razgovoru.
– Obnova crkve Sv. Mihovila je uspješno završena. S  obzirom na opseg radova, obnova je relativno brzo i završena zahvaljujući donatorima koji su bili velikodušni  prema crkvi Sv. Mihovila i  našoj samostanskoj zajednici,  a zahvaljujući i izvođačima  radova kako građevinskih tako i stručnih. Svi su zapravo  stručni, pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Zadru.  Tempo radova je bio dobar jer  su i sredstva bila osigurana, pa  smo onda mogli odrediti i  obim posla, a i vremenski  okvir što smo svi do kraja  ispoštivali. Tako da je dva  dana prije Uskrsa nabavljen  novi kameni oltar i  novi ambon i može se reći da je time  konačno završena obnova crkve Sv. Mihovila, koja je započeta na blagdan Sv. Franje,  4. listopada prošle godine.
“Bože spasi Hrvatsku i  čuvaj je.”
 Budući da je ovo spomenik  nulte kategorije, crkva je iz  12. stoljeća, sve je pod zaštitom i pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Zadru.  Mi smo zapravo time zadovoljni i sretni. Predstavnik  konzervatora arhitekt – konzervator Nenad Rimanić je  svaki dan bio prisutan u crkvi  Sv. Mihovila za vrijeme izvođenja radova i o svemu smo  razgovarali i dogovarali sljedeće zahvate. Crkva Sv.  Mihovila je živa Crkva i u tom  smislu smo onda uvijek znali  naći pravo rješenje u obnovi,  kazao je fra Miroslav Barun.  Gvardijan je zatim predstavio  izvođene radove i zahvate na  crkvi i Samostanu Sv. Mihovila.
– Crkva je temeljito obnovljena. Bio je veliki problem vlage, zadnji put je cjelovito  obnovljena 1954. godine. Našli smo u jednoj niši  od tadašnjeg gvardijana rukopis, papir koji je dobro  sačuvan, gdje je on to ostavio  zazidano, misleći da će netko  kad-tad to otkriti, pa je rekao:  “Bože spasi Hrvatsku i čuvaj  je.” Papir ćemo staviti u naš  arhiv. Tu nišu koju smo pronašli, prema preporuci konzervatora, ostavit ćemo onako  kako je nekada bila.
 Išli smo u temeljitu obnovu.  To znači: obiti staru žbuku sve  do kamena. To je kompletno  obijeno u cijeloj crkvi, kapelici i na koru. U prezbiteriju  nije sve obijeno, obijajući desnu stranu u pravcu oltara,  konzervatori su prepoznali  neke freske. One su teško  prepoznatljive, ali stručnjaci  kažu da se to još uvijek može  restaurirati i onda smo prestali s obijanjem žbuke u ostalom dijelu svetišta. Freske  smo zaštitili i čeka se jedan  bolji trenutak, jer to treba  obaviti Restauratorski zavod  Hrvatske i na račun Ministarstva kulture. Obećano je da  će se uputiti molba u nadi da  će nadležno ministarstvo odobriti neka sredstva.
Zanimljivo je spomenuti da  su freske bile u cijelom svetištu, neke su već otkrivene  kod obnove 1954. godine i  one su vidljive. U tom stilu ili  u nekoj drugoj tehnici, što  ćemo vidjeti, nadamo se da će  biti restaurirane i druge freske. Osim tih fresaka koje su  nađene prilikom obnove u  svetištu, odnosno prezbiteriju, nađene su još i freske  između pokrajnjih vrata i kora. Na njima su čak neki likovi  prepoznatljiviji, nego u samom prezbiteriju, a nalaze se  i s desne strane između kora i  luka u ulaznu kapelicu. Sve su  one stručno zaštićene. Preko  toga je došla nova žbuka. I  kad dođe vrijeme to će biti  jednostavno otkloniti, odnosno tu zaštitu maknuti i onda  su na redu restauratorski radovi, rekao je naš sugovornik  dodajući kako se pretpostavlja da freske potječu iz početka 15. stoljeća.
Križni put za Veliku  Gospu
– Ovo svetište u sadašnjem  gotičkom obliku je sagrađeno  krajem 14. stoljeća. Budući je  isti donator tadašnji župnik  Mihovil koji je, prema poznatim dokumentima, oporučno ostavio molbu da se i  dalje ide u obnovu svetišta,  pretpostavlja se da je već  početkom 15. stoljeća oslikano svetište. Stručnjaci kažu  da bi i freske u lađi crkve  mogle biti iz istog vremena,  govori fra Miroslav.
