Rane su još uvijek svježe i bolne

Hrvatskim vitezovima, Danijelu Mandiću (22) iz Turnja i Hrvoju Jeličiću (23) iz Biograda na Moru, koji su prije 25 godina svoje mlade živote položili u Zemuniku, odana je dostojanstvena počast. Heroji Domovinskog rata, pripadnici 134. brigade Hrvatske vojske, poginuli su početkom 1992. tijekom tzv. Sarajevskog primirja u zemuničkom zaselku Smrdelj, kojeg su zbog žestine borbi nazivali još i “mali Vukovar”.
– Istinski heroji, Danijel i Hrvoje, bili su tako hrabri, da se nisu bojali smrti, nego su kao mjerilo i istinsku vrednotu imali ljubav prema svome i svojima, kazao je Zoran Pelicarić, načelnik Općine Sv. Filip i Jakov.
Misom zadušnicom u crkvi Gospe od Karmela, paljenjem svijeća i polaganjem svijeća kod spomen obilježja u Turnju i na mjesnom groblju te na mjestu pogibelji u Zemuniku odana je počast hrvatskom vitezu Danijelu Mandiću iz Turnja, koji je poginuo 5. siječnja 1992. godine.
Samo 10 dana od pogibelji hrvatskog viteza Danijela međunarodno je priznata Republika Hrvatska.
– Gotovo svaki moj dan u proteklih 25 godina nosi sjećanje na heroja Danijela. Na znane i neznane heroje koji su dali život za mene, za moju obitelj, za moju Hrvatsku i za moj narod, kazao je Danijelov prijatelj i suborac Rade Kadija.
Mladić na pragu života Danijel Mandić, jedini Turanjac koji je izgubio život u Domovinskom ratu, nije čekao poziv na kućnu adresu.
– U obrambeni rat je pristupio dragovoljno, u svojoj 21. godini, želeći doprinijeti ostvarenju višestoljetnog hrvatskog sna o slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj hrvatskoj državi koju, nažalost, nije dočekao, naglasio je turanjski branitelj Ivica Bausović.
Na počasti istinskom domoljubu Hrvoju, koji se isticao hrabrošću i požrtvovnošću u vojnim akcijama, pored brata Ante nazočili su i potresena majka Anka, sestra Marija Zrilić, nećak Hrvoje Jeličić, nećakinja Sunčica Jeličić i drugi.
– Rane su još uvijek svježe i bolne, jecajući kazuje Anka Jeličić.