NAJVEĆI PAŠKI BRENDOVI

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Je li to što imamo i na što smo s pravom ponosni, nama dao dragi Bog, ili smo to postigli zahvaljujući znanju, velikom trudu, upornom radu i stečenim vještinama? Ja bih rekao, ni jedno ni drugo, nego i jedno i drugo. Zato je na nama da ne samo zadržimo to što imamo, nego da krenemo dalje. Mislim da istu paralelu možemo povući i na razini Hrvatske

Prije više od 10 godina jedan je trgovac ribom iz Pule, prolazeći preko Paga, odlučio za sebe kupiti nešto Paškog sira, a ja sam upamtio njegov neobičan komentar: «Ma meni je jasno da vi na Pagu imate najbolji sir i najbolju janjetinu, ali mi nije jasno da baš vi morate imati i najbolju ribu. Koji je to vrag da na tom otoku uspijeva sve samo najbolje?»

Trgovac ribom aludirao je na ribogojilište između otoka Paga i otočića Lukara, pa je u nastavku svog glasnog razmišljanja rekao: «Kad se u Puli pojavi riba s Lukara svi drugi stanu u red iza njega, jer se zna da na red neće doći dok ribar s Paga ne proda ribu. Ona je najskuplja, ali je stvarno najbolja!»

Bura i osolica

I sam, pun znatiželje, a donekle i nevjerice u vezi izrečenih hvalospjeva na račun ribe s Paga, raspitivao sam se kod ribara da mi potvrde ili demantiraju tvrdnje spomenutog trgovca. Objašnjene je bilo poprilično jednostavno; zbog bure i kurenta koji je vrlo jak upravo na tom dijelu pučine, riba u ribogojilištu je primorana stalno plivati i lebdjeti što joj daje već opisanu kvalitetu.

Razlozi kvalitete Paškog sira i Paške janjetine su uglavnom poznati. Esenciju tim najpoznatijim brendovima daju upravo specifična mikroklima i flora otoka Paga, kojih uvelike determinira Paška bura i osolica, koju nanosi na škrtu, ali aromatičnu, eteričnim uljima bogatu, otočnu pašu.

Paški sir je, zasigurno, prvi hrvatski brend među sirevima, jer je kao takav odavno izišao van granica Hrvatske, postavši jedan od najnagrađivanijih tvrdih ovčjih sireva u svijetu.

Sol, sir, janjetina i paška čipka

Paška sol je, baš kao i sir i janjetina, Hrvatska najpoznatija i najtraženija morska sol koja u uživanju ovih delicija, daje dodatni sinergijski učinak. I kod soli su paški mikroklimatski elementi, u prvom redu izdašni broj sunčanih i vjetrovitih dana, stvorili preduvjete da još u osmom stoljeću na ovim prostorima nastanu paške soline.

Nekako al pari s Paškim sirom i janjetinom kao brend je i paška čipka. Tu će se odmah pobuniti dežurni puritanci, moralisti i ljubitelji primijenjene umjetnosti u namjeri da pašku čipku, kao nematerijalnu kulturnu baštinu, izdignu iznad hedonističkih užitaka konzumenata sira i janjetine.

Točno je da je paška čipka postala opće prepoznatljiv, ne samo paški, nego i nacionalni amblem i suvenir. Gotovo da i nema kulturno - zabavnog događaja na nacionalnoj razini, a da se, barem stilizirani fragmenti paške čipke ne koriste kao sastavni dio scenografije.

Kontroverze oko čipke

Ali ništa u gradu Pagu ne izaziva toliko kontroverzi kao paška čipka. Pažani, oni iz grada Paga s pravom emotivno reagiraju, kad netko iz drugih mjesta na otoku koristi pašku čipku kao rukotvorinu u svojoj narodnoj nošnji, pa je na taj način prisvajaju i prezentiraju kao svoju. Paška čipka ne smije krasiti narodne nošnje Kolana ili Novalje, jer je izvorno nastala u gradu Pagu i kao takva je sastavni dio gradske paške narodne nošnje.

Druga je stvar korištenje paške čipke kao suvenira ili na razini amblema. Jer, tečajeve iz škole za pašku čipku, pohađale su i žene iz ostalih mjesta na otoku Pagu i tako doprinijele njenu održanju i popularizaciji. Osim toga, veliki je broj fetivih Paškinja iz grada Paga, udajom u druga mjesta na otoku donijelo sa sobom i pašku čipku. Na taj je način paška čipka postala dio kulturnog bogatstva svih otočana, što nikako ne dovodi u pitanje njenu izvornost i vrijednost kao nematerijalnog kulturnog dobra grada Paga.

Ako bi išli mak na konac, pa povukli analogiju s Paškim sirom, gledajući uskogrudno, parohijski, mogao bi netko odricati pravo gradu Pagu na korištenje naziva Paškog sira, jer po logici stvari Paški sir nije mogao izvorno nastati u staroj gradskoj jezgri, nego u ruralnim sredinama i objektima kakvih u gradu nije moglo biti. Dakako da takve konstrukcije nemaju veze sa zdravom pameću, ali to samo govori da se na otoku Pagu ne možemo ponašati po principu «što je naše je samo naše, a što je vaše je i i vaše i naše».

Lunjski maslinici i Zrće

Lunjski maslinici, ili kako se po projektu nazivaju «Vrtovi lunjskih maslina», da bi se odmah pobudile asocijacije na Semiramidine vrtove, predstavljaju značajan paški brend. To je najveći hrvatski maslinik i jedna od triju svjetskih lokacija s brojnim stablima divlje masline stare 1600 godina, pa se smatra i najstarijim maslinikom na Mediteranu. Projekt «Vrtovi lunjskih maslina» koji je u završnoj fazi i sufinanciran od EU kroz IPA program kao «Raj na zemlji», želi biti antipod i svojevrsna protuteža Zrću kao «Sodomi i Gomori», najpoznatijem paškom brendu modernog doba.

Na kraju, moramo se upitati: Je li to što imamo i na što smo s pravom ponosni, nama dao dragi Bog, ili smo to postigli zahvaljujući znanju, velikom trudu, upornom radu i stečenim vještinama? Ja bih rekao, ni jedno ni drugo, nego i jedno i drugo. Zato je na nama da ne samo zadržimo to što imamo, nego da krenemo dalje. Mislim da istu paralelu možemo povući i na razini Hrvatske.

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno