Priznao da je nakon ubojstva suprugu spakirao u kutiju i bacio u kontejner

Sorić je priznao nenamjerno ubojstvo supruge te da ju je potom spakirao u kartonsku kutiju i bacio u kontejner, no pred policijom je sada nezavidan zadatak – pronaći tijelo
Dan nakon što je Zoran Sorić (57) priznao ubojstvo svoje 20 godina mlađe supruge Ljubice Filipović Sorić, zadarska policija, koja za ženom traga već godinu dana, našla se u “pat poziciji” – imaju ubojicu, no ne i tijelo žrtve.
Naime, nakon što je punih 12 mjeseci skrivao svoj čin, Sorić se pritisnut grižnjom savjesti i psihičkim tegobama zbog kojih je od ubojstva sve vrijeme bio na terapiji raznim medikamentima, u petak se “slomio” pa je policajcima, a potom i istražnom sucu Županijskog suda u Zadru Anti Aniću, priznao kako ga supruga, koja se od 19. prosinca prošle godine u MUP-u vodi kao nestala, nije napustila, već da je mrtva. U nazočnosti svog odvjetnika Frane Grbića, Sorić je ispričao što se u podstanarskom stanu u Ulici Benka Benkovića tog kobnog 18. prosinca dogodilo.
– Moj klijent je surađivao s policijom, bio vrlo kooperativan te im uvelike pomogao oko detalja u ovom slučaju – rekao je Grbić, no o tim detaljima nije želio razgovarati. Od izvora bliskog istrazi, međutim, neslužbeno doznajemo da je Sorić ispričao kako su se on i supruga tu večer, nešto iza 21 sat, posvađali zbog njezine grubosti prema psu kojeg je on imao i prije braka s njom. Budući da je tu večer u Zadru sniježilo, Sorić je odgađao večernju šetnju sa psom, no on se uznemirio, što je iznerviralo njegovu suprugu. Psa je šutnula nogom što je bio povod žestokoj prepirci koja se nastavila i nakon što je on iz stana sa psom izbivao oko pola sata. Verbalni sukob prerastao je u naguravanje tijekom kojeg je navodno, sada pokojna Ljubica, izgubila ravnotežu i pri padu udarila glavom o namještaj u dnevnom boravku. Vidjevši da je mrtva, Sorić se uspaničio, a nedugo potom smislio plan kako će zataškati događaj. Suprugu, inače visoku svega 160 centimetara i tešku oko 50 kilograma, zamotao je u deku, a potom ju je stavio u kutiju od tv prijamnika, oblijepio ljepljivom trakom i pod okriljem noći s trećeg kata zgrade spustio u dvorište, a nakon što se uvjerio da ga nitko ne gleda, ubacio u kontejner za smeće.
Osim zadarske policije tijekom jednogodišnje istrage u razrješavanju ovog slučaja, s obzirom da policiji od samog početka Sorićeva priča nije “držala vodu”, bili su uključeni i MUP u sjedištu te brodsko-posavska policija na čijem području je prijavljen nestanak 37-godišnje žene. Prijavu je 5. siječnja ove godine podnijela Ljubičina 17-godišnja kćer iz prvog braka koja živi s ocem na tom području, a nakon što joj je Sorić rekao da ga je njezina majka napustila te joj nije mogla ući u trag. Brodsko-posavski policajci o prijavi su odmah obavijestili zadarske kolege koji su obavili obavijesni razgovor sa Sorićem. On im je potvrdio da ga je supruga doista napustila, no da ne zna gdje je jer da otada nije s njom imao nikakvih kontakata.
– Nakon ove potvrde započelo se s mjerama traganja za osobom u sklopu kojih su obavljeni brojni razgovori s potencijalnim svjedocima i članovima obitelji, analizirano je kretanje nestale prije samog nestanka, te njeni kontakti koje je ostvarivala prije nestanka. S ciljem pronalaska nestale, na području Zadra, Zagreba i Kutine, policijski službenici proveli su i više kriminalističkih obrada – kaže Elis Žodan, glasnogovornik PU zadarske navodeći kako je tijekom jednogodišnje istrage svako novo saznanje sve jače ukazivalo da bi se moglo raditi o kaznenom djelu, a ne o nestanku. Stoga su policajci tijekom godine sa Sorićem obavili nekoliko obavijesnih razgovora, a na posljednjem, onom u petak, priznao im je ubojstvo nakon čega su pozvani vještaci Centra za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić” s kojima su otišli na adresu iznajmljenog stana i izvršili očevid.
– U stanu su pronađeni i izuzeti tragovi i dokazi koji se dovode u vezu s počinjenjem ovog kaznenog djela te se kriminalističko istraživanje i potraga za tijelom žrtve nastavlja – potvrdio je Žodan koji nije htio otkriti o kakvim dokazima je riječ. Za pretpostaviti je, međutim, kako su zadarski krimovci i zagrebački vještaci temeljem Sorićeve priče pronašli tragove krvi, iako je on nakon ubojstva detaljno počistio stan te se otamo iselio, a nakon njega su u istom stanu neko vrijeme živjeli drugi podstanari.
Susjedi bračnog para tijekom njihova boravka u iznajmljenom stanu u vlasništvu Stoje Zurak nisu čuli ništa što bi upućivalo na strašni zločin već su o svemu saznali iz policijskog zapitkivanja tijekom posljednja tri mjeseca o bračnom paru Sorić, njihovim životnim navikama, eventualnim prepirkama i svađama. O ubojstvu su doznali iz medija, a predstavnik stanara ulaza broj 5, Zoran Miočev, iako je stanovao svega kat iznad njih, kaže kako je par znao samo iz viđenja.
– Imali su nekog malog psića, a kako i ja imam psa, znali smo se sresti u dvorištu. Nikada nisam kod njih primijetio ništa čudno ili neobično. Stanovali su tu svega tri mjeseca, a onda su odselili. Živjeli su sami, bez djece i to je sve što znam – kaže Miočev dodajući kako su nakon odseljenja Sorićevih, u stanu neko vrijeme boravili neki drugi podstanari o kojima također ne zna ništa.
Danas se iz centra “Ivan Vučetić” očekuju nalazi vještačenja u iznajmljenom stanu, a potom bi svoj dio trebalo odraditi tužiteljstvo. Naime, još je uvijek neizvjesno hoće li tužiteljstvo prihvatiti policijsku klasifikaciju kako je riječ o klasičnom ubojstvu ili će pak djelo okvalificirati kao prouzročenje smrti iz nehaja. Bilo kako bilo, i pred njima, a i pred policijom još je puno posla, jer tijela još uvijek nema.
 

Ljubica je bila liječeni duševni bolesnik

Na stranici MUP-a navodi se da je Ljubica Filipović-Sorić rođena u Pazinu 1973. godine, a prebivalište u vrijeme nestanka bilo je prijavljeno u Privlaci. Bila je visoka oko 160 centimetara, kestenjaste kose i nestala je 19. prosinca 2009. godine. U napomeni stoji kako je liječeni duševni bolesnik. Iza nje ostala je kćer iz prvog braka, dok Sorić, inače podrijetlom sa zadarskog područja, nije imao nikoga. Odrastao je kao siroče, a svoju djecu nije imao.

Policija traži “iglu u plastu sijena”

S obzirom da je Sorić priznao kako je suprugino tijelo bacio u kontejner, logičan slijed istrage vodio bi na zadarski deponij smeća u Kožinu. Policija tijekom vikenda tamo još uvijek nije zalazila, a hoće li i ima li takav pothvat uopće smisla, preostaje za vidjeti. Naime, kako smo doznali od zaposlenika na deponiju, tamo se svaki dan prosječno odlaže više od dvije tone smeća. Ukoliko je Sorićeva obrana istinita, nesretnu su ženu prilikom pražnjenja kontejnera iskomadali spiralni noževi na kamionu za odvoz. Osim toga, dovezeno smeće svakodnevno se u nekoliko navrata poravnava kako bi se smanjila zapremnina.
– Godinu dana nakon odlaganja smeća tražiti ostatke ljudskih kostiju je nemoguća misija. Meni to više zvuči kao da se netko sprda s policijom – kaže djelatnik deponija u Kožinu, jedinog odlagališta kućnog smeća iz kontejnera na zadarskom području.

Kako je Sorić neprimjetno iznio tijelo iz zgrade?

Zoran Sorić i pokojna Ljubica živjeli su neko vrijeme u Privlaci pokraj Zadra gdje je on povremeno i radio u jednoj privatnoj radionici. Živjeli su od njegove invalidske mirovine u kojoj je bio, otkako je radeći prije nekoliko godina na poslovima razminiravanja, ostao bez podlaktice lijeve ruke. Upravo stoga Sorićevo priznanje zvuči nevjerodostojno. Ostaje zagonetno kako je s trećeg kata zgrade bez dizala, sa samo jednom rukom, iznio kutiju u koju je spremio suprugu potpuno nečujno i neprimjetno?!