Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

U pitanjima hrvatskog jezika neki partikularni interesi nadvladali su opće

05.12.2010. 23:00
U pitanjima hrvatskog jezika neki partikularni interesi nadvladali su opće


Pravopis je jedna norma, dogovor, prema tome ako se dogovorimo da ćemo pisati na jedan način, onda je prilično da se takvog dogovora držimo. Ako takvog dogovora nema, nego ih je više, onda se samo stvara jedna vrsta nereda, a to nije baš najsretnije rješenje i vjerujem da će se te stvari oko jezika s vremenom stabilizirati. To je zapravo sve posljedica situacije u kojoj smo se našli nakon stvaranja vlastite države kada smo imali i imamo priliku da neke stvari jasno artikuliramo, ali očito su neki partikularni interesi nadvladali opće interese što nije nipošto dobro, komentirao je profesor Maštrović


Prošli tjedan gost susreta “Večer u knjižari” u organizaciji knjižare Verbum bio je prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Doprinos profesora Maštrovića za Zadar je velik osobito s obzirom da je baš zahvaljujući njemu Zadar dobio svoj “Perivoj od slave”, danas jedan od prepoznatljivih simbola grada. Nakon gotovo godinu dana, kada je gostovao kao predavač u Matici hrvatskoj u Zadru, profesor Maštrović govorio je u svom rodnom gradu dotaknuvši se svoje pozicije ravnatelja naše nacionalne knjižnice, svojih sjećanja na Zadar i naravno pitanja hrvatskoga jezika čiji je izvrstan poznavatelj i zaštitnik. Prilikom njegova gostovanja u Zadru pitali smo profesora Maštrovića o novostima u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, o njegovu radu, ali i položaju našega jezika s obzirom na skori ulazak u Europsku Uniju.
Preuzeti zadaću
Na početku susreta “Večer u knjižari” profesor Maštrović je odgovarajući na pitanje moderatorice susreta Ines Grbić otkrio kako se i zašto prije četiri godine odlučio na prihvaćanje dužnosti ravnatelja Nacionalne knjižnice koja je sa sobom nosila veliku dozu odgovornosti. Nakon što mu je ponuđeno mjesto ravnatelja profesor Maštrović premišljao se hoće li prihvatiti ponudu, a sad, nakon četiri godine njegova mandata, možemo sa sigurnošću reći kako se njegova odluka pokazala ispravnim odabirom.
– Dvojica ministara inzistirala su da prihvatim, nisam to odmah učinio, puno sam razmišljao jer je to ipak značilo preuzeti jednu važnu obavezu. Preuzeti tako jednu veliku ustanovu znači sigurno napraviti neke restrikcije u svom dotadašnjem znanstveno-istraživačkom poslu. Ali, kad sam malo bolje razmislio i shvatio što jedna Nacionalna knjižnica znači u svakom uljuđenom narodu, onda mi je bilo jasno da ne smijem odustati od te molbe i da moram preuzeti tu zadaću. Mislim da je to važno mjesto i referentna ustanova koja čuva nacionalnu memoriju, povezuje čitave sustave knjižnica u Hrvatskoj i povezuje ih sa europskim knjižnicama, prisjetio se profesor Maštrović nakon što je na susret došao ravno sa svog radnog mjesta. Od kad je profesor Maštrović preuzeo ravnateljsku palicu naše najveće knjižnice ona je postala moderna ustanova u svakom pogledu. Tako je nedavno započela s digitalizacijom svoje građe koja će zahvaljujući tom procesu biti dostupna bilo kojem stanovniku kugle zemaljske. U najnoviji korpus digitalizirane građe zahvaljujući nevjerojatnom postignuću ušao je i “Hrvojev misal” naš najlješi misal. Ujedno, jedna od promjena koju je uveo je i noćno učenje, no njegov posao ne staje na tome.
– Puno toga radi se u Nacionalnoj knjižnici. Prvi put u svojoj povijesti Nacionalna knjižnica pokrenula je svoj časopis koji se zove “Glas NSK” u kojem izvještava o svom radu, ali donosi i druge zanimljive priloge s područja knjižničarstva, informatike, povijesti pojedinih zbirki i slično. Sustavno obilježavamo obljetnice važnih hrvatskih književnika, nakon Petra Zoranića i Marina Držića ove godine obilježit ćemo obljetnicu Stanka Vraza, spomenuo je Maštrović samo neke od projekata koji su ostvareni ili se vode za njegova mandata. Također je važno spomenuti kako je Nacionalna knjižnica otvorila zbirku knjiga o Domovinskom ratu, ali i zbirku knjiga Gradišćanskih Hrvata koja je naišla na odličan prijem kod stručnih krugova i šire kulturne javnosti.
