Krvoločno komadanje, ljigave komedije i naravno - reklame

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA
VESELO ŽIVOTINJSKO CARSTVO POKLANJA DJEČICI  TJEDAN S KRVOLOČNIM DINOSAURIMA

Mi, koji pratimo tv program, prošlog smo tjedna mogli uživati u seriji  filmova koju su inventivni urednici nazvali "Tjedan s dinosaurima". Prvi  dan smo gledali pola filma "Džurasik park", drugi dan kvarat drugog  dijela, a treći smo dan, nakon što smo pogledali kadar u kojem čudovište   komada nekog čovjeka, a sve popraćeno jezivom vriskom, zakolutali  očima, duboko zijevnuli i okrenuli na izvješće iz Sabora, što je bilo  uzbudljivije nego ova serija filmova. Lijepo je što se netko s televizije  sjetio u ove vruće dane, malo nam zalediti krv u žilama, ali mislim da je  sve ovo malo pretjerano. Režanje, skrika i vriska, komadi tijela na sve  strane, sigurno nije nešto što želimo gledati u krugu obitelji u rane  večernje sate. U cijeloj je priči dodatna zanimljivost to što nam je, kako  kaže ugodan muški glas, "gledanje filmova o dinosaurima omogućilo  Životinjsko carstvo". Lijepo su nam prikazali crtane junake s omota tih  čokoladica, a to su veseli i nasmiješeni zečevi, slonići, ptice neke kljunate,  žirafa, medo i mali puž. Svi sretni i zadovoljni i pravi antipod koljačini i  mesožderstvu koje smo mogli vidjeti u "filmovima koje su nam isti  omogućili".

DVA ROMANTIČNA FILMA U ISTO VRIJEME

Ovako vam to ide. Na HRT-u je film s Emiliom Estevezom, a na RTL-u, u  isto vrijeme, s Jennifer Lopez i onim glumcem iz Engleskog pacijenta  (Ralph Fiennes čini mi se). U prvom filmu Emilio trenira dječji hokejaški  film u kojem igraju simpatična, ali siromašna djeca. U protivničkom timu  (to su negativci) djeca su sva plavokosa i plavooka, kao da ih je Hitler  birao za posebne jedinice Hitler Jugenda, dok su ovi "naši" svi mješani,  crnci, hispanoamerikanci, predebeli, premršavi, a jedan ima i naočale.  Sve je, dakle, jasno. Pa ti bude malo dosadno i okreneš kanal, a tamo –  limunada samo takva. Jennifer Lopez je jadna i siromašna servirka u  dobrome hotelu i naravno samohrana majka dječaka koji nevjerojatno  sliči na Antonija Banderasa i kojem pod hitno treba otac, po mogućnosti  bogat, lijep i uspješan, a taj je naravno Ralph Fiennes, koji slučajno  odsjeda u istom hotelu. Vratiš na prethodni film, a tamo radnja teče  onako kako znaju već i ptice na grani. Nakon deset minuta filma znaš ne  samo kraj, nego i svu radnju. Pa probaš na druge kanale, a tamo su  reklame i reklame, uvijek iste...

 Posebna je priča to što smo navedene filmove gledali već nekoliko puta  i znamo ih napamet, a i da ih nismo gledali, ti američki filmovi,  romantične komedije, sve su na isti kalup, ljigave su i zatupljuju. Onda se  sjetim da smo prije neki dan mogli pogledati odličan čileanski film u vrlo  zgodnom terminu u jedan sat poslije ponoći. Naše se televizije ponašaju  kao da, osim američkih i nešto malo engleskih filmova, druge  kinematografije i ne postoje, a pogotovo ne one s drugih kontinenata. Ne  kažem ja da ne treba ponekad emitirati i koju limunadu ili romantičnu  komediju, ali ovog saharinskog zatupljivanja je ipak malo previše.

NAJBOLJA REKLAMA – A GDJE JE TREĆI?

U ovoj su se kolumni uvijek vrlo stručno i okrutno secirale reklame  koje nam serviraju svakodnevno, po stotinjak puta, na našim malim  ekranima. Vrlo bi se rijetko nešto pohvalilo, a pogotovo sam bio okrutan  prema reklamama za čokoladice u kojima mala dječica bulazne o zemlji  zmajeva i sličnim glupostima. Ipak, pojavila se jedna reklama u kojoj  mali akter nije odvratan, a to je reklama za neku telefoniju u kojoj se  jedna djevojčica igra skrivača s nekim čudnim likovima. Sve je donekle  teklo normalno, ali kada je ljutito uzviknula: "A gdje je treći!", moram  priznati da sam po prvi put morao priznati da je takvo nešto izvedeno  maestralno. Veliki plus za autore reklame, što opet ne znači da ću kupiti  njihov proizvod, jer sam prirodno škrt čovjek.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 votes)