Oživljena sjećanja na Danijela Matu Mandića

Ljudi poput Danijela, koji su nam pružili slobodu koju danas uživamo, moramo se sjećati vječno i nikad, baš nikad ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu, poruka je Turanjaca

Rodbina, suborci i mještani Turnja u subotu su na dostojanstven način odali počast hrvatskom vitezu Danijelu Mandiću koji je prije 21 godinu, 5. siječnja 1992., kao pripadnik 134. brigade Hrvatske vojske preminuo u Zemuniku Donjem, u zaselku Smrdelj nedaleko Smokovića.
– Do prije godinu dana za jedinoga poginulog Turanjca u Domovinskom ratu uopće nije bilo organiziranog polaganja vijenaca i paljenja svijeća na posljednjem ovozemaljskom počivalištu na turanjskom mjesnom groblju ili na mjestu pogibelji u Smrdelju, govore nam.
Junak Domovinskog rata Danijel, časnik namjesnik sada bi bio u naponu snage, točno za dva mjeseca imao bi tek 43 godine, obitelj, djecu. Mladić na pragu života, pomorski nautičar, vaterpolist turanjske Croatije život je na oltar domovine položio kada su mu bile nepune 22 godine.
Posmrtna odlikovanja
– San o hrvatskoj državi turanjska obitelj Bernarde i Davora Mandić, poput mnogih hrvatskih obitelji, platila je onim najvrjednijim – životom svoga sina, emotivno će Rade Kadija.
Danijel Mate Mandić u Domovinski rat je pristupio dragovoljno, bez poziva. Čuvši zov domovine u 21. godini života samo je želio doprinijeti ostvarenju višestoljetnoga hrvatskog i svog sna o slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj hrvatskoj državi koju, nažalost, nije dočekao.
– Posmrtno je odlikovan spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom kao časni znak vječnog spomena poginulima za hrvatsku državu u Domovinskom ratu, rečeno je na mjestu Danijelove pogibelji gdje još 1995. godine podignuto spomen-obilježje.
Oko 40 Turanjaca, kojima se pridružio zemunički načelnik Josip Marušić i predsjednik UHDDR-a Zemunik Drago Alvir, te Davor Prtenjača, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade Zadarske županije i Ivica Kapetanović, predsjednik zadarske Udruge specijalne policije Poskoci, nisu mogli sakriti tugu, ali i ponos zbog istinskog junaka Domovinskog rata.
– Čovjek nije pozvan živjeti samo za sebe. Poginuli hrvatski vitezovi nisu gledali sebe, nisu o tome razmišljali, rekao je u nadahnutoj propovijedi župnik don Marinko Duvnjak istaknuvši pritom kako su istina, ljubav i hrabrost bile misli vodilje poginulih i ranjenih branitelja te da su upravo vjernost i neizmjerna snaga branitelja osnovne poruke koje trebaju i danas poslužiti svima.
Trajna zahvalnost hrvatskim braniteljima
Tragični događaj se dogodio nepuna dva dana od potpisivanja tzv. Sarajevskog primirja, na tada ničijoj zemlji u Smrdelju, gdje je Danijel naletio na poteznu, smrtonosnu minu.
– Trajnu zahvalnost i najdublje poštovanje dugujemo svim hrvatskim braniteljima koji su se hrabro i spremno uključili u obranu napadnute domovine te konačnom pobjedom svima nama osigurali slobodan i miran život u vlastitoj državi. Sada naš Danijel živi kod Gospodina, zaključio je don Marinko.
Oko 150 metara zapadnije, kod spomen-obilježja, poklonilo se i sjećanju na 23-godišnjeg Hrvoja Jeličića iz Biograda na Moru, Danijelova suborca koji je poginuo dan ranije. Potom je počast kod spomenika u centru Zemunika odana za svih 24 bojovnika koji su svoje živote utkali u obranu ovog ravnokotarskog mjesta i Republike Hrvatske.
– Ljudi poput Danijela, koji su nam pružili slobodu koju danas uživamo, moramo se sjećati vječno i nikad, baš nikad ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu, poruka je Turanjaca iz Zemunika Donjega.
U župnoj crkvi Gospi od Karmela u Turnju don Marinko je održao misu zadušnicu.