Jedna od najvećih preokupacija profesora Maštrovića tijekom njegova dugogodišnjeg rada jest i zaštita hrvatskog jezika kao bitnog određenja hrvatskog identiteta. Na tragu toga njegova je zasluga i međunarodno priznanje hrvatskog jezika koje je na snagu stupilo 1. rujna 2009. godine. Zahvaljujući tom postignuću hrvatski će jezik ulaskom u EU postati 28 službeni jezik te zajednice. Ipak kako nam je jezik danas pod sve većim utjecajem tuđica, osobito anglizama, pitali smo stručnjaka koliku opasnost te tuđice zapravo predstavljaju.
Kaos u jezičnim priručnicima
– Stari naši filolozi nepotrebno korištenje tuđica u hrvatskom jeziku nazivali su barbarizmima. Oni zapravo govore o jednoj kolonijalnoj svijesti, podaničkom mentalitetu prema kojem je sve tuđe uvijek bolje od našeg. Dakle, samo loši govornici će koristiti strane riječi ako imamo dobru hrvatsku inačicu. Samosvijesni ljudi koji poštuju vrijednosti svoga jezika, a jezik je zapravo najjasnija slika kulture i identiteta jednog naroda, sasvim će sigurno voditi računa o afirmaciji tog jezika, istaknuo je profesor Maštrović naglašavajući da, naravno, u znanstvenim i nekim stručnim krugovima gdje još ne postoji primjerena hrvatska inačica ne treba nasilno provoditi strogi purizam, ali niti pod svaku cijenu koristiti tuđice. Veliki broj gramatika i pravopisa vodi nas također u drugom nepravilnom smjeru te se ponekad čini kako ni sami ne znamo što želimo i ne poznajemo svoj jezik. Profesor Maštrović osvrnuo se i na ovu problematiku.
– Kod nas postoji jedna vrsta kaosa u takvim jezičnim priručnicima, tj. jedan nered, svjesno ili nesvjesno stvoren, ali u svakom slučaju on nije dobar za stanje hrvatskog jezika. Pravopis je jedna norma, dogovor, prema tome ako se dogovorimo da ćemo pisati na jedan način, onda je prilično da se takvog dogovora držimo. Ako takvog dogovora nema, nego ih je više, onda se samo stvara jedna vrsta nereda, a to nije baš najsretnije rješenje i vjerujem da će se te stvari oko jezika s vremenom stabilizirati. To je zapravo sve posljedica situacije u kojoj smo se našli nakon stvaranja vlastite države kada smo imali i imamo priliku da neke stvari jasno artikuliramo, ali očito su neki partikularni interesi nadvladali opće interese što nije nipošto dobro, komentirao je profesor Maštrović. A uz skori ulazak u Europsku Uniju u kojoj će hrvatski jezik ravnopravno postati jedan od službenih jezika ovo pitanje jedno je od onih koje bi trebalo što prije riješti. Ulaskom u jednu takvu veliku zajednicu multikulturalnosti mnogi strahuju od gubitka jezika, identiteta kao i prirodne i kulturne baštine. Kao čuvara jednog dijela nacionalnog blaga upitali smo za kraj profesora Maštrovića trebamo li brinuti i razmišljati o takvom crnom scenariju.
– Ne bih rekao da će ulazak u Europsku Uniju značiti gubitak nacionalnog identiteta. Naravno uvijek sve ovisi o nama samima, naime ukoliko sami budemo svjesni svojih vrijednosti, ukoliko ih budemo zagovarali onda ćemo mi sami kao takvi biti prepoznati u europskom domu. Pada mi na pamet jedna pjesma Drage Ivaniševića koja otprilike glasi ovako: “I kud god krenem samo mi je Hrvatska, ja kao Hrvat brat sam svih ljudi”. Čini mi se da upravo takvo jasno predstavljanje hrvatske pozicije u europskom domu, u zajednici drugih naroda jedino moguće ukoliko naravno imamo, a mislim da imamo to samopouzdanje i tu samosvijest. Hrvatski narod je stari europski narod duge uljudbe, tradicije, povijesti, kulture i u tome smislu jedna smo od prepoznatljivih činjenica u europskom zajedništvu, zaključio je profesor Maštrović poetično.