Lupi petama

Jučer je napokon bilo lijepo vrijeme. S posla sam izašla kad je minula špica i s guštom sam napravila đir gotovo praznim gradom. Birala sam gdje ću sjesti na kavu i srela prijateljicu koju nisam dugo vidjela. Pita me za koga ću glasati. Nemam pojma, nisam uopće razmišljala o tome. Iskreno, svejedno mi je, jer ionako to meni osobno ništa neće promijeniti. Radit ću gdje radim, posla u struci i dalje neće biti, i jedino mogu zahvaljivati svevišnjem što kao moj frend Joke ne radim u Peveca.
Ona će glasati za Bandića, unatoč tome što je desničarka. I radovala se što će vidjeti zemljaka navečer na koncertu Prljavog kazališta i Intrada.
A mene je zanimalo više od ičega kako to da nekadašnji zakleti desničari pjevaju za Hercegovca ljevičara koji kajka i šalje puse. Oni koji su se kleli da za njih postoji samo jedna stranka, zna se koja.
– Jebiga, ljudi su lakomi na lovu. Lova je jedina stranka u koju svi vjeruju, rekla je Maja.
Zato u Hrvatskoj i postoji samo jedna jedina istinska zvijezda – Mladen Grdović. Na stranu sve Simonice, Ave, Gotovci i Karabatići, Let 3 sa svojim performansima, samo je jedan jedini i neponovljini em đi. Brate, taj se jedini ponaša kao da je sad iz Holivuda stigao. Narsće na paparace, tu i tamo napravi pizdariju doma ženi da ga pokupi policija, jedini radi skandale s vanbračnom djecom… Jedini je koji je vozio i slupao ferarija, jedini je koji časti sve oko sebe, jedini je koji si može priuštiti izaći u klompama, popeti se nepozvan drugim glazbenicima na binu, zgrabiti mikrofon i sprdat se na račun svog pijanstva. Jedini je i koji Sevki nacionale može istrgnut mikrofon iz ruku i raditi što ga volja. Jedini može sam sebi dozvoliti da dođe na snimanje emisije o sebi takav da ga treba skoro pa nositi. A da ne spominjem špic papak od bijelog krokodila… I mislim da ništa manje od onih koji su dobili lažne statuse za ovo i ono zaslužuje biti nositelj velereda banane sa lentom kokosovog lista.
A kad smo već kod glazbe i politike, od onog munjenog lika iz Gospića koji umjesto da se uhvati pametnijeg posla, okolo pokazuje mišiće i bocka se ko zna čime, kći nastupa na ovogodišnjoj Dori. Pa već imam viziju kad se bude glasovalo kako će na Euroviziji biti, ao se sva četiri milijuna budu cijepila protiv gripe: Kroejša, Gospić, Miss Milinovich tvelf points. Bit će da je poanta u cijepljenu upravo u eurovizijskim bodovima…
A i Banditos je bio, viva la Internet, vidim na utakmici Zadra i Hajduka. Ne da su Zadrani zbunjeni pa da tu ne znaju tko su naši, a tko vaši, nego je i Milan po lijepom i sunčanom vremenu zagrnuo svoj vratić sa dva šala – bijelim i plavim. Sjeo do gradonačelnika (je li to znači da će i on za njega glasati?) i tako s jednim udarcem ubio dvije muhe – tornadovsku i torcidašku. Još su mu se samo Kerum pridružio pa da zajedno pomire uzburkale duhove bilo bi idealno. A onda su se svi zajedno nakon dobre spize i otpjevanih stihova Bepa Matešića trebali spustiti na rivu, pozvat sve one jadne ljude koji su od ljeta ostali bez posla ili plaća, pa im uz one lopte zapjevati uz Intrade Grdovićevu Evo mene moji ljudi.
Nevjerojatno što sve ljudi neće napraviti za političku promidžbu. Lagati o besplatnim udžbenicima, licemjerno se slikati pred kamerama s najpotrebitijima, glumiti redikule, pozivati se na mrtve…
Bože me sačuvaj koji kaotičan dan, a vrijeme je obećavalo. Zaključila sam da je u ovo predizborno i predblagdansko vrijeme najbolje zaključat se u kuću. Ištekat iz zida televiziju, radio, kompjuter i ne imati doticaja s realnošću. Nismo ni svjesni svoje nesvijesti. A kako ne mogu kao Doroti lupiti petama i odletjeti negdje daleko, eventualno zapjevati onu od Kazališta:
O bože čuvaj ti, naše golubove i sirotinju
Jer bogati se ionako za sebe pobrinu.