Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Potraga za zarobljenom svjetlošću

Autor: Valentina Mlađen

05.05.2013. 22:00
Potraga za zarobljenom svjetlošću

Foto: Marin GOSPIĆ



Mihael Štebih, akademski kipar, davnih osamdesetih zaljubio se u staklo, a svoj umjetnički otisak od tad pa do danas ostavio je u domovini, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, Kanadi, Australiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Štebih je 1972. godine diplomirao kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Valerija Michiellija, a nakon što je eksperimentirao s različitim kiparskim materijalima osamdesetih godina 20. stoljeća počinje svoj rad oblikovati u kristalnom staklu.
Nakon što je izlagao diljem svijeta i po čitavoj domovini skulpture ovog velikog umjetnika stigle su i do zadarskog Muzeja antičkog stakla u kojem će ostati postavljene sve do sredine srpnja. “In vitrum: ledena misao oblikovana u vatri”, izložba Mihaela Štebiha u MAS-u će biti otvorena večeras u 19 sati u povodu Dana Muzeja antičkog stakla, a ovaj svjetski umjetnik samo za objektiv fotografa Zadarskog lista otvorio je vitirine i pokazao svoje umjetničke skulpture u punom sjaju. Prije izložbe donosimo vam kratak uvid u svijet umjetnika.
Kako nastaju vaše skulpture?
– Ono što je najvažnije kod ovih skulptura jest znati da su one napravljene od teškog, olovnog, kristalnog stakla i da su rađene mojom rukom. Skulpture su rađene u Tvornici kristala u Samoboru, a sam sam pripremao primjeren alat za rad s usijanim staklom. Počeo sam ih oblikovati od 1882. godine, a do praktički prošle godine sam završavao aplikacije stakla na kamen. Proces pripreme stakla, gdje se kemikalije moraju dobro posložiti i otopiti u specijalnim kotlovima, je kratak i odvija se tokom noći na visokim temperaturama od otprilike 1.100 stupnjeva. Radna temperatura stakla je oko 1.040 stupnjeva i na toj temperaturi, uz pomoć meštara koji mi pomažu pri izvlačenju stakla, počinjem ga oblikovati modelirkama veličine sablje od prokrom čelika. Usijana masa stakla relativno brzo se stvrdnjava, postupak oblikovanja traje oko 15 minuta, a može se produžiti dodavanjem nove količine stakla.
Princip oblikovanja je brz. Kako se usijano narančasto staklo stvrdnjava počinje se pokazivati boja i to je ta čarolija koja svakog autora ispunjava ushićenjem. Moramo biti pripravni na to kako ćemo dočekati plavu kobaltnu boju, narančastu, ili zelenu, jer boja sa sobom nosi i svoja raspoloženja i to je ono što u staklu ima posebnu snagu i ljepotu.
Gdje ste se zaljubili u staklo? Kako ste uopće naišli na ovu tehniku oblikovanja stakla “golim” rukama?
– Mi smo se kao djeca igrali pikulicama i tko je imao više šarenih u društvu je bio bogatiji. Prilično brzo čovjek osjeti da u tim staklenim kuglicama uz boju ima još nečega, ima i svijetla i onog taktilnog, one u rukama imaju savršenu formu. Strast za staklom razbuktala mi se u vrijeme kad sam mogao napraviti prvi veliki projekt i to natpis za novoizgrađenu robnu kuću u Čakovcu, Međimurku. S kolegom kiparom iz Čakovca krenuo sam u nabavku kobaltnih oksida i tako su nastali prvi komadi lijevani u čelične kalupe. Jasno da sam tu jako brzo osjetio da staklo nije materijal za ulijevanje u kalupe, ono ima jednu savršenu moć, živost, koju rijetko koji materijal ima. Brzo sam osjetio da se sa staklom može poigrati, osjetio sam taj poziv i od onda, dakle 1982. godine, traju moji razgovori sa staklom, zapravo ta vječna potraga za oblicima, novim formama, tom zarobljenom svjetlošću i bojom u tom materijalu.