– Na koru na pročelju crkve  Sv. Mihovila je bila velika  rozeta. Ona je tijekom povijesti oštećena. Rozeta je kod  jedne temeljitije obnove bila  zazidana, a ostavljena je samo  onoliko koliko je i danas staklo. Kod ove obnove je otkriven cijeli njezin obim i onda smo s unutarnje strane  ostavili to kao vidljive tragove, čak i dio rebara rozete,  koji su se spajali s centralnim  krugom. Pronađeni su i oni su  ugrađivani u materijal kojim  se zazidavala rozeta, pripovijeda fra Miroslav Barun istaknuvši nadalje značenje muzeja koji se nalazi u sklopu  Samostana Sv. Mihovila.
– Odlučili smo u nedjelju 8.  svibnja kad završi sveta misa i  blagoslov crkve Sv. Mihovila,  otvoriti sva vrata našeg samostana i muzej, prizemlje u  kojem se također ima nečeg  lijepog za vidjeti, kao i prvi  kat. Završili smo i obnovu  kućne kapelice, koja će se  moći vidjeti. Bit će moguće  pogledati dva obnovljena dvorišta. Treće dvorište zasad nije  obnovljeno. Tako da ćemo taj  dan širom otvoriti vrata svim  zainteresiranim posjetiteljima.
 Obnovljeno je prizemlje  drugog dijela samostana gdje  je još prije dvadesetak godina  u obnovi pronađen podni mozaik iz ranog kršćanskog doba. I to će biti moguće vidjeti,  napomenuo je gvardijan Samostana Sv. Mihovila.
– Cjelokupna obnova crkve  Sv. Mihovila i spomenutog  dijela u prizemlju je trajala  relativno kratko. Počela je na  blagdan Sv. Franje Asiškog  prošle godine i nakon osam  tjedana crkva je bila već u  funkciji. Ostali radovi su se  izvodili prema tome kako se  uspijevalo doći do donacija.  Tako smo nabavili nove klupe,  novi oltar i ambon.
 Svi radovi izvedeni na crkvi  financirani su darovima, najvećim dijelom iz nadbiskupije  Freiburg, iz Njemačke, iz jednog redovničkog fonda, gdje  je četvorica naših svećenika  puno godina djelovalo brinući  se za Hrvate. Ja sam tamo bio  36 godina. Svećenici iz Njemačke su izrazili želju da bi  nam financijski pomogli. I od  njih smo dobili znatna sredstva za obnovu crkve Sv.  Mihovila. S tim sredstvima  financirali smo najveći dio  građevinskih radova te rasvjetu i razglas. Mnogi ljudi su  videći da se izvode radovi na  crkvi, unutar sebe osjetili poticaj da pomognu. Ljudi su  nam se javljali želeći velikodušno doprinijeti obnovi.  Tako nam je darovan luster,  nove klupe i križni put koji je  u izradi. Križni put će izraditi  akademski slikar prof. Mate  Ljubičić. Pogledali smo više  njegovih radova i prepoznali u  njemu iskusnog umjetnika, a  ujedno i vjernika, koji će čini  nam se dobro spojiti i umjetničku originalnost koja je  potrebna, ali i vizualni element, to jest likove koji će  pobuđivati pobožnost. Ako bi  sve išlo prema planu, onda bi  križni put već za blagdan Velike Gospe mogli imati u crkvi.
U samostanu šest  redovnika i tri časne  sestre
 I Zadarska nadbiskupija  sudjelovala je u obnovi crkve  sa svojim darom te tako omogućila obnovu poda prezbiterija koji je bio ulegnut. Trebalo ga je učvrstiti i obnoviti. I  pojedini vjernici su dolazili k  nama pomažući prema svojim  mogućnostima. Dvadesetak  posto troškova koji nisu mogli  biti predviđeni u projektima  pokriveni su darovima vjernika koji su godinama u škrabicu za obnovu crkve i samostana ostavljali novac. Fratri su to čuvali i sada ta  sredstva upotrijebili. Tako da  je cijela obnova ove crkve  zapravo – dar, to jest dar Božje  providnosti. Samostan Sv.  Mihovila je obnovljen sredstvima naše Provincije franjevaca trećoredaca sa sjedištem u Zagrebu na Ksaveru,  naveo je fra Miroslav. Nadalje, dodaje da je sada u  samostanu Sv. Mihovila šest  redovnika, a u službi su i tri  časne sestre, Školske sestre  franjevke iz Splitske provincije.
– Obnova prostora u kojem  redovnici žive je završena  2008. godine, a trajala je negdje oko tri godine, od 2005. To  su bili vrlo zahtjevni radovi,  jer je samostan bio vrlo derutan. Uvjeti života nisu bili  više mogući. Onda se zajednica franjevaca trećoredaca  glagoljaša odlučila obnoviti  samostan, spomenuo je u razgovoru naš sugovornik.
 Fra Miroslav Barun je na  kraju razgovora istaknuo kako se i za vrijeme opsežnih  radova odvijala pastoralna  funkcija crkve Sv. Mihovila  kao ispovjedaonice grada Zadra, a može se reći, dobrim  dijelom i nadbiskupije.