Staru odjeću krojačici, neispravne uređaje serviseru

Popravci stare odjeće, krpanje ili proširivanje, poslovi su koji se u posljednje vrijeme najviše obavljaju u zadarskim krojačkim radnjama. Sve više se iz ormara izvlači odjeća koja se želi izmijeniti, dotjerati i učiniti nosivom, a može zamijeniti kupljeno i znatno skuplje
U situaciji u kojoj cijene sve više rastu, a kupovna moć je sve manja, građani novcem raspolažu puno opreznije. Pažljivo se odmjerava i najmanji trošak, te se uštedjeti nastoji na svakom izdatku. Izrada detaljnog plana potrošnje ili kupovanje proizvoda na akcijama i sniženjima, neke su od mjera kojima danas sve češće pribjegavaju mnogi. No, osim toga, u nezavidnom vremenu krize, priliku za uštedu sve više predstavljaju i popravci kućanskih aparata umjesto njihove zamjene, a odlascima krojaču ili postolaru, moguće je odgoditi kupnju nove robe odnosno umanjiti ionako prevelike troškove u kućnom budžetu.
Zaboravljena odjeća iz ormara, tako uz prepravke spretnih krojača, uz puno manje izdvojenog novca, može poprimiti sasvim novi izgled.
Na prepravcima najčešće hlače
– Popravci stare odjeće, krpanje ili proširivanje, poslovi su koje u posljednje vrijeme najviše obavljamo. Prije par godina imali smo i narudžbe šivanja – kostima, haljina, međutim sada takve nove komade odjeće više uopće ne radimo, kaže nam gospođa Slavka Ražov, vlasnica krojačke radnje “Moda”. Starije mušterije, kako primjećuje, sve više izvlače iz svojih ormara komade robe koje žele izmijeniti, dotjerati i učiniti nosivima. U posljednje vrijeme takvih su krojački poslovi češći, dok oni mlađi najčešće donose hlače, obično traperice na skraćivanje.
Slično je i u krojačkom salonu “Nit”, gdje nam krojačice kažu kako prema njihovim zapažanjima ljudi danas kupuju osjetno manje, a sve više donose na popravak svoje stvari već korištene. Njihove usluge popravka i prepravaka odjeće koriste ljudi svih dobnih skupina, te kako potvrđuju, doista mogu uočiti, da u većem broju slučajeva nije u pitanju novokupljena roba, već ona rabljena, koju je potrebno prepraviti.
– Svakoga dana smo na usluzi našim mušterijama posljednjih 8 do 9 godina. Uvijek smo zadovoljne i dobre volje, te gledamo pozitivno i na trenutnu situaciju i na ono što će tek biti. No, to je ponajviše zato jer smo takve po prirodi, ali inače nam je situacija jednaka kao i svima, kažu nam djelatnice “Niti”, Ljiljana Šatalić i Zagorka Bukač.
U Postolarsko-trgovačkom obrtu “Donat” doznajemo pak, kako ljudi u trgovinama cipele kupuju jeftinije, te ih kada dotraju najčešće bace. Popravaka je, naime, sve manje, a građani nemaju baš običaj naručivati izradu obuće po mjeri jer je ona dosta skuplja nego u trgovini. Oni koji su stekli naviku popravljati cipele, rade to i dalje, ali promet je ovdje ipak dosta slabiji, kaže nam vlasnica obrta Blaženka Gabud.
– Radimo sve popravke, zamijene peta i popravke na gornjim dijelovima obuće, kao i promjene zatvarača, proširenje čizama i slično. Kada je izrada obuće u pitanju, sve se ipak, najčešće svodi na male ili velike brojeve, dakle one koje se teže mogu naći u tgovini, ili ukoliko netko želi cipele baš određene boje. No, ipak je to puno slabiji promet, nego što je znao ranijih godina, kaže Blaženka Gabud.
Jedan od razloga slabije prodaje obuće po narudžbi je zasigurno i cijena, budući da na primjer klasične ženske salonke koštaju oko 800 kuna, a što je iznos sličan onima u trgovinama možda i veći. No, rađene su od prave kože, isključivo ručno i u ograničenim serijama.
Popravljaju i izvan jamstvena roka
Postolarski obrt inače spada u stare zanate i najveći problem u struci je taj što je majstora koji zna izraditi cipelu u današnje vrijeme vrlo teško naći. Za popravak se kaže Blaženka Gabud, netko još i može priučiti, no s obzirom da nedostaje interesa, ovakva zanimanja se sve više gase.
A kada je je, pak, tehnika u pitanju, sve do lani, potvrđuju nam u zadarskom “G servisu”, trend je bio da se građani ukoliko im se nešto pokvari, radije odlučuju na kupnju novog prozvoda nego da investiraju u popravak. Danas je situacija znatno drugačija.
– I kod sitnijih kvarova, ali i ako bi kvar premašivao 600 – 700 kuna, ljudi su radije kupovali novi proizvod, novi hladnjak ili perilicu. Puno su više pritom vodili računa o nekim sporednim, vanjskim stvarima kao što je na primjer dizajn, te im se na kupnju bilo odlučiti znatno lakše. No, u posljednje vrijeme se ipak primjećuje pad kupovne moći, te su i popravci sve češći, kaže voditelj “G servisa” Dragan Pera, napominjući kako je ušteda na taj način moguća, posebno s obzirom da u servisu surađuju s velikim proizvođačem čiji proizvodi imaju garanciju na ugrađene dijelove. No, popravaka je, dodaje, danas znatno više i kada su u pitanju kvarovi izvan garanicije, čak kod jako starih stvari, koje za ljude prije svega imaju sentimentalnu vrijednost.
– Ima situacija u kojima je nešto neisplativo popraviti, kada se cijena usluge približava prodajnoj cijeni aparata. Tada sugeriramo mušterijama da im je ipak bolje kupiti novi proizvod. Ali ako je se radi o nečemu za što su posebno emotivno vezani, što imaju već dugo godina, oni će to ipak radije popraviti nego baciti ili kupiti novo, kaže Pera.

 SUBOTOM KILOGRAM ODJEĆE ZA 20  KUNA

Second hand shop ili trgovina rabljenom odjećom za mnoge je mjesto gdje će pronaći zanimljive i originalne komade robe. No, s obzirom da se najčešće radi o dućanima u kojima su proizvodi znatno jeftiniji, kupnja stare odjeće u vremenu krize za sve veći broj građana postaje i potreba.
Jedana od takvih “second hand” trgovina otvorena je i u Zadru, gdje se odjeća prodaje na kilograme. Pri tom je kilogram robe najskuplji ponedjeljkom gdje košta 120 kuna, a već sljedećih dana kreću sniženja. Utorkom je za kilogram odjeće potrebno izdvojiti 100 kuna, srijedom 80. Već dvostruko od početnoga, na 60 kuna padaju cijene u četvrtak, dok se kilogram robe može kupiti za 40 kuna u petak i 20 kuna u subotu.
Roba na kile – muška, ženska i dječja, radna odjela, stolnjaci i zavjese – reklamira se na izlogu trgovine.