Jere Bilan okusio kruh sa sedam kora

Slika korisnika valentinam
Profesor Pomorske škole otisnuo se na more
Kao ravnopravan član posade plovio je na "Dugom otoku" koji prevozi sirovu naftu. Prošao je Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more te dva prolaza - Bospor i Dardaneli. Radio je u strojarnici na 43 stupnja Celzijusovih i bio uz kapetana na kapetanskom mostu
Na tankeru "Dugi otok" prof. Bilan plovio je 21 dan

Jere Bilan - široj javnosti poznat kao agilni sindikalist, povjerenik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama i diplomirani ing. strojarstva koji već 20 godina u zadarskoj Pomorskoj školi predaje brodostrojarsku skupinu predmeta, ovih se dana baš pred početak nove nastavne godine iskrcao s broda, točnije tankera na kojem je plovio 21 dan.

Na ovaj, po mnogima pomalo neobičan čin, odlučio se jer je to zapravo bila njegova davnašnja želja, iako nije pomorac po struci. Ali, kako je rekao, htio je iz prve ruke osjetiti što doista znači "kruh sa sedam kora"...

Ispunjena želja

- Od kada sam počeo predavati budućim pomorcima, želja i motivacija mi je bila da se dodatno educiram u stručnom smislu. Htio sam osjetiti taj pomorački život u svoj njegovoj punini i na neki način sve to proživjeti, proširiti horizonte i u povijesnom i u zemljopisnom smislu. Moram se ovim putem posebno zahvaliti Tankerskoj plovidbi u Zadru čija mi je Uprava to i omogućila i još jednom dokazala kako postoji neraskidiva nit koja veže Tankersku plovidbu i našu Pomorsku školu koja ove godine slavi 60 godina od svog osnutka. Ta suradnja neprekidno traje od davne 1957. godine kada ju je osnovao pokojni Ivan Paša - objasnio je na početku Jere Bilan.

Ukrcao se u luci Rijeka, a plovio je na tankeru "Dugi otok" koji je izgrađen u splitskom brodogradilištu 2008. godine. Tanker je dug 246, širok 42 metra, ima 108 tisuća tona nosivosti i prevozi sirovu naftu. Kapetan je Ivo Strihić s otoka Ugljana.

- Posada broji 23 člana i sve su to vrhunski pomorci iz zadarskoga kraja. Dakle, od broda preko posade sve je "hrvatski proizvod" i u razgovoru s mnogima od njih, saznao sam kako su jako zadovoljni brodom i kako je velika šteta da se više nažalost, tankeri ne grade u splitskom brodogradilištu već u Južnoj Koreji. Ovom sam se plovidbom želio i upoznati sa strojarskim pogonom na tankerima uključujući glavni motor i pomoćne, brodske strojeve. Mi imamo kao što znate, školski brod - "Kraljicu mora", ali to je brod s četverotaktnim diesel motorom, a na tankeru je dvotaktni diesel - priča Bilan.

Putovanje prepuno povijesnih mjesta

Kada se ukrcao u luci Rijeka, nije zapravo znao koja je ruta plovidbe. No, kako je pojasnio Bilan, to nije znala ni posada jer se zna dogoditi da kapetanu jave odredište putovanja tijekom plovidbe. Kad su krenuli saznali su da je njihovo odredište luka na Crnom moru - Novorossiysk gdje se krca nafta iz Kazahstana s polja Tengiz naftovodom dugim 1.500 kilometara koji ide stepama i prolazi preko rijeke Volge i Done.

- Prošao sam Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more, dva prolaza s pilotažom - Bospor i Dardaneli. To je bilo putovanje prepuno povijesnih mjesta. Iako cijelo to vrijeme nismo dotaknuli kopno i sve sam gledao dalekozorom, jako me se dojmio grad na ulazu u Dardanel - Canakkale u kojem se nalazi Trojanski konj jer tu je bila - Troja. Fascinantan je i Istanbul jer se proteže dokle pogled seže. Vide se vrhovi mnogih džamija i turskih zastava je bezbroj. Promet je iznimno gust i brodovi čekaju u redu na prolaz Bosporom jer je promet jednosmjeran. Pola dana se plovi u jednom, a pola dana u drugom smjeru, dok je Dardanel dvosmjeran - samo su neka od mjesta koje je na svom putu vidio i doživio Bilan.

Naviknuo se na brodski ritam

"Morsku bolest" srećom, nije doživio jer ga je pratilo lijepo vrijeme. Bonaca "ko' ulje", ali jako vruće, pa je tako temperatura u strojarnici znala dosezati i preko 43 stupnja. Jedino što je bilo malo neugodno - to je miris koji se širio brodom jer, kako je dodao, sirova nafta smrdi kao trula jaja zbog toga što u sebi sadrži sumporovodik. Ali, prema Bilanovim riječima, čovjek se i na to navikne.

Dani su prolazili brzo i zanimljivo. Sve je radio kao punopravni član posade jer tako je i - htio. Lako se naviknuo na brodski ritam koji podrazumjeva doručak u 7.30., ručak točno u podne i večeru u 17.30 sati. Pola dana je provodio u strojarnici, a ostatak na kapetanskom mostu u društvu iskusnog kapetana Strihića koji je tom rutom prevozio naftu najmanje 100 puta.

- U slobodno vrijeme smo pratili HRT, slušali radio. Brodsko tradicionalno kartanje sada je već zamjenio "hard disc" i gledanje filmova na prijenosnom računalu. Bila je super atmosfera i posada me sjajno prihvatila. Imali su uvijek vremena i dovoljno strpljenja da mi pokažu sve što me zanima i odgovore na svako moje pitanje. U svakom slučaju, bilo je ovo jedno neopisivo iskustvo i preporučio bih svim mojim kolegama iz strukovnih škola da se na ovaj način - neposredno, upoznaju s uvjetima gdje se primjenjuju znanja koja prenose učenicima. Mislim da je ovo bio jedan sjajan način ulaganja u obrazovanje i dobar model za dodatnu edukaciju nastavnika - zaključio je poznati profesor zadarske Pomorske škole Jere Bilan otkrivajući na kraju, kako bi se, da je mlađi, na neko vrijeme - "sigurno otisnuo s njima".

O svom iskustvu i putovanju planira objaviti i knjigu putopisa.

 

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)