Kad zvir u čoviku nadjača kripost

Treći komad Zadarskog kazališnog ljeta odigran u petak navečer u dvorištu Providurove palače bio je „Čovik, zvir i kripost” ili u izvorniku „L’uomo, la bestia e la virtu” Luigija Pirandella u izvedbi Gradskog kazališta mladih iz Splita. Redatelj predstave je Vanča Kljaković, scenografiju i kostimografiju izradila je Vida Tućan, a u predstavi glume Vladimir Davidović, Filip Radoš, Jasmina Žiljak, Jadran Parunov, Šimun Majstorović, Franko Strmotić, Vinko Mihanović, Jolanda Tudor, Nada Kovačević, Frane Sršen, Romano Antunović, Roko Sikavica i Slaven Lasić. Ovu izvrsnu predstavu u ništa manje izvrsnoj izvedbi glumaca Gradskog kazališta mladih iz Splita na Zadarskom je kulturnom ljetu pratilo tek nešto manje gledatelja nego prethodne dvije.
Čakavizirajući Pirandella, redatelj Vanča Kljaković, radnju smješta u Split i priču razvija u trenutku kada uvaženi profesor talijanskog jezika podari dijete ne odveć kreposnoj ženi kapetana duge plovidbe. Sva je intriga u tome kako prisiliti muža kapetana, koji već godinama nije dotaknuo svoju ženu, da se prihvati posla i prespava s njom bar jednu noć, kako bi se buduće dijete moglo pripisati njemu.
O problemu čakavizacije Pirandella redatelj Vanča Kljaković piše: „Za razliku od uspješnog iskustva s čakaviziranjem De Filippa, s Pirandellom je problem, naravno, kompleksniji. Ovdje dijalekt nije u službi čitkosti. Dijalekt omogućuje da se fina struktura komada, njegova intimnost i njegova sudbonosnost u svom procesu rastvore, da se lica, prizori i sukobi sagledaju u svojoj golotinji odnosno dvostrukosti i čak trostrukosti svoje prirode. Životnost i neokoštalost dijalekta nam je, u jednu riječ, omogućila sudar smiješnoga s ozbiljnim, prizemnoga s patetičnim, nevinoga s dijaboličnim, omogućila nam je osjećanje suprotnosti, što i jest najbitinji smisao Pirandellova „humorizma”